Broj: Revt 129/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja S. m. R. d.d. u stečaju, Z., kojeg zastupaju punomoćnici N. B. i T. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika – protivnika osiguranja S. z. S., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6123/09-5 od 3. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2949/05-7 od 18. siječnja 2006., u sjednici održanoj 3. studenog 2010.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja S. m. R. d.d. u stečaju odbija se.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I. Odbija se tužbeni  zahtjev koji glasi:

 

              „I. Utvrđuje se da je tužitelj R. d.d. u stečaju, Z., …, suvlasnik

 

- 7/1000 dijelova nekretnine k.č.br. 2503/1 upisane u zk.ul. 4300, sa kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine jednosobnog stana na II drugom katu površine 49,44 m2, označene oznakom S-7/D2 i drvarnice u podrumu površine 1,21 m2 označene oznakom S-7.

 

- 6/1000 dijelova nekretnine k.č.br. 2503/1 upisane u zk.ul. 4300 sa kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine jedno i pol sobnog stana na II drugom katu površine 41,13 m2, označene oznakom S-7/A/D2 i drvarnice u podrumu površine 0,78 m2 označene oznakom S-7A

 

              a što je tuženik S. Z. S. iz Z., …, dužan priznati i u roku od 15 dana dati valjanu tabularnu izjavu podobnu za upis prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, ili će u protivnom zamijeniti istu ova presuda.

 

              Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

              II. Tužitelj R. d.d. u stečaju, Z., …, dužan je tuženiku S. Z. S. iz Z., …, nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 6.100,00 kn u roku od 8 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP-a sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

 

Suprotno navodima iznesenim u reviziji sudovi nižeg stupnja dali su valjane, razumljive i logične razloge za svoje odluke koji u potpunosti korespondiraju sa sadržajem zapisnika i isprava u spisu. Stoga nije utemeljen revizijski prigovor postojanja bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Ostali argumenti revidenta u svojoj suštini predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije dopušteno isticati u ovoj revizijskoj fazi postupka temeljem čl. 385. ZPP-a.

 

Temeljem ovlasti sadržane u čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

 

Stoga kada sud nije izveo predloženi dokaz saslušanja stečajnog upravitelja time nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

U ovom postupku utvrđeno je:

 

- da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o zajedničkom financiranju i gradnji bloka 58 u Z., …, 20. srpnja 1989. kako to slijedi iz čl. 2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za dovršenje izgradnje od 15. listopada 1997. (list 88 spisa),

 

- da je tim ugovorom kojeg pored stranaka zaključuje i tvrtka „R. i.“ d.o.o. utanačeno da je predmet ugovora uređenje međusobnih prava i obveza vezanih za dovršenje izgradnje objekata D1 i D2 u Z., …, jer tuženik nije izvršio ugovorene radove, pa je između stranaka raskinut ugovorni odnos a izgradnju preuzima treća osoba „R. i.“ d.o.o. (Sporazum broj … od … 2002., čl. 2. - list 110 spisa),

 

- da je tuženik vlasnik zemljišta i nositelj prava investitora, a tuženik izvođač radova,

 

- da je temeljem citiranog ugovora tužitelj stekao pravo prodaje određenog broja kvadrata izgrađenih stanova slijedom čega je i zaključio određene ugovore,

 

- da je tužitelj temeljem takvog ovlaštenja prodao određene stanove G. Z. kako to slijedi iz T. C. priložene spisu (list 16 spisa),

 

- da se tužitelj obvezao raskinuti ugovore s kupcima (čl. 5 ugovora) i ponuditi im nove ugovore s „R. i.“,

 

- da upis prava vlasništva kupcima dopušta tuženik izdavanjem tabularne isprave kako to slijedi iz čl. 8. Ugovora od 15. listopada 2010.,

 

- da je između stranaka i G. Z. 22. srpnja 2003. sklopljena nagodba koja se odnosi na sve sudske sporove između potpisnika nagodbe, a u svezi s izgradnjom bloka …, dakle i objekata D1 i D2 u … u Z.. Između ostalog nagodbom se rješava i potraživanje iz spora između G. Z. kao tužitelja protiv ovdje tužitelja kao tuženika radi osporene tražbine u stečajnom postupku prema kupoprodajnim ugovorima broj 140-124/358 i 140-124/359,

 

- da je temeljem tih ugovora (list 6-15 spisa) G. Z. kupio od tuženika stanove broj … i … u objektu D2,

 

- da je Nagodbom (list 17-19 spisa) strane Nagodbe rješavaju sva međusobna potraživanja, a iz čl. 1. toč. 1. i toč. 2. Izvansudske nagodbe slijedi da se radi o međusobnim obveznopravnom potraživanjima, te da sve međusobne obveze prestaju (čl. 3. nagodbe) s time da G. Z. ima isplatiti strankama 9.989.575,34 kune (čl. 2. nagodbe).

 

Slijedom navedenog pravilno sudovi nižeg stupnja zaključuju da tužitelju temeljem činjenice da je kao graditelj bio dužan izgraditi stanove za račun tuženika kao investitora nije stekao pravo vlasništva na stanovima jer za to nema niti valjanu osnovu stjecanja niti valjan način stjecanja. Također time što je Izvansudskoj nagodbom došlo do međusobnog povlačenja tužbi između stranaka te nagodbe takve dispozicije nemaju značaj stvarnopravnog raspolaganja jer se radilo o rješavanju međusobnih obveznopravnih potraživanja između ugovornih strana.

 

Stoga je sud drugog stupnja pravilno primijenio čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZV) kada je utvrdio da Izvansudska nagodba nije pravni posao koji je imao svrhu stjecanja prava vlasništva već razrješenje obveznopravnih potraživanja u svezi s izgradnjom objekta na lokaciji … u Z., pa time niti ne može biti valjan titulus stjecanja prava vlasništva.

 

Stoga kako nema valjanog titulusa stjecanja prava vlasništva u smislu čl. 115. ZV-a pitanje posjeda stana nije odlučno jer tužitelj niti ne tvrdi da bi osno stjecanja prava vlasništva bila dosjelost u smislu čl. 159. ZV-a.

 

S obzirom na sve izloženo valjalo je reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 155. ZPP-a.

 

U Zagrebu, 3. studenog 2010.