Broj: Pž-836/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Periše, predsjednika vijeća, te Branke Šabarić Zovko i Mladena Šimundića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. d.d. L., za L. B. d.d L. – Glavna Filijala Z., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika S. M. A. d.o.o. u stečaju, O., kojeg zastupa stečajni upravitelj N. B. iz O., radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-356/04 od 8. lipnja 2004., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2011.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-356/04 od 8. lipnja 2004. u točki I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom, u izreci označenom presudom, pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da postoji pravo odvojenog namirenja tužitelja na nekretninama tuženika upisanim u z.k. ul. ... k.o.o. O., kod Općinskog suda u Osijeku na k.č. br. ... u naravi gradilište, površine 50 a 00m², na k.čl. br. ... u naravi zemljište i dvor, Č. cesta, površine 50 a 00m², na k.č. br. ... u naravi zemljište i dvor, Č. cesta, površine 50 a 00m², u iznosu od 122,214.021,30 kn.

 

              Nepobijanom točkom II. izreke sud je naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 304.885,95 kn, u roku od osam dana, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za troškove postupka u iznosu od 575.168,55 kn, tužitelj odbijen (točka III. izreke).

              Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave koje su priložene spisu, prvostupanjski sud utvrdio je da je pravna osnova za upis zaloga na nekretnini tuženika bio Ugovor o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991., a radi osiguranja potraživanja tužitelja prema predniku tuženika po Ugovoru o kratkoročnom kreditu za ostale potrebe broj ..., sklopljen 29. ožujka 1991., s rokom vraćanja do 30. rujna 1991. i kamatnom stopom od 59% godišnje.

 

              Tužitelj u ovom parničnom predmetu tužbom potražuje da mu sud prizna razlučno pravo na nekretnini tuženika, za tražbine po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 12., 13. i 14. od 29. ožujka 1991., a ne po Ugovoru o kratkoročnom kreditu za ostale potrebe broj ..., za koji Ugovor ima upisano založno pravo u zemljišnim knjigama, to je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 63. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Sl. l. SFRJ 6/80, 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91) i na temelju odredbe čl. 301. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 112/99, 88/01), utvrdio da utužene tražbine tužitelja nisu osigurane upisanim založnim pravom.

 

              Stoga je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

              Odluka o trošku spora temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

 

              Protiv dijela navedene presude, žalbu je podnio tužitelj osporavajući odluku u točki I. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              U žalbi žalitelj navodi da razlozi presude, kojima sud obrazlaže zbog čega smatra da tužitelj nije stekao založno pravo po kreditima koji su predmet spora proturječe sadržaju isprava koje je tužitelj priložio u ovaj spis i u koje je sud trebao izvršiti uvid.

 

              Žalitelj u bitnom navodi da je upis hipoteke u korist tužitelja izvršen prema pravnim pravilima Zakona o zemljišnim knjigama, a prema prijedlogu za uknjižbu založnog prava od 10. lipnja 1991., koji je Općinski sud u Osijeku zaprimio 12. srpnja 1991. pod poslovnim brojem ... te je založno pravo upisano u korist tužitelja na temelju tog prijedloga, u kojem su izričito navedeni ugovori o kratkoročnim kreditima broj ..., ... i ..., na temelju kojih je upisana hipoteka na nekretnini tuženika, jer je u navedenom prijedlogu za upis hipoteke to izričito navedeno. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao pribaviti izvornik spisa Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem ..., radi pravnog utvrđivanja činjenica jer je preslika koju je predočio strankama nepotpuna, budući da u preslici nedostaje prijedlog tužitelja za upis hipoteke koji nosi nadnevak 10. lipnja 1991., koji je tužitelj predao zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku 12. srpnja 1991. i za koji tužitelj dokazuje da je na temelju tog prijedloga upisana hipoteka.

              Dalje žalitelj navodi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da je pogrešno primijenio materijalno pravo čl. 966. Zakona o obveznim odnosima na koje se sud poziva, a koja se odnosi na zalog pokretnih stvari.

 

              Predlaže ovom sudu uvažiti žalbu te ukinuti pobijanu presudu u točki I. i III. izreke i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Ispitavši pobijanu presudu, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje: ZPP) u granicama žalbenih navoda pazeći po službenoj dužnosti na ostvarenje bitnih povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, te pogrešnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nalazi da je presuda pravilna i zakonita.

 

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo, a nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelj ovom tužbom zahtijeva utvrđenje da postoji razlučno pravo na nekretnini tuženika za tražbine po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj ..., ... i ..., od 29. ožujka 1991.

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanom navedene tražbine s pravom odvojenog namirenja na nekretninama tuženika upisanim u z.k. ul. ... k.o. O., u izreci pobliže navedenih k.č.br., koje mu je razlučno pravo osporeno rješenjem stečajnog vijeća tog suda poslovni broj St-69/00-22 od 6. prosinca 2000., što među strankama nije sporno.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-69/00 od 22. rujna 2000. nad tuženikom otvoren stečajni postupak, koji je zaključen rješenjem od 29. prosinca 2004., a dužnik, ovdje tuženik brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt-05/270 od 23. veljače 2005., a postupak nastavljen u odnosu na stečajnu masu tuženika.

