Broj: Rev 1268/07

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o. D. M., kojeg zastupa K. R., odvjetnik iz O., protiv tužene B. Ž. iz R., koju zastupa B. Š., odvjetnik iz P., radi namirenja tražbine prodajom založene nekretnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1038/07 od 12. srpnja 2007., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Pločama broj P-217/04 od 20. veljače 2007., u sjednici održanoj  20. siječnja 2010.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1038/07 od 12. srpnja 2007. odbija se.

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1038/07 od 12. srpnja 2007. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Pločama broj P-217/04 od 20. veljače 2007., kojom je odbijen tužbeni zahtjev  za sudsku prodaju nekretnine (č. kbr. 358 upisane u z. k. ul. 1563 k.o. Komin) te da je tužena kao pravni sljednik založnog dužnika dužna trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine iz cijene postignute prodajom ove nekretnine, koja je dana u zalog, uz obrazloženje, da je ništav ugovor o hipoteci, jer da je sklopljen na temelju punomoći koja punomoćnika nije ovlašćivala da ugovor o hipoteci sklopi za osiguranje tražbine radi namirenja koje se traži realizacija založnog prava.

 

              Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći, u bitnom, da je ugovor o založnom pravu valjan pravni posao i da je na temelju istog uknjižena hipoteka na označenim nekretninama u korist tužitelja. Predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinače i tužbeni zahtjev  prihvati.

 

              Tužena nije odgovorila na reviziju.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl.  392.a/ ZPP.

 

              Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

              U ovom sporu po osnovi hipotekarne tužbe, u reviziji je sporno pravno pitanje, predstavlja li "Ugovor o založnom pravu na nekretnini" od 16. lipnja 1997., ovjeren u potpisu od javnog bilježnika Ž. M. iz Z., pod poslovnim brojem Ou-347/97 od 27. lipnja 1997. (dalje: Ugovor o hipoteci od 16. lipnja 1997.) valjan pravni osnov za stjecanje založnog prava (hipoteke) na nekretnini čest. zgr. 358 upisane u z. k. ul. 1563 k.o. Komin, vlasništvo pravnog prednika tužene, u korist tužitelja, a čija se realizacija traži u ovoj parnici.

 

              Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili:

 

              - da tužitelj potražuje od M. d.o.o. R. k. P., P., kao svog osobnog dužnika, iznos od 1,200.000,00 kn po osnovi cijene za isporučenu robu po kupoprodajnom ugovoru broj 22/97 od 13.06.1997.;

 

              - da su tužitelj, kao vjerovnik, i M. d.o.o. R. k. P., P., 16. lipnja 1997. za osiguranje ovog potraživanja sklopili Ugovor o hipoteci od 16. lipnja 1997., u kojem je M. d.o.o. R. k. P., P. označen kao založni dužnik i da je u tom Ugovoru, u čl. 3., navedeno da M. d.o.o. R. k. 'P.', P. d. da se upiše hipoteka u korist vjerovnika na nekretnini upisanoj u z.k. ul. 1563 kbr. 358 k.o. Komin -  u naravi zgrada – stojna kuća i zemljište, ukupne površine 198,08 m² i to za iznos od 1,200.000,00 kn, koju hipoteku dužnik daje temeljem punomoći broj Ov-1660/97 od 16.05.1997., kojom ga je vlasnik nekretnine A. Ž. iz R., ovlastio da predmetnu nekretninu može opteretiti hipotekom.";

 

              - da je vlasnik nekretnine koja se prema tom Ugovoru daje pod hipoteku A. Ž. pok. J. iz R., te

 

              - da u punomoći broj Ov-1660/97 od 16.05.1997. nije određeno navedeno potraživanje koje se osigurava hipotekom.

 

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno odlučili da tužbeni zahtjev  nije osnovan.

 

              Međutim, ovo ne iz razloga što bi Ugovor o hipoteci od 16. lipnja 1997. bio ništav, već zbog promašene pasivne građanskopravne legitimacije, jer prema tom ugovoru založni dužnik nije tuženik, već M. d.o.o. R. k. P., P..

 

              U smislu odredbe čl. 307. st. 1. u vezi čl. 306. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06; dalje: ZV…) ugovorom o hipoteci nekretnine opteretiti hipotekom može samo knjižni vlasnik, što znači da su stranke ugovora o hipoteci, s jedne strane, vjerovnik i, s druge strane, vlasnik nekretnine koja se daje pod hipoteku, odnosno u odnosu na koju se dopušta da vjerovnik svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret te nekretnine (založni dužnik).

 

              Ugovor o hipoteci od 16. lipnja 1997. s tužiteljem nije sklopio knjižni vlasnik nekretnine koja se stavlja pod hipoteku – A. Ž. pok. J. iz R., već osobni tužiteljev dužnik M. d.o.o. R. k. P. P., iz čega slijedi da Ugovor o hipoteci za kojeg se tvrdi da bi bio pravni osnov za stjecanje hipoteke na nekretnini čest. zgr. 358 upisane u z. k. ul. 1563 k.o. Komin, vlasništvo A. Ž. pok. J. iz R., ne obvezuje tuženika kao vlasnika te nekretnine.

 

              Sudovi su pravilno ocijenili da se na temelju punomoći broj Ov-1660/97 od 16.05.1997. nije mogao sklopiti ugovor o hipoteci na teret nekretnine tuženika, jer u istoj nije određeno navedeno potraživanje koje se osigurava, tj. potraživanje nije određeno ni u pogledu iznosa potraživanja, ni u pogledu pravnog osnova potraživanja (konkretni ugovor o kreditu i njegov iznos).  Naime, nije navedeno da se istom ovlašćuje M. d.o.o. R. k. P. P. da s tužiteljem sklopi ugovor o hipoteci za osiguranje tražbine tužitelja iz kupoprodajnog ugovora broj 22/97 od 13. lipnja 1997.,

 

              Proizlazi, dakle, da tuženik kao vlasnik nekretnine nije preuzeo obveze založnog dužnika, te da nije dužan trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja iz svoje nekretnine čest. zgr. 358 upisane u z. k. ul. 1563 k.o. Komin. Dakle, u odnosu na tuženika promašena je pasivna građanskopravna legitimacija.

 

              Zbog ovih razloga sudovi su pravilno odlučili da tužbeni zahtjev  nije osnovan i istog odbili.

 

              Neosnovano se u reviziji ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

              U presudama su navedeni razlozi o odlučnoj činjenici, da je Ugovor o hipoteci od 16. lipnja 1997. sklopljen između tužitelja i njegovog osobnog dužnika M. d.o.o. R. k. P. P., koji nije vlasnik nekretnine čest. zgr. 358 upisane u z. k. ul. 1563 k.o. Komin, kao i razlozi koji se tiču punomoći broj Ov-1660/97 od 16.05.1997.

 

              Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

 

U Zagrebu, 20. siječnja 2010.