- 1 -

                                                                                                        Broj:Pž-3142/2020

 

 

 

 

 

Broj: Pž-3142/2020

 

REPUBLIKA HRVATSKA 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Koraljke Bašić kao predsjednice vijeća, te Drage Klasnića i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika P. M., kojeg brani odvjetnik Z. G. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F. – G., H. M., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19), odlučujući o žalbi okrivljenika P. M., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: 68.PpP-1024/2020-15 od 1. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2020.,

 

 

riješio je:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika P. M., podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: 68.PpP-1024/2020-15 od 1. srpnja 2020. i pobijano rješenje se potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu,  broj: 68.PpP-1024/2020-15 od 1. srpnja 2020., temeljem članka 199. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), odbačena je žalba okrivljenika P. M. protiv presude kao nedopuštena.

 

Protiv rješenja o odbačaju žalbe kao nedopuštene okrivljenik P. M. putem branitelja podnio je žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijano rješenje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio zakonsku odredbu i rješenjem odbacio žalbu okrivljenika protiv presude kao nedopuštenu.

 

Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka. 1. točke 11. Prekršajnog zakona da bi izreka rješenja bila nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja i da rješenje nema uopće razloge i da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i proturječnih. Izreka pobijanog rješenja je u potpunosti razumljiva i nedvosmislena, te nije proturječna sama sebi i razlozima rješenja. Naime, pobijanim rješenjem odbačena je žalba okrivljenika protiv presude kao nedopuštena, te ovaj sud ne nalazi da bi bila proturječna sama sebi i razlozima rješenja. Prvostupanjski sud je dao valjane razloge zbog čega je žalba okrivljenika nedopuštena, a što i ovaj sud u potpunosti prihvaća.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo. Člankom 244. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da protiv presude prvostupanjskog suda kojom se odlučuje o prigovoru protiv obveznog prekršajnog naloga nije dopuštena žalba. U konkretnom, prvostupanjski sud je povodom prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga proveo žurni postupak i donio presudu protiv koje nije dopuštena žalba. Stoga je žalba okrivljenika protiv presude nedopuštena, a kako je pravilno i zakonito  odlučio prvostupanjski sud. Točno je da je u vrijeme izdavanja obaveznog prekršajnog naloga, već bio na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 70/2019), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2019, ali izdavatelj obaveznog prekršajnog naloga je ispravno primijenio odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona i primijenio propis, Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen te okrivljeniku izrekao obaveznim prekršajnim nalogom novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, jer je blaži za počinitelja. Ovlašteni tužitelj je obavezni prekršajni nalog izdao u skladu s odredbom članka 239. stavka 1. točke 2 . Prekršajnog zakona, kojom je propisano da će ovlašteni tužitelj obavezno izdati obavezni prekršajni nalog za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kn za fizičku osobu, jer je za prekršaj okrivljenika iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

 

Pri utvrđivanju koji je propis povoljniji treba imati u vidu konkretnog okrivljenika i osnovne kriterije za takvu procjenu. Kriteriji po kojima se prosuđuje koji je propis najpovoljniji: - to će u svakom slučaju uvijek biti onaj propis koji određeno ponašanje više ne propisuje kao prekršaj - zatim zakon koji isključuje krivnju - zakon koji isključuje kažnjivost - koji predviđa obavezno ili fakultativno oslobođenje od kazne - koji propisuje blažu vrstu kazne ili blažu mjeru kazne - koji ne propisuje zaštitne mjere - koji omogućuje primjenu načela svrhovitosti. Primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne Novine broj 70/19), protivno žalbenim navodima, došlo bi do pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, jer bi se primijenio propis koji nije blaži za počinitelja budući da ne propisuje blažu mjeru kazne. U vrijeme počinjenja prekršaja, za počinjeni prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakon o sigurnosti prometa na cestama bila je propisana nova novčana kazna od 2.000,00 do 5.000,00 kuna, a Zakonom o izmjenama i dopunama Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja, propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, pa je propis koji je bio na po snazi u vrijeme počinjenja prekršaja blaži za počinitelja. Kod primjene postupovnih odredaba ne dolazi u obzir primjena blažeg propisa, osim ako u samim prijelaznim završnim odredbama samog zakona nije drugačije određeno.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno primijenio odredbu članka. 221. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona koja propisuje da se žurni prekršajni postupak vodi po prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga, zbog poricanja prekršaja i vodio žurni postupak. Pogrešno citiranje, u prvostupanjskoj presudi, zakonsko odredbe nema nikakvog utjecaja na zakonitost rješenja o odbačaju žalbe kao nedopuštene.

 

Zbog navedenog je ovaj sud odbio žalbu okrivljenika i potvrdio pobijano rješenje.

 

 

                                                 U Zagrebu, 9. rujna 2020.

                                                             

 

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.