Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revt 161/10 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revt 161/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1) J. d.d. u stečaju, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D. S. i 2) M. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i sklapanja ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1024/07-3 od 19. siječnja 2010., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5137/05 od 20. studenoga 2006., u sjednici održanoj 3. studenoga 2010.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja M. K. odbija se.

 

Ne dosuđuje se 2.tužitelju M. d.o.o. Z. trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „1. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

              „Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor zaključen u Z. dana … god. između kupca M. d.o.o. i prodavatelja J. d.d. u stečaju, ništav.

 

              Utvrđuje se da je između tužitelja M. K. iz Z., … kao kupca i J. d.d. u stečaju iz Z., … kao prodavatelja dana 30. svibnja 2003. godine zaključen kupoprodajni ugovor o kupnji k.č.br. 41/27 k.o. J., te se nalaže prvotuženiku da sa tužiteljem zaključi ugovor o kupoprodaji u pismenom obliku slijedećeg sadržaja:

 

              „Prodavatelj prodaje a kupac kupuje nekretninu u Z. označenu kao k.č.br. 41/27 zgrada od 120. čhv, upisanu u z.k.ul.1124, k.o. J., za iznos od 851.101,20 kuna.

 

II

 

              Kupac isplaćuje cjelokupnu prodajnu cijenu navedenu u čl. I. ovog ugovora u trenutku javnobilježničke ovjere potpisa prodavatelja.

 

III

 

              Po uplati cjelokupne prodajne cijene prodavatelj dopušta kupcu da bez njegove daljnje privole izvrši uknjižbu prva vlasništva na svoje ime u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu.

 

IV

 

              Porez na promet nekretnina snosi u cijelosti kupac.

 

V

 

              Prodavatelj jamči kupcu da prodana nekretnina nije opterećena bilo kakvim drugim upisanim ili izvanknjižnim teretima.

 

VI

 

              U znak suglasnosti volja stranke vlastoručno potpisuju ovaj ugovor, a prodavatelj po svojem zastupniku ovjerava potpis.“ 

 

              2.Tužitelj je dužan naknaditi parnični trošak i to 1.tuženiku u iznosu od 44.712,00 kn, a 2.tuženiku u iznosu od 66.620,00 kn, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kao pod točkom 1. izreke presude suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Na reviziju je odgovorio 2.tuženik.

 

Revizija nije osnovana.

 

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP-a) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

 

Iako se tužitelj u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne navodi konkretno gdje i u čemu nalazi da su sudovi drugog stupnja počinili bitnu povredu odredba parničnog postupka pa se stoga niti ne može o tako općenito navedenom prigovoru niti očitovati ovaj sud jer se u revizijskoj fazi postupka pobijana presuda ispituje samo u onom dijelu u kojem je pobijane revizijom i samo iz određeno navedenih razloga.

 

Nije niti nađeno da bi sudovi počinili bitnu povredu postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Tijekom postupka utvrđeno je u stečajnom postupku koji se vodi nad 1.tuženikom, nakon provedenog natječaja 2.tuženiku kao najboljem ponuđaču prodana nekretnina, kao dio stečajne mase, pobliže opisana izreci presude suda prvog stupnja.

 

Sudovi također utvrđuju da je sporna nekretnina prodana temeljem „Kupoprodajnog ugovora“ od 30. rujna 2009. (list 8 i 9 spisa) i Aneksa tom Ugovoru od 12. prosinca 2003. (list 36 i 37 spisa), da je ugovorena cijena plaćena, te da je 2.tuženik uveden u posjed nekretnine koja je bila predmet ugovora.

 

Tužitelj je bio sudionik natječaja i nadmetanja radi kupnje sporne nekretnine te je obaviješten od strane stečajnog upravitelja 1.tuženika dopisom od 24. rujna 2003. o izboru 2.tuženika kao najboljeg ponuđača.

 

Sukladno čl. 155.a Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04 – dalje: SZ-a) skupština vjerovnika odlučuje između ostalog i o unovčenju imovine stečajnog dužnika (čl. 15.a st. 2. toč. 4.), a stečajni upravitelj dužan je temeljem čl. 158. SZ-a unovčiti imovinu sukladno odluci skupštine vjerovnika.

