Broj: Rev 2534/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz V., zastupanog po V. Š., odvjetnici iz V., protiv tuženika A. P. iz V., zastupanog po D. G., odvjetniku iz V., radi ispunjenja ugovorne obveze, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1/08-10 od 27. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-98/06 od 18. travnja 2006., u sjednici održanoj 2. veljače 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „U izvršenju svoje usmene ugovorne obveze tuženi P. A. iz V., … dužan je prenijeti teret iz nekretnina tužitelja, sada Sente Alena koje su upisane u PU 956 k.o. V. u teretovnici pod C redni broj 2 i 3 na svoje nekretnine upisane u zk.ul.br. 420 k.o. B. ili neke druge svoje nekretnine pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kuna te naknaditi parnični trošak tužitelju u roku od 15 dana tužitelju pod prijetnjom ovrhe“, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 23.997,40 kn.

 

              Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i da nižestupanjske presude budu ukinute te predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnijet.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Predmetni tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tuženiku da „u izvršenju svoje usmene ugovorne obveze“ prenese hipoteku upisanu na predmetnim nekretninama tužitelja na svoje nekretnine, tužitelj temelji na tužbenim navodima da je tuženik kao vlasnik obrtničke radnje „T.“ zamolio tužitelja „da mu dozvoli uknjižbu prava zaloga na njegovim nekretninama upisanim u podulošku broj 956 k.o. V., radi osiguranja kredita kojeg je tuženik podigao kod C. b., s tim da će to pravo zaloga naknadno prenijeti na svoje nekretnine upisane u zk.ulošku broj 420 k.o. B., te da nakon uknjižbe hipoteke u korist hipotekarnog vjerovnika C. b. tuženik nije ispunio svoju obvezu i hipoteku prenio na svoje ime.

 

              Već iz samih tužbenih navoda proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva.

 

              Naime, sporna hipoteka osnovana je na temelju sporazuma sklopljenog između tužitelja i njegove supruge Z. S. kao vlasnika opterećene nekretnine i zalogodavaca, te C. b. kao hipotekarnog vjerovnika, radi osiguranja tražbine C. b. iz ugovora o kreditu sklopljenog sa tuženikom, te je na temelju tog sporazuma C. b. stekla založno pravo na nekretninama tužitelja.

 

              Dakle, osnivanje hipoteke na svojim nekretninama tužitelj je dopustio C. b. kao hipotekarnom vjerovniku, a ne tuženiku, kako se to navodi u tužbi.

 

              Tim založnim pravom može raspolagati samo hipotekarni vjerovnik koji ga može otuđiti zajedno s tražbinom koju osigurava i opteretiti podzalogom, a može se i odreći tog prava.

 

              Zahtjev tužitelja za prijenos hipoteke na nekretnine tuženika podrazumijeva prestanak založnog prava na nekretninama tužitelja, a jedan od načina prestanka založnog prava je i valjano odreknuće založnog vjerovnika (st. 344. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – "Narodne novine", broj 91/96 i dr.).

 

              Budući da se C. b. kao hipotekarni vjerovnik nije odrekla sporne hipoteke, niti je ugovorila njezin prijenos s nekretnina tužitelja na nekretnine tuženika, tužitelj neosnovano traži od tuženika ispunjenje ugovorne obveze prijenosa hipoteke na svoje nekretnine, koja obveza se ne može ispuniti bez pristanka C. b..

 

              S obzirom na navedeno proizlazi da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer, suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP koja bi bila učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

 

              Postojanje potonje bitne povrede tužitelj obrazlaže tvrdnjom da su povrijeđene odredbe čl. 5., 7., 8., 10., 298., 311. st. 2. i 338. st. 4. ZPP. Navedene odredbe ZPP tiču se postupka dokazivanja.

 

              Budući da odlučne činjenice nisu sporne, navedena bitna povreda nije niti mogla biti počinjena.

 

              Slijedom navedenog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa budući da ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

 

U Zagrebu, 2. veljače 2011.