Broj: Rev-x 637/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz R., kao nasljednika pok. D. D., zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku iz R., protiv tuženika Grada Rijeka, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu V. K., Z. M. i E. B. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3574/06 od 28. kolovoza 2009., kojom je preinačena  presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5032/95 od 9. ožujka 2006., u sjednici održanoj 8. veljače 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja D. D. odbija se.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja:

 

              „I. Utvrđuje se da je tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva nekretnina, koje u naravi predstavljaju betonski pomoćni objekt (šupu i garažu) u R., u površini od 16 m2, sagrađenu uz istočnu stranu stambene zgrade u ulici …. na k.č.br. 2083/31 i z.k.ul.br. 2727 K.O. R. s pripadajućim mu zemljištem na kojem je sagrađen, pa su slijedom toga tuženi dužni, u roku od 15 dana, izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos prava vlasništva tih nekretnina, na njegovo ime i vlasništvo, jer će u protivnom ova presuda po pravomoćnosti zamijeniti takvu tabularnu ispravu.

 

              II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade parničnog troška iznos od 5.368,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

 

              Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja te je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom upravljenim na utvrđenje prava vlasništva na nekretnini opisanoj u izreci presude suda prvog stupnja.

 

Protiv navedene presude reviziju izjavljuje temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/02, 2/07, 84/08 i 96/08 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i istovremeno temeljem čl. 382. st. 2. toč. 2. i 3. ZPP-a.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U ovoj pravnoj stvari postupak je pokrenut podizanjem tužbe 27. travnja 1993. kada je vrijednost predmeta spora za izjavljivanje revizije bila 3.000.000,00 HRD (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 91/92). Stoga kako je u ovom postupku kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 3.100.000,00 HRD to je revizija u ovom postupku dopuštena.

 

Iz tog razloga navodi revizije kojima se opravdava izjavljivanje tzv. izvanredne revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a nisu od značaja.

 

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

 

Suprotno navodima tužitelja presude sudova nižeg stupnja imaju potpune, logične i jasne razloge koje odgovaraju stanju spisa, sadržaju zapisnika i isprava u spisu i stoga nemaju nedostala koji bi ih činili nerazumljivim ili pak nepodesnim za ispitivanje u postupku pravnog lijeka.

 

Tužitelj neosnovano ističe u reviziji da je sud drugog stupnja odluku donio temeljem ovlaštenja sadržanog u čl. 373.a st. 2. ZPP-a i da je bitne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu utvrđivao na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a koje sud prvog stupnja nije uzeo u obzir.

 

Upravo suprotno sud drugog stupnja je na temelju nespornih činjenica i to:

 

- da je predmetna nekretnina upisana na k.č.br. 2083/31,

 

- da se u zgradi nalaze dva stana, te da na jednom od tih stanova od 1957. prednik tužitelja tj. njegov pokojni otac bio nosiocem stanarskog prava,

 

- da su oba nositelja stanarskog prava stekli pravo vlasništva na stanovima koje su otkupili sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo,

 

- da vlasnici stanova za svoje potrebe koriste okućnicu i da takvo stanje egzistira još iz vremena društvenog vlasništva dok su bili nositeljima stanarskog prava,

- da se prednik tužitelja obraćao predniku tuženika, tadašnjem stambenom poduzeću, sa zahtjevom radi sanacije drvarnice,

 

- da se radi o potpuno novoj građevini budući je iz nalaza građevinskog vještaka utvrđeno kako je tijekom te adaptacije izvršeno 90% vrijednosti građevinskih radova čime je vrijednost novog objekta povećana za 60-70% u odnosu na vrijednost nekadašnje drvarnice,

 

- da je prijeporni prostor u dva navrata prilikom bodovanja stana tužitelja bodovan, i to 1973. kao drvarnica, a 1998. kao garaža,

 

- da je prednik tužitelja s prednikom tuženika 1988. zaključio ugovor o zakupu predmetnog prostora i da je plaćao zakupninu,

 

- da tužitelj za izgradnju navedene zgrade nije imao potrebno odobrenje nadležnih vlasti.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo i to prije svega odredbe o građenju na tuđem zemljištu ranijeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (čl. 24.-26.) („Narodne novine“, broj 53/90 – dalje: ZOVO), odredbu čl. 6. tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 48/88 - pročišćeni tekst, 16/90 i 53/90 – dalje: ZGZ), te odredbu čl. 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 - odluka Ustavnog suda U-I-58/97, 22/00 - odluka Ustavnog suda U-I-1094/99, 73/00, 114/01 – dalje: ZV) kada su ocijenili da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva bez odobrenja nadležne vlasti.

 

Ovaj sud glede primjene materijalnog prava u cijelosti prihvaća iscrpno iznesene razloge suda drugog stupnja pa stoga upućuje revidenta na razloge presude suda drugog stupnja u smislu odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a.

 

Stoga će se na internetskim stranicama ovog suda uz ovu odluku objaviti i odluka suda drugog stupnja u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP-a.

 

Zbog svega gore navedenog revizija tužitelja nije osnovana i valjalo ju je kao neosnovanu odbiti te odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

U Zagrebu, 8. veljače 2011.