Broj: Rev-x 680/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G. pok. N. iz Š., koga zastupaju punomoćnici B. B. i F. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. u Š., protiv 1.tuženice D. H. udove Š. iz Š., 2.tuženice N. S. pok. Š. iz Š., 3.tuženika J. H. pok. Š. iz Š., svi zastupani po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Š., te 4.tuženika S. H. iz Š., kojega zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Š., radi diobe zajednice nekretnina, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1313/09 od 14. prosinca 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1588/08 od 2.siječnja 2009., u sjednici održanoj 29. rujna 2010.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se revizije tuženika kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom razvrgnuta suvlasnička zajednica glede č.k.br. 3107/15 k.o. Š. u naravi stambenog objekta u Š., u … ulici br. 18, sastojećeg od prizemlja, dva kata, te dvorišta postojeća između tužitelja s udjelom 2/9 dijela, te tuženika od ad) 1 do ad) 4 u ukupnom udjelu 7/9 dijela na način da od istog objekta na ime navedenog udjela tužitelja istome ima pripasti odvojeni fizički dio i posjed stan na II katu objekta sa terasom i pristupnim stepeništem što je u slikovnom dijelu (list 195 i 196 spisa) nacrta vještaka građevinske struke ing. M. P. (koji je sastavni dio ove presude) označenog kao 4. varijanta – 2 kat i obojeno crvenom bojom, dok tuženicima ad) 1 do ad) 4 na ime njihovog suvlasničkog dijela od 7/9 dijela opisane nekretnine ima pripasti preostatak navedene nekretnine u cijelosti, a što je u slikovnom dijelu spomenute varijante vještaka ing. M. P. prikazano kao prizemlje sa dvorištem i vrtom te I kat to sve obojano plavom bojom, osim pristupnog podesta pred stepeništem kojim se dolazi do stana na II katu tj. predulaza za terasu na I katu dimenzija 1,20 x 2,35 m obojanog zelenom bojom koji prostor ostaje nepodijeljen u suvlasništvo pola tužitelja i pola tuženika ad) 1 do ad) 4.

 

Naloženo je tužitelju na ime viška primljene vrijednosti stambenog objekta opisanog pod toč. I. izreke u odnosu na pripadajući mu suvlasnički udio 2/9 dijela suvlasništva istog isplatiti tuženicima ad) 1 do ad) 4 iznos od 56.689,33 kn.

 

Rješenjem je utvrđeno da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva na razvrgnuće suvlasničke zajednice postojeće na č.k.br. 3107/15 k.o. Š. u naravi slobodno stojećeg stambenog objekta u … ulici br. 18 u Š. s izdvajanjem i predajom u posjed tužitelju fizičkog dijela preko udjela od 2/9 suvlasništva. Naloženo je tuženicima platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.636,12 kn.

 

Županijski sud u Šibeniku je presudom poslovni broj Gž-1313/09 od 14. prosinca 2009. odbio kao neosnovane žalbe tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli 1. do 3.tuženici D. H., N. S. i J. H. svi pok. Š. iz Š. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine u cijelosti pobijanu presudu i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio i tuženik S. H. također zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizije nisu osnovane.

 

Primjenom odredbe čl. 392. a. ZPP, koja se primjenjuje na ovaj spor u postupanju sa revizijom temeljem odredbe čl. 52. st. 4. u svezi odredbe čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Prvostupanjski sud je naveo jasne i razumljive, vrlo opsežne, navode o odlučnim činjenicama koji su jasni i razumljivi a i u drugostupanjskoj presudi su navedeni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju obje revizije tuženika. Revidenti u reviziji daju svoju ocjenu provedenih dokaza no ocjena dokaza u nadležnosti je suda, a ne stranaka kako to proizlazi iz odredbe čl. 8. ZPP.

 

Odredbom čl. 220. st. 1. i 2. ZPP propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

Prvostupanjski sud je postupajući u skladu s citiranim spomenutim odredbama proveo dokaze koje je smatrao odlučnim, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, i to ne samo iskaze svjedoka već i vještačke nalaze te iskaze stranaka te je u provedenom dokaznom postupku u cijelosti pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje je odlučno za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, koje je drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio.

 

Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je tužitelj od prednice tužitelja sada pokojne Lj. H. između ostalog oporučno naslijedio i sporne nekretnine kao imovinu stečenu u braku sa pok. mužem Š. H.. Ni iz iskaza prednika tuženika, a niti iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi prednica tužitelja Lj. H. bila namirena u svom dijelu imovine stečene tijekom trajanja braka pa su neutemeljeni suprotni navodi revidenata D. H., N. S. i J. H. svi pok. Š. iz Š..

