Broj: Rev 1085/07

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. H. iz N., sa boravištem u Republici Njemačkoj, D., koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u P., protiv tuženice C. B. iz N., koju zastupa punomoćnica M. D.-M., odvjetnica u B., radi utvrđenja povrede nužnog nasljednog prava i utvrđenja suvlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-633/05-3 od 3. rujna 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-238/02-47 od 13. prosinca 2004., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2010.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tuženice i preinačuju se presuda Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-633/05-3 od 3. rujna 2007. i presuda Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-238/02-47 od 13. prosinca 2004. u dijelu u kojem je prihvaćen supsidijarni tužbeni zahtjev (t. II.), kao i odluka o troškovima postupka i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev da se utvrdi da je darovnim ugovorom sklopljenim 31. kolovoza 2001. između D.-D. D. i tuženice C. B. povrijeđeno pravo tužiteljice na nužni dio iza smrti pok. D.-D. D. te da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnik nekretnine k.č.br. 1585 upisane u zk.ul. 979 k.o. N. (etažno vlasništvo) u 6250/10000 dijela, dok je tuženica suvlasnik te nekretnine u 3750/10000 dijela. Zatim da se naloži tuženici izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za upis prava tužiteljice na toj nekretnini i to upis prava suvlasništva na posebnim dijelovima zgrade, tj. manjeg stana u prizemlju (jedinica B) i stana na katu (jedinica C) u 5/8 dijela te da se tužiteljici naloži izdati tuženici tabularnu ispravu podobnu za upis suvlasništva tuženice na stanu u prizemlju (jedinica A) u 3/8 dijela, kao i da tuženica naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 32.229,00 kn.

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove revizije u iznosu 3.050,00 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je darovnim ugovorom sklopljenom 31. kolovoza 2001. između pok. D.-D. D. i tuženice C. B. povrijeđeno pravo tužiteljice V. H. na nužni dio iza pok. D.-D. D. uz nalaganje tuženici da tužiteljici izda tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva na posebnim dijelovima zgrade, a kako je to pobliže opisano u t. I. izreke.

 

              Prihvaćen je eventualno kumulirani zahtjev da se utvrdi da je istim darovnim ugovorom povrijeđeno pravo tužiteljice na nužni dio iza pok. D.-D. D. te da je tužiteljica suvlasnik na nekretnini k.č.br. 1585 upisanoj u zk.ul. 979 k.o. N. (etažno vlasništvo) u 6250/10000 dijela, dok je tuženica suvlasnica te nekretnine u 3750/10000 dijela. Naloženo je tuženici izdati tužiteljici tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva na posebnim dijelovima zgrade i to manjeg stana u prizemlju (jedinica B) i stana na katu (jedinica C) u 5/8 dijela, dok je tužiteljica obvezana izdati tuženici tabularnu ispravu za upis prava vlasništva tuženice na stanu u prizemlju (jedinica A) u 3/8 dijela.

 

              Rješenjem sadržanim u izreci utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na zahtjev za vraćanje 10.000,00 eura sa zateznim kamatama, a naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 32.229,00 kn, dok je ostali dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu troškova odbijen.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, a riječ je dakle o eventualno kumuliranom zahtjevu i odluci o troškovima postupka reviziju je izjavila tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače, a podredno ukinu.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je supsidijarni zahtjev postavljen na utvrđenje da je darovnim ugovorom povrijeđeno pravo tužiteljice na nužni dio iza pok. D.-D. D. te da je tužiteljica suvlasnik na predmetnoj nekretnini u 6250/10000 dijela (dakle u 5/8 dijela), dok je tuženica suvlasnik te nekretnine u 3750/10000 dijela (dakle u 3/8 dijela). Tužiteljica nadalje zahtijeva da se naloži tuženici izdati tužiteljici tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva na posebnim dijelovima zgrade i to manjeg stana u prizemlju (jedinica B) i stana na katu (jedinica C) u 5/8 dijela, dok da se tužiteljicu obveže izdati tuženici tabularnu ispravu za upis prava vlasništva tuženice na stanu u prizemlju (jedinica A) u 3/8 dijela.

