Broj: Rev-x 46/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, mr. sc. Lucije Čimić, Jasne Guštek i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. K., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u K., protiv tuženika D. K. iz R., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku, posl. br. Gž-862/10 od 20. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini, posl. br. P-570/08, od 25. studenoga 2009., u sjednici održanoj  9. ožujka 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime naknade štete za korištenje dijela nekretnine čk. br. 3742, upisane u zk. ul. br. 6313 k.o. K. iznos 208.152,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom (st. 1. izreke). Sa preostalim dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu 379.254,08 kn tužitelj je odbijen (st. 2. izreke), time da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (st. 3. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom  odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude drugostupanjskog suda (za dio kojim je prvostupanjskom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno o trošku postupka - st. 1. i 3. izreke), tuženik je podnio reviziju iz razloga propisanih odredbom čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Tuženik predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj u odgovoru na reviziju pobija navode tuženika u reviziji i predlaže da se odbije kao neosnovana.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

 

              Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 392.a st. 1. ZPP,

 

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj određeno ne ukazuje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog protupravnog korištenja dijela nekretnine (parkirališta robne kuće tužitelja u K.), a koje parkiralište je tuženik djelomično zauzeo i koristio iako se tužitelj tome protivio.

 

U postupku je utvrđeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kutini posl. br. P-384/99 potvrđenom presudom Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-1487/99 utvrđeno da je tuženik prilikom izgradnje zgrade na svojoj nekretnini kč. br. 3739 zauzeo dio parkirališta na kč.br. 3742 vlasništvo tužitelja k.o. K., time da je tuženiku naložena uspostava prijašnjeg stanja. Utvrđeno je da je tuženik navedeno parkiralište (kč. br. 3742) doveo u prvobitno stanje, što znači da je navedenu nekretninu tužitelja koristio za potrebu svoje gradnje u trajanju 21 mjesec, odnosno 632 dana, u površini 230 m2, koju površinu po utvrđenom sudskom vještaku stranke nisu osporile.  Utvrđeno je da Porezna uprava, Ispostava K. ne raspolaže podacima o visini zakupnine za parkiralište, već za potrebe poreznog postupka utvrđuje porez za korištenje javnih površina na temelju Odluke o izmijeni i dopuni Odluke o gradskim porezima (Službene novine Grada K. br. 2/94 - dalje: Odluka Grada K.). Utvrđeno je da je navedeni dio nekretnine tuženik zauzeo za potrebe izgradnje na svojoj nekretnini time da iz spisa ne proizlazi spornim da je taj dio nekretnine služio kao parkiralište Robne kuće te da se nalazi u najužem centru K. (I. i II. zona). Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj bio vlasnik nekretnine odnosno dijela (230 m2) koji je protupravno zauzeo tuženik u vrijeme nastanka štete, a naknadne eventualne promjene vlasništva navedene nekretnine koju je tuženik doveo u prvobitno stanje nisu od odlučnog značenja za ovaj spor.

 

Na temelju tih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tuženik kao vlasnik nekretnine na kojoj su se obavljali radovi radi izgradnje njegove poslovne zgrade upotrijebio tuđu odnosno nekretninu tužitelja za potrebe takve izgradnje, pa je dužan vlasniku te upotrijebljene nekretnine platiti primjerenu naknadu, sukladno odredbi čl. 107. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 – dalje: ZV).

 

Prema odredbi čl. 107. st. 1. i 3. ZV vlasnik nekretnine koji je za potrebe izvođenja radova upotrijebio tuđe zemljište, dužan je vlasniku nekretnine koju je koristio, platiti primjerenu naknadu, koja ne može biti manja od naknade za nepotpuno izvlaštenje.

 

Prema Zakonu o izvlaštenju (“Narodne novine” br. 9/94, 35/94, 112/00, 114/01 – dalje: ZI) člankom 5., 38. i 39. određeno je da se nepotpunim izvlaštenjem smatra privremena upotreba susjedovog zemljišta radi izgradnje objekta ili izvođenja drugih radova, o čemu se radi u konkretnom slučaju, time da se naknada za to korištenje utvrđuje u visini zakupnine koja se postiže na tržištu.

 

Prema čl. 22. a. Odluke Grada K., propisana je naknada za korištenje javnih površina u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 0,40 za svaki m2 dnevno.

 

Na temelju tih utvrđenja pravilno su sudovi su ocijenili da tužitelju pripada primjerena naknada štete utvrđena u visini zakupnine za upotrebu navedenog dijela nekretnine koju je tuženik koristio radi obavljanja građevinskih radova na svojoj nekretnini u iznosu 208.152,00 kn.

 

Zbog toga su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja (st. 1. izreke prvostupanjske presude) nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odredbe čl. 107. st. 1. ZV, čl. 5., 38. i 39. ZI i čl. 22. a. Odluke Grada K..

 

Dakle, ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP) na koju se ukazuje revizijom.

 

Na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Tužitelju nije odmjeren trošak za sastav odgovora na reviziju, jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu, 9. ožujka 2010.