 

Ovaj sud prihvaća pravno stajalište nižestupanjskih sudova da diobeni ugovor glede prijepornog objekta koji su sačinili tuženici međusobno nije od odlučnog značaja za suđenje u ovoj pravnoj stvari, jer istim nije bila obuhvaćena i prednica tužitelja Lj. H., koja je doprinijela stjecanju spomenute imovine radom tijekom trajanja braka pa bez nje tuženici nisu mogli izvršiti valjanu diobu koja bi mogla imati učinke glede njezinog, odnosno danas tužiteljevog, prava suvlasništva sporne nekretnine.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice stambenog objekta u Š. u … ulici br. 18 pobliže označenom u st. I. izreke prvostupanjske presude i u revizijskoj fazi postupka je sporno jesu li sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili odredbu čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 51/89 – pročišćeni tekst – 59/90 – dalje: ZOBPO) kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova prednice tužitelja Lj. H. i prednika tuženika Š. H. sada oboje pokojnih te je li dioba nekretnina zakonito provedena.

 

Nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

 

- da su prednici stranaka sada pok. Lj. H. i Š. H. bili u braku od 1946. te da je bračna zajednica prestala 1962., a da su 1959. započeli sa izgradnjom zgrade koja je predmet spora koji je u trenutku raskida faktične zajednice života prednika stranaka po stanju izgrađenosti iznosio 2/3 vrijednosti istog objekta kakav postoji danas,

- da je sa njima tijekom trajanja njihove bračne zajednice živio i 4.tuženik S. H. no da njegova ulaganja u sporni objekt u Š. do 1962. nisu bila od značaja za stjecanje stvarnopravnih ovlaštenja na spomenutom objektu,

- da su 4.tuženik S. H. i sada pok. Š. H. vršili ulaganja u predmetni objekt i nakon 1962. tj. nakon prestanka zajednice života supružnika, te su uzimajući u obzir doprinos svakog od supružnika radom u stjecanju ove imovine ocijenili da suvlasnički omjeri prednice tužitelja Lj. H. i prednika tuženika ad) 1 do ad) 3 Š. H. u stjecanju predmetne nekretnine 1/3 dijela Lj. i 2/3 Š. H.. Kada su ove omjere sagledali kroz ukupno 2/3 suvlasnička dijela na navedenom objektu koliko ukupno pripada spomenutim supružnicima utvrđeno je da Lj. H. odnosno sada tužitelj ima suvlasništvo 2/9 dijela (1/3 od 2/3), a Š. H. prednik tuženika ad) 1 do ad) 3 u zajednici sa bratom tuženikom S. H. ukupno 7/9 dijela suvlasništva prijepornog objekta.

 

S. H. u svojoj reviziji osporava takvo utvrđenje nižestupanjskih sudova no njegova ocjena provedenih dokaza kojima nastoji osporiti doprinos pok. Lj. H. u stjecanju imovine ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg razloga se revizija ne može izjaviti. Ipak se na njegove revizijske navode ističe da su suvlasničke kvote pravilno utvrđene, jer su nižestupanjski sudovi doprinos Lj. H. stjecanju imovine radom za vrijeme trajanja braka umanjili ne samo za nesporna ulaganja tuženika S. H. nakon 1988. već i za njegova ulaganja nakon 1962. u koja ulazi i garaža u dvorištu koju nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir kod utvrđenja doprinosa prednice tužitelja stjecanju imovine u braku. Zato su neosnovani i pogrešni revizijski navodi u kojima on na drugi način izračunava suvlasničke kvote.

 

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 287. tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 51/89 – dalje: ZBPO), jer su valjano utvrdili koliki je doprinos svakog od prednika stranaka u stjecanje zajedničke imovine. Odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima primjenjuju se u ovom predmetu temeljem odredbe čl. 408. ZOBPO kojom je propisano da se odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima primjenjuju na imovinske odnose bračnih drugova iz brakova zaključenih prije stupanja snagu toga Zakona, ako zahtjevi stranaka do tog vremena nisu pravomoćno riješeni. U ovom predmetu nije donesena pravomoćna presuda o imovini stečenoj radom tijekom trajanja bračne zajednice i sada pok. prednika stranaka, te se primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima.

 

Ocijenivši da tužitelj kao suvlasnik u 2/9 dijela sporne nekretnine ima pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice, da je ista moguća i dopuštena nižestupanjski sudovi su proveli djelomično geometrijsku diobu pravilnom primjenom odredaba čl. 47., 48. i 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZV) na način kako je to označeno u izreci presude naloživši tužitelju na ime viška primljene vrijednosti stambenog objekta opisanog u toč. I. izreke u odnosu na pripadajući mu suvlasnički dio 2/9 dijela suvlasništva isplatiti tužiteljima 56.689,33 kn. Pri tome se sud s pravom nije bavio utvrđivanjem činjenica glede veličine suvlasničkih omjera između tuženika budući da tuženici nisu tražili razvrgnuće onog dijela suvlasničke zajednice koji njima pripada.

 

Zbog gore navedenih razloga nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kako ne postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a ni oni razlozi na koje ukazuju revidenti to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbio revizije tuženika kao neosnovane.

 

U Zagrebu, 9. rujna 2010.