 

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

 

              - da je tužiteljica jedina nasljednica iza pok. D.-D. D. kao njene majke, a bake tuženice, preminule … 2002.,

 

              - da je sada pok. D.-D. D. u posljednjoj godini života i to 31. kolovoza 2001. darovala unuci, ovdje tuženici svoj suvlasnički dio od 3/4 dijela predmetne kuće,

 

              - da je tužiteljica suvlasnica u 1/4 dijela te kuće,

 

              - da je nakon sklapanja darovnog ugovora, o čemu je tužiteljica bila upoznata i smrti pok. D.-D. D., između predmetnih parničnih stranaka 7. ožujka 2002. sklopljen „ugovor o etažiranju, diobi i uređenju odnosa“,

 

              - da je taj ugovor proveden u zemljišnim knjigama,

 

              - da iza ostaviteljice nije bilo druge imovine, potraživanja i dugovanja.

 

              Na osnovu navedenih odlučnih činjenica prema shvaćanju sudova u postupku koji je prethodio reviziji, obzirom da je riječ o zakonskom nasljednom pravu (čl. 32. Zakona o nasljeđivanju - "Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje: ZN), sama činjenica da su stranke sklopile ugovor o etažiranju i isti provele u zk. knjigama i u t. 4. tog ugovora se sporazumjele da iz tog osnova nemaju jedna prema drugoj nikakvih zahtjeva ne sprječava tužiteljicu na podnošenje predmetne tužbe i ne utječe na njezino pravo na traženje nužnog dijela kao jedine nasljednice iza pok. D.-D. D..

 

              Izloženo stajalište ne može se prihvatiti.

 

U ovom slučaju nakon stjecanja prava na nužni dio otvaranjem nasljedstva, a to je smrću majke tužiteljice pok. D.-D. D., tužiteljica je iako upoznata s darovanjem sklopila s tuženicom „ugovor o etažiranju, diobi i uređenju odnosa“.

 

              Riječ je o dobrovoljnoj diobi nekretnine uspostavom etažnog vlasništva na osnovu sporazuma – ugovora djelbenika, koja pretpostavlja ne samo međusobno priznavanje suvlasničkih dijelova kao polazišta za takvo razvrgnuće, već ona sadrži i imovinskopravno raspolaganje.

 

Naime, u konkretnom slučaju stranke su suglasno odlučile da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnih dijelova suvlasničke nekretnine (uspostava etažnog vlasništva), kada se u smislu čl. 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZV) uzima da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

 

Prema čl. 55. st. 2. ZV stvarnopravni učinci razvrgnuća nastali su uknjižbom prava etažnog vlasništva na nekretninama u zemljišnim knjigama.

 

Nadalje, treba reći da prava koja su nastala na temelju tog ugovora nisu prestala niti se ugovor o etažiranju, diobi i uređenju odnosa na bilo koji način osporava samim sadržajem tužbenog zahtjeva.

 

Prema tome kada prava nastala tim ugovorom nisu prestala, odnosno taj ugovor nije u predmetnoj parnici utvrđen ništavim, a nije ni poništen u kom pravcu niti nema konstitutivnog tužbenog zahtjeva, on i dalje proizvodi sve imovinskopravne učinke, radi čega po shvaćanju revizijskog suda ne može biti prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje povrede nužnog nasljednog prava i na utvrđenje suvlasništva kakovo je postojalo prije sklapanja navedenog ugovora.

 

Zbog tih razloga nije osnovan supsidijarni tužbeni zahtjev te je revizija tuženice prihvaćena i u pobijanom dijelu su prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinačene (čl. 395. st. 1. ZPP).

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP time da je tuženici priznat zatraženi trošak na reviziju.

 

Troškovi prvostupanjskog postupka tuženici nisu dosuđeni jer ih nije određeno novčano zahtijevala prije završetka raspravljanja koje je prethodilo odlučivanju o troškovima (čl. 164. st. 3. ZPP), dok troškove žalbe tuženica također u tom pravnom lijeku nije novčano izrazila.

 

U Zagrebu, 28. listopada 2010.