Broj: Rev 1205/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić i mr. sc. Lucije Čimić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz V. G., zastupanog po punomoćnicima iz Z. o. u. J. D., M. B., P. M. i H. Č., odvjetnicima iz G., protiv tuženika S. T. i R. T., oboje iz G. K., sada na adresi P., S., R. S., oboje zastupani po punomoćnici R. K., odvjetnici iz G. P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-32/10-2 od 11. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, posl. br. P-619/09-17 od 28. listopada 2009., u sjednici održanoj 9. veljače 2011.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj M. D. iz V. G., stekao pravo vlasništva temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim dana … 1995. sa sada pok. P. P., rođ. K. iz G. K., na nekretninama upisanim u zk.ul. br. 696. k.o. G. K. i to kčbr. … - prizemna stambena zgrada, gospodarska zgrada, dvorište i voćnjak u G. K. - sa 1493 m2 (415 čhv), upisanih u zk. ul. br. 577 k.o. G. K. i to kčbr. … - oranica u O. sa 3553 m2 (988 čhv), kčbr. … - oranica u L. sa 6150 m2 (1 j i 110 čhv), kčbr. … - grmlje G. j. sa 1187 m2 (330 čhv), što su mu tuženici S. T. iz G. K., sada u S., R. S. i R. T. iz G. K., sada u S., R. S., dužni priznati i izdati mu propisanu tabularnu ispravu podobnu za upis vlasništva na njegovo ime u zemljišnim knjigama OPS D., Stalna služba u G. P., na naprijed navedenim nekretninama, koju će u protivnom, nakon pravomoćnosti nadomjestiti ova presuda, te se nalaže tuženicima da tužitelju nadoknade parnični trošak ovog postupka u iznosu od 6.115,00 kn, sve to u roku od 15 dana."

 

Pod toč. II izreke tužitelj je dužan naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu 2.767,50 kn.

 

Pod toč. III izreke odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška preko dosuđenog do zatraženog iznosa 2.787,50 kn odnosno za iznos 20.000,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelj je podnio reviziju budući da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, o kojem pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi o njemu drugostupanjski sudovi mogli imati različita shvaćanja. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i pobijane obje nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojim ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog. članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanredna revizija), ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

              Prema odredbi st. 3. istog članka, o takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog … 1995., za opisane nekretnine u toč. I izreke prvostupanjske presude, što su tuženi dužni priznati i izdati mu propisanu tabularnu ispravu, podobnu za upis vlasništva na njegovo ime u zemljišnim knjigama.

 

Polazeći od utvrđenja da je tužitelj … 1995. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s P. P. (umrla … 1995.), a kojim je tužitelju, kao davatelju uzdržavanja nakon smrti trebalo pripasti vlasništvo nekretnina opisanih u izreci toč. I izreke prvostupanjske presude, te da su i tuženici … 1989. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju za iste nekretnine s P. P. za iste nekretnine, a kojim ugovorom su tuženici nakon smrti P. P. trebali postati vlasnici istih, nižestupanjski sudovi su zaključili da se u konkretnom slučaju radi o višestrukom ugovaranju otuđenja nekretnina i to po osnovi ugovora o uzdržavanju, zaključenog najprije s tuženicima, a nakon toga i s tužiteljem.

 

Budući su se tuženici temeljem navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 1989. upisali u zemljišne knjige kao vlasnici, te imajući na umu činjenicu da ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženicima od … 1989. nije raskinut, što su sudovi utvrdili uvidom u spis Općinskog suda u Grubišnom Polju posl. br. P-107/04 odnosno Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1314/05 u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je P. P. sklopila s tuženicima … 1989., niti je na bilo koji drugi način citirani ugovor iz 1989. stavljen izvan snage, sudovi su ocijenili da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na navedenim nekretninama (budući su tuženici stekli vlasništvo sukladno čl. 119. st. 1. i 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

 

Osporavajući zakonitost pobijane presude tužitelj podnosi tzv. izvanrednu reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, u kojoj postavlja pravno pitanje: jesu li ispunjene sve ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i u slučaju da tuženici upis vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnu knjigu nisu zatražili u dobroj vjeri, sukladno čl. 125. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 – dalje: ZV). Smatra da se radi o pitanju o čijem odgovoru ovisi odluka u ovom sporu, a koje da je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana.

 

Izvanredna revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena, između ostalog, ako odluka u sporu ne ovisi o rješenju pitanja zbog kojeg je ona izjavljena. U ovom slučaju ishod spora ne ovisi od odgovora na postavljeno pitanje. Naime, u reviziji (a i tijekom cijelog postupka) tužitelj nastoji dokazati da tuženici nisu stekli pravo vlasništva u smislu odredbe čl. 125. st. 1. ZV jer nisu bili u dobroj vjeri. Tužitelj je, međutim, istakao dva tužbena zahtjeva, tj. a) na utvrđenje da je on stekao pravo vlasništva i b) da su mu tuženici dužni izdati tabularnu ispravu. Osnovanost ili neosnovanost tih zahtjeva ne ovisi o činjenici da tuženici (prema tvrdnji tužitelja) nisu stekli pravo vlasništva. Već iz navoda u tužbi proizlazi da su ti zahtjevi neosnovani, jer i sam tužitelj polazi od toga da se pravo vlasništva na nekretnini temeljem pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu (čl. 119. ZV), a ne tvrdi da je njegovo pravo vlasništva upisano (naprotiv, navodi da su kao vlasnici upisani tuženici). S obzirom na činjenicu da pravo vlasništva tužitelja nije upisano u zemljišnoj knjizi, tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj "stekao pravo vlasništva" ne bi mogao biti prihvaćen ni pod pretpostavkom da ni tuženici nisu stekli pravo vlasništva. Drugi zahtjev za izdavanje tabularne isprave je obveznopravni, a tužitelj i ne tvrdi da su se tuženici obvezali izdati mu tabularnu ispravu. Zbog toga, ni odluka o tom tužbenom zahtjevu ne ovisi o rješenju postavljenog pitanja, odnosno o tome jesu li tuženici zatražili upis prava vlasništva u dobroj vjeri i jesu li bile ispunjene i ostale pretpostavke iz čl. 125. st. 1. ZV.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP reviziju tužitelja dobaciti kao nedopuštenu.

 

U Zagrebu, 9. veljače 2011.