Broj: Rev 1026/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Aleksandra Peruzovića, članova vijeća, u pravoj stvari tužitelja I. I. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-4926/06 od 3. siječnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. P-5010/05 od 1. lipnja 2006., u sjednici održanoj dana 29. prosinca 2010.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom pod toč. I. odbijen je tužbeni zahtjev kojom tužitelj traži priznanje prava vlasništva automobila Š. japansko-crvene boje, broj šasije … reg. br. …, te predaju vozila u posjed, a podredno isplatu protuvrijednosti u kunama prema cijenama na dan donošenja odluke. Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupak u iznosu 15.000,00 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

              Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupak i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

 

              Revizija tužitelja nije osnovana.

 

              Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 84/08).

 

              Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 12. st. 1. i 2. ZPP, jer je prvostupanjski sud, po pitanju je li predmet za koji se traži pravo vlasništva ukraden, ovlašten odlučiti u ovom postupku kao prethodnom pitanju.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja na priznanje prava vlasništva automobila označenog u toč. I. izreke prvostupanjske presude kao i predaja istog u posjed tužitelju, a podredno eventualni zahtjev na isplatu naknade štete u visini vrijednosti predmetnog vozila.

 

              U postupku je utvrđeno:

 

              - da je navedeno vozilo označeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude tužitelj kupio od osobe koja nije bila vlasnik istog,

 

              - da je predmetno vozilo - Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Z., VII Policijska postaja Z. isto vozilo tužitelju oduzela, jer se radilo o ukradenom vozilu,

 

              - da je tuženica po obavijesti Međunarodnog Interpola iz P. i po saznanju da je vlasnik predmetnog automobila „C. L.“ predmetno vozilo vratila tom vlasniku,

 

              - da se tužitelj glede prvotno postavljenog zahtjeva u tužbi pozvao na vlasništvo predmetnog automobila temeljem odredbe čl. 118. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 – dalje: ZV) te budući je isto vozilo stekao u dobroj mjeri.

 

              Na temelju tih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi sukladno odredbi čl. 118. st. 4. ZV odbiti zahtjev tužitelja na  priznanje prava vlasništva.

 

              Prema odredbi čl. 118. st. 1. ZV tko je dobroj mjeri stekao samostalni posjed pokretne stvari na temelju naplatnog pravog posla sklopljenoga radi stjecanja prava vlasništva s posjednikom kojem ta stvar ne pripada, ili s kojim nije ovlašten njome tako pravno raspolagati, stekao je vlasništvo te stvari.

 

              Međutim, odredbom čl. 118. st. 4. ZV, odredba st. 1. toga članka ne primjenjuje se ako je stvar njezinu vlasniku ili osobi putem koje je on posjedovao bila ukradena, ili ju je izgubio, odnosno zametnuo, osim glede stjecanja gotova novca, vrijednosnih papira na donosioca ili javnoj dražbi.

 

              U odnosu na podredni - eventualni zahtjev tužitelja na isplatu naknade štete odnosno protuvrijednosti predmetnog vozila, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da tuženica nije odgovorna za pravne nedostatke na vozilu, budući da za iste odgovara prodavatelj (prema kojem će tužitelj moći ostvariti navedeno pravo iz ugovora o prodaji po osnovi odgovornosti za pravne nedostatke – zaštita od evikcije).

 

              Prema odredbi čl. 508. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećeg koji isključuju, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten niti pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom. A prema čl. 510. st. 3. ZOO kupac u svakom slučaju ima pravo na naknadu pretrpljene štete od prodavatelja.

 

              Odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 118. st. 4. u vezi st. 1. ZV i čl. 508. st. 1. u vezi čl. 510. st. 3. ZOO).

 

              Stoga ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kako navodi revident u reviziji (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP).

 

              Na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 29. prosinca 2010.