Broj: Rev 305/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Lucije Čimić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. C. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku Z. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika G. V., V., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2034/09-3 od 25. studenoga 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-2951/08 do 23. srpnja 2009., u sjednici održanoj 23. studenoga 2010.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tužitelja N. C. d.o.o. Z. i ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2034/09-3 od 25. studenoga 2009. i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-2951/08 do 23. srpnja 2009. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

 

              „Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

              „I Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. 681 k.o. V. i to kč. br. 1810/1 dvorište u ulici … sa 386 m2 i to u 2914/10000 dijela.

              II Nalaže se tuženiku gradu V. da prizna ovu činjenicu i izda tabularnu ispravu podobnu za zk. prijenos prava vlasništva ili u protivnom će ovu ispravu zamijeniti ova presuda.

              III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.“

 

              Svaka stranka snosi svoj trošak.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) smatrajući da odluka u ovom sporu ovisi o odgovoru na materijalnopravno pitanje koje je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana i to:

 

„Ima li se smatrati kada je u elaboratu o pretvorbi društvenog poduzeća nekretnina procijenjena prema knjigovodstvenoj vrijednosti ostvaren uvjet za pretvorbu prava vlasništva temeljem čl. 390. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZV).“

 

Na reviziju je odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Ovaj sud kada je izjavljena revizija temeljem čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanredna revizija) pobijana presuda ispituje se samo u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i samo zbog pitanja zbog kojeg je izjavljena.

 

Tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da je glede sporne nekretnine opisane u izreci presude suda prvog stupnja (dalje: nekretnina) kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisan tuženik,

 

- da je u stečajnom postupku nad društvom (ne tvrtkom kako to pogrešno navode sudovi nižeg stupnja, jer „tvrtka“ kao termin ima posve drugo pravno značenje) „A. M.“ d.d. nekretninu kupio tužitelj,

 

- da je u postupku pretvorbe i privatizacije prednika tužitelja nekretnina procijenjena prema svojoj knjigovodstvenoj vrijednosti kako to slijedi iz očitovanja Hrvatskog fonda za privatizaciju.

 

Sudovi nižeg stupnja smatraju da nisu ostvareni uvjeti iz čl. 360. do čl. 365. ZV-a te da se stoga niti primjenom čl. 390. ZV-a ne može smatrati da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini, jer ona (nekretnina) nije niti postala vlasništvo prodavatelja (društvo „A. M.“ d.d. u stečaju) jer nije procijenjena u društveni kapital društva.

 

Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96, 71/97, 16/98 - vjerodostojno tumačenje, 73/00 – dalje: ZOP) određeno je Fond za privatizaciju izdaje rješenje kojim se utvrđuje koje su nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe temeljem Zakona o pretvorbi.

 

Odredbom čl. 390. st. 1. ZV-a određuje se da se odredbe čl. 360. do čl. 365. ZV-a, a koje odredbe reguliraju pretvorbu prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, ne odnose na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

 

Prema ocjeni ovog suda kada sudovi utvrđuju da je nekretnina bila procijenjena u vrijednosti društvenog kapitala, bez obzira što je uzeto kao osnovica za tu procjenu, sama činjenica što nije doneseno rješenje Fonda za privatizaciju sukladno odredbi čl. 42. ZOP-a nema za posljedicu primjenu čl. 390. ZV-a.

 

To stoga što citirana odredba ZV-a određuje kada se ne mogu primijeniti odredbe čl. 360. do čl. 365. istog Zakona kojima se uređuje pitanje pretvorbe prva koja izviru i sadržaj su tzv. društvenog vlasništva u pravo vlasništva, te određuje da nema mjesta pretvorbi u pravo vlasništva ako stvar nije unesena u društveni kapital pravnih osoba.

 

Kako rješenje Fonda za privatizaciju iz čl. 42. ZOP-a nema apsolutni značaj jedinog mogućeg dokaza da je stvar unesena u društveni kapital društva to u ovoj fazi postupka nema dovoljno elementa za zaključak da prednik tužitelja u postupku pretvorbe nije postao vlasnik sporne nekretnine.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudova nižeg stupnja niti sve odlučne činjenice nisu utvrđene pa je stoga temeljem čl. 395. st. 2. ZPP-a pobijane odluke sudova nižeg stupnja valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U nastavku postupka, sud će prije svega ocijeniti značaj procjene nekretnine kao knjigovodstvene vrijednosti, utvrditi pitanje prava vlasništva na nekretnini ne samo s stanovišta pretvorbe društvenog vlasništva u pravo vlasništva nego i s stanovišta načela jedinstva nekretnine, te pribavom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka utvrditi tko je i kada bio upisan kao nositelj knjižnih prava na nekretnini a da bi se sa sigurnošću moglo utvrditi slijed stjecanja tih prava na nekretnini jer o tome ovisi i pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja.

 

Zbog, svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 23. studenoga 2010.