Broj: Rev 901/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sinju, protiv protustranke Grada S., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžzk-419/09 od 29. rujna 2009., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Sinju broj Z-2108/08 od 16. ožujka 2009., u sjednici održanoj 26. siječnja 2011.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gžzk-419/09 od 29. rujna 2009. i sudi na način da se odbija žalba protustranke Grada S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sinju broj Z-2108/08 od 16. ožujka 2009.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva za 3/480 dijela č. zgr. 146-1 zkt. č. zgr. 148/1, 148/2-2 zkt. č. zgr. 152/1 3 zkt. č. zgr. 153/1, 153/2 – 4 zkt. č. zem. 688-8 zkt. č. zem. 706, 707, 709 – 9 zkt. iz zk. ul. 53 k.o. O. uz istodobno brisanje tog prava s imena društveno vlasništvo i korisnika O. S..

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke Grada S. te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da se prijedlog za upis prava vlasništva predlagateljice odbija kao neosnovan, a ujedno je naloženo brisanje upisa, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i brisanje zabilježbe žalbe protiv rješenja.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavila predlagateljica temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) navodeći pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u odnosu na koje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, odnosno u odnosu na koje pitanje je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, predlažući da ovaj revizijski sud prihvati reviziju na način da preinači drugostupanjsko rješenje i odbije žalbu protustranke te u cijelosti potvrdi prvostupanjsko rješenje.

Protustranka nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj revizijski sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Prvostupanjski sud je na temelju prijedloga predlagateljice te na temelju uvjerenja nadležnog upravnog tijela da su se predmetne nekretnine nalazile izvan granica građevinskog područja na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 34/91 – dalje: ZPZ) zauzeo pravno stajalište da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predlagateljice poljoprivrednog zemljišta koje je bilo u društvenom vlasništvu na dan stupanja na snagu ZPZ, a temeljem čl. 3. st. 1. ZPZ u svezi čl. 129. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP).

Drugostupanjski sud, suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, zauzeo je pravno shvaćanje da u konkretnoj pravnoj stvari predlagateljica nije dokazala pretpostavke iz čl. 3. st. 1. ZPZ jer na temelju činjenice da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu koje su bile izvan granica građevinskog područja na dan stupanja na snagu ZPZ, se ne može zaključiti da se radi o poljoprivrednom zemljištu, a obzirom na odredbu čl. 3. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 48/88 – pročišćeni tekst, 16/90 i 53/90 – dalje: ZGZ) gdje se građevinskim zemljištem smatralo ono zemljište koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera, kao i drugo zemljište koje je izgrađeno ili prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine. Stoga drugostupanjski sud smatra da predlagateljica nije dokazala pretpostavke iz čl. 3. st. 1. ZPZ u svezi čl. 3. ZGZ.

U ovoj pravnoj stvari radi se prije svega o pravnom pitanju u odnosu na koje je ovaj sud već zauzeo pravno shvaćanje. Tako je u odluci ovoga suda broj Rev-77/2007-2 od 4. studenog 2008. zauzeto pravno stajalište da zemljišne čestice koje su se nalazile izvan utvrđenih granica građevinskog područja na dan stupanja na snagu ZPZ, odnosno 24. srpnja 1991., su temeljem zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske. Dakle, ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje prema kojem Republika Hrvatska postoje vlasnik nekretnine koja je na dan 24. srpnja 1991. predstavljala poljoprivredno zemljište i koja se nalazila u društvenom vlasništvu i izvan granica građevinskog područja, i kod čega ne može doći do primjene odredbe čl. 360. st. 1. i 2. ZVDSP o predmnjevama da je stupanjem na snagu ZVDSP izvršena pretvorba prava korištenja u pravo vlasništva upisanih korisnika na nekretnini u društvenom vlasništvu, a što u ovom postupku tvrdi protustranka. Naime, Republika Hrvatska je na temelju posebnih zakona, od kojih je jedan i ZPZ, prije stupanja na snagu ZVDSP postala temeljem zakona vlasnik nekretnina u odnosu na koje su bile ispunjene pretpostavke iz tih posebnih zakona. Kod ZPZ su dovoljne dvije pretpostavke, od kojih je prva da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu, a druga pretpostavka je da se radi o poljoprivrednom zemljištu, koja druga pretpostavka se dokazuje po pravnom shvaćanju ovoga suda upravo rješenjem nadležnog upravnog odjela za prostorno uređenje iz kojeg je vidljivo da li su na dan stupanja na snagu ZPZ određene nekretnine bile unutar granica građevinskog područja ili izvan njega.

Kod toga je potrebno napomenuti da u konkretnom slučaju protustranka nije tijekom postupka niti iznosila da bi se u konkretnom slučaju radilo o zemljištu koje ne bi bilo poljoprivredno na dan stupanja na snagu ZPZ (24. srpnja 1991.) već je pravno stajalište protustranke da je stupanjem na snagu ZVDSP u odnosu na predmetne nekretnine temeljem odredbi čl. 360. ZVDSP izvršena pretvorba prava korištenja u pravo vlasništva. Stoga protustranka nije niti tvrdila u ovom postupku da postoje pretpostavke iz čl. 3. ZGZ odnosno da bi se radilo o zemljištu koje u naravi nije poljoprivredno zemljište. Republika Hrvatska kao predlagateljica u takvim i sličnim zemljišnoknjižnim postupcima nije dužna dokazivati negativne pretpostavke u odnosu na nekretninu za koju je utvrđeno da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu i izvan granica građevinskog područja na dan stupanja na snagu ZPZ, već je to eventualno obveza protustranke i onog koji tvrdi suprotno.

Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 3. st. 1. ZPZ u svezi čl. 129. i 130. ZVDSP te čl. 107. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 – dalje: ZZK) kada je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice.

Slijedom navedenog, a temeljem čl. 395. st. 1. ZPP valjalo je prihvatiti reviziju predlagateljice i preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da se odbije žalba protustranke i potvrdi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

U Zagrebu, 26. siječnja 2011.