 

Nije sporno da je oglas o prodaji nekretnina (list 5 spisa) objavljen sukladno odluci skupštine vjerovnika.

 

Odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj -53/91, 73/91, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO-a) propisano je da je ugovor ništav ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnom propisu ili moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Kako je Ugovor o prodaji nekretnine i Aneks tom ugovoru zaključen sukladno citiranim  odredbama SZ-a i sukladno čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZV-a) koja odredba propisuje pisanu formu ugovora kod prijenosa prava vlasništva na nekretnini, nakon provedenog natječaja te je nekretnina prodana najboljem ponuđaču te je ugovor u cijelosti izvršen i proveden u zemljišnim knjigama to su sudovi pravilno utvrdili da nema mjesta utvrđenju da bi Ugovor od 30. rujna 2003. bio ništav.

 

Zbog navoda revizije vlaja naglasiti da je sporna nekretnina prodana temeljem Kupoprodajnog ugovora od 30. rujna 2003. i Aneksa tom ugovoru od 12. prosinca 2003. koji s njim čini jedinstvenu cjelinu i time naslov (titulus) stjecanja pa stoga zahtjev upravljen na utvrđivanje ništavosti osnovnog ugovora, a da se istovremeno ne traži utvrđenje da je i Aneks Ugovoru ništav ne može polučiti uspjeh u ovakvom sporu.

 

Neosnovano revident ističe da je valjalo cijeniti osnovanost njegova zahtjeva u svjetlu odredbe čl. 73. ZOO-a kojom odredbom je propisano da se i ugovor kojem nedostaje pisana forma smatra pravovaljanim iako nije zaključen u propisanoj formi, ako su ugovor ugovorne strane izvršile u cijelosti ili u pretežitom dijelu, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana ne proizlazi što drugo.

 

Prema ocjeni ovog suda kada je nekretnina prodana na javnoj dražbi u stečajnom postupku, kada je 2.tuženik isplatio ugovornu cijenu i upisao se u zemljišnim knjigama kao vlasnik ne može se tužitelj s uspjehom pozivati na primjenu čl. 73. ZOO-a jer po njemu izvršene uplate, kako je utvrđeno nisu imale namjenu i vraćene su mu od strane stečajnog upravitelja ter se ne može raditi o izvršenju ugovora od strane 2.tuženika kada je utvrđeno da je u posjed uveden 2.tuženik i da je temeljem valjane tabularne isprave kao vlasnik upisan u zemljišnim knjigama pa je tako pored valjanog naslova (u pisanoj formi sastavljenih ugovora) imao i valjan način stjecanja prava vlasništva (upis u zemljišne knjige).

 

Osim toga po pravnom shvaćanju ovog suda kada se radi o formi ugovora radi prijenosa prava vlasništva na nekretninama, kako se takvo vlasništvo može steći samo upisom u zemljišne knjige ako je titulus stjecanja pravni posao (čl. 119. i čl. 120. ZV-a) a upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama provodi se temeljem isprava (čl. 44. Zakona o zemljišnim knjigama - („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 – dalje: ZZK) to je cilj zbog kojeg je propisana pisana forma ugovora pravna sigurnost stjecatelja jer se samo na temelju pisanog i potpunog ugovora može valjano prenijeti i ostvariti prijenos prava vlasništva na nekretnini.

 

Stoga je postojanje eventualne usmene pogodbe glede prijenosa prava vlasništva na nekretnini bez značaja.

 

Ostali navodi revizije predstavljaju u suštini predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije dopušteno iznositi u revizijskoj fazi postupka u smislu čl. 385. ZPP-a pa stoga su ti navodi bez značaja u ovoj fazi postupka.

 

Zbog svega gore navedenog revizija tužitelja nije osnovana te ju je stoga temeljem čl. 393. ZPP-a valjalo kao neosnovanu odbiti.

 

Odluka o troškovima sastava odgovora na reviziju temelji se na čl. 155. st 1. ZPP-a.

 

U Zagrebu, 3. studenoga 2010.

Copyright © Ante Borić