Broj: Rev-x 745/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.d. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda P. i Š. iz Z., protiv tuženika F. o. i g. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnica Z. T., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-523/09 od 2. srpnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-102/07-77 od 26. studenog 2008., u sjednici održanoj 4. svibnja 2010.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tuženika F. o. i g. d.d. iz S., B..

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom.

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja i presuđeno je:

 

„Uvažava se žalba tužitelja E. d.d. Z., preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-102/07-77 od 26. studenog 2008. godine, te se sudi:

 

Utvrđuje se da je tužitelj E. d.d. iz Z., …, vlasnik poslovne prostorije u kući na čest. kat. br. 1212/2 i ½ dijela smočnice, zajedno sa pripadajućim dijelom zajedničkih prostorija kuće i idealnim pripadajućim dijelom zemljišta na kojem je kuća izgrađena, sve upisano u zk.ul.br. 999 k.o. S. S. i označeno kao zemljišno-knjižno tijelo A III, koja u naravi predstavlja prodavaonicu namještaja i prateće opreme.

 

Tuženik F. o. i g. d.d. S., kao pravni slijednik T. o. i g. „N.“ S., dužan je tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

 

Svaka stranka snosi svoje troškove ove parnice.“

 

Protiv odluke suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tuženik zbog pogrešne primjena materijalnog prava.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392. a. ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

 

Tijekom postupka nije počinjena bitna povreda postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U postupku pred  sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da je nekretnina koja je predmet ovog postupka opisana u izreci odluke suda drugog stupnja (dalje: nekretnina) u zemljišnim knjigama upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist prednika tuženika,

 

- da je nekretnina u naravi izgrađeno zemljište,

 

- da je prilikom pretvorbe društvenog kapitala prednika tužitelja  nekretnina uvrštena i procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala,

 

- da je nekretninu prednik tužitelja stekao temeljem pravnog posla - ugovora o kupoprodaji 1965.,

 

- da je tužitelj u neprestanom posjedu nekretnine od 1965.

 

Prema ocjeni ovog suda nije utemeljeno pozivanje revidenta na odredbu čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 - odluka Ustavnog suda U-I-58/97, 22/00 – odluka Ustavnog suda U-I-1094/99, 73/00, 114/01 – dalje: ZV) jer se tom odredbom etablira oboriva predmnijeva da se vlasnikom nekretnine ima smatrati osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava korištenja, ali je dopušteno dokazivati suprotno.

 

Dakle ova odredba propisuje predmnijeva u korist ovdje tuženika, ali je tužitelju dopušteno dokazivati suprotno što i jest predmet ovog spora.

 

Također, zbog navoda revidenta valja kazati da je odredbom čl. 363. st. 2. ZV propisano da osoba koja se ne može osloniti na presumpciju iz stavka 1. ovog članka (koji propisuje da nositelj prava korištenja kao predmnijevani vlasnik uživa svu zaštitu kao i vlasnik) ili koja dokazuje suprotno od opće presumpcije, može dokazati svoje pravo vlasništva tako što će dokazati da je ona ili njen pravni prednik stekao pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki koje su se za stjecanje tog prava zahtijevale u trenutku stjecanja.

 

Dakle, ako tužitelj ima valjani pravni temelj za stjecanje prava korištenja i ako su ispunjene sve ostale pretpostavke za stjecanje koje su bile propisane u trenutku stjecanja uživa istu pravnu zaštitu kao i vlasnik ili predmnijevani vlasnik.

 

Prema zauzetom pravnom stavu ovog suda, utemeljenog uz primjenu odredbi Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Sl. SFRJ 26/54, 19/55, 30/62, 43/65, 17/67) koje su u vrijeme stjecanja bile na snazi i koje se glede pitanja utemeljenosti prava vlasništva tužitelja u ovom slučaju imaju primijeniti i kada nije održana obvezatna pismena forma ugovora o prijenosu prava korištenja nekretnina, ipak se takav ugovor samo zbog pomanjkanja forme ne može utvrditi ništavim, ako je u cjelini ili većim dijelom izvršen (tako i ovaj sud u odluci Gzz-2/74 od 30. svibnja 1974.).

 

Stoga neovisno o tome je li zaključena pismena forma ugovora i je li takav pisani ugovor postojao, činjenica da je predaja u posjed izvršena te da je pogodba dakle u pretežitom dijelu izvršena što utvrđuju sudovi nižeg stupnja, postoji valjani pravni temelj stjecanja prava vlasništva na strani tužitelja.

 

              Prema ocjeni ovog suda prigovor revidenta glede primjene čl. 122. st. 1 ZV-a nije utemeljen jer se tom odredbom propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava stanje zemljišne knjige, no to predstavlja oborivu presumpciju i svakom je dopušteno u svako doba dokazivati drugačije i tražiti da se protiv upisanog vlasnika ili nositelja nekog drugog stvarnog prava provede za korist druge osobe koja tvrdi da protiv upisanog vlasnika ima neko pravo.

 

S obzirom na sve izloženo valjalo je reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP-a.

 

U Zagrebu, 4. svibnja 2010.