 

Dalje iz stanja spisa proizlazi, da je ovaj predmet započeo prijedlogom za izvršenje na temelju vjerodostojne isprave (...) radi naplate novčane tražbine od 9,132.471,68 kn s kamatama i troškovima, koje potraživanje proizlazi s naslova Ugovora o kratkoročnom kreditu broj ..., ... i ..., svi od 29. ožujka 1991. (list 3., 4. i 5. spisa), a na temelju kojih ugovora je po tvrdnji tužitelja, upisano založno pravo u korist tužitelja i na temelju kojih je upisana hipoteka na nekretnini tuženika upisanim u  z.k. ul. ... k.o. O..

Iz izvatka iz zemljišne knjige od 12. listopada 2000. (list 174. spisa) k.o. O., z.k. ul. ..., proizlazi da je u teretnom listu pod brojem 1. upisan zalog u iznosu od 120,000.000,00 din, u korist L. B. d.d. L. – Glavna filijala Z., te da je taj upis obavljen 1991.

 

Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, uvidom u preslike spisa Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku broj ..., glede upisane hipoteke 26. srpnja 1991., navedeni je sud donio rješenje broj ... od 26. srpnja 1991. (list 359. spisa), u kojem rješenju stoji da se na temelju Ugovora o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991., OV. br-... dozvoljava na nekretninama upisanim u zk. ul. ... k.o. O., zabilježba prvenstva reda za kredit dodijeljen A., O., u iznosu od 120,000.000,00 din s 59% kamata godišnje u korist L. B. d.d. L., Glavna filijala Z., Poslovna jedinica O..

 

Po ocjeni prvostupanjskog suda pravo zaloga na nekretnini tuženika upisano u  z.k. ul. ... k.o. O., nastalo je na temelju pravnog posla – Ugovora o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991., a što je sud utvrdio uvidom u rješenje broj ... od 26. srpnja 1991. i u Ugovor o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991. (list 27. do 29. spisa), koji Ugovor je priložen spisu Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku poslovni broj ..., pod brojem ovjere ... od 9. srpnja 1991.

 

Iz Ugovora o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991. proizlazi da su ugovorne stranke člankom 1. Ugovora dogovorile da je zalogoprimac (L. B. d.d.) iz bankarskih sredstava odbio zalogodavcu (A. s p.o. O.) kredite, koji sa stanjem kredita u otplati na dan 31. ožujka 1991, iznose 80,000.000,00 dinara po ugovoru o kratkoročnom kreditu za ostale potrebe broj ... sklopljenog 29. ožujka 1991., s rokom vraćanja do 30. rujna 1991. i kamatnom stopom od 59% godišnje.

 

Člankom 2. tog Ugovora dogovoreno je da se u svrhu osiguranja potraživanja po kreditu iz čl. 1. ovog Ugovora dozvoljava uknjižba založnog prava za iznos od 120,000.000,00 dinara uz dogovorenu kamatu na nekretninama prednika tuženika upisanim u z.k. ul. ... k.o. O., sagrađene na kč.br. ..., ..., ..., a člankom 5. Ugovora da zalogoprimac, ima pravo svoje potraživanje iz kredita navedenih u čl. 1. ovog Ugovora, koja zalogodavac ne primi o roku dospijeća, naplati prodajom založenih nekretnina.

 

              Iz ovoga nedvojbeno proizlazi, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, da je pravna osnova upisa zaloga na nekretnini tuženika upisanim u z.k. ul. ... k.o. O., sagrađene na kč. br. ..., ..., ..., bio Ugovor o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991., a radi osiguranja potraživanja tužitelja prema tuženiku po ugovoru o kratkoročnom kreditu za ostale potrebe broj ... sklopljen 29. ožujka 1991., s rokom vraćanja do 30. rujna 1991. i kamatnom stopom od 59% godišnje.

 

              Odredbom čl. 301. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01;, dalje: ZV) određeno je da se založnim pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom.

             

              Ugovorno založno pravo, odnosno dobrovoljna ugovorna hipoteka stječe se uknjižbom tog prava u zemljišne knjige, kako to proizlazi iz odredbe čl. 309. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

              Kako tužitelj u ovom parničnom predmetu traži da mu se prizna razlučno pravo na nekretnini tuženika za tražbine po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj ..., ... i ..., od 29. ožujka 1991., a ne po ugovoru o kratkoročnom kreditu za ostale potrebe broj ... sklopljen 29. ožujka 1991., za koje je potraživanje upisano založno pravo u zemljišnim knjigama, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da utužene tražbine tužitelja po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj ..., ... i ..., od 29. ožujka 1991., nisu osigurane razlučnim pravom.

 

              Razlučno je pravo, pravo razlučnog vjerovnika da namiri svoju tražbinu osiguranu založnim ili s njim u stečaju izjednačenim pravom na stvari ili pravu stečajnog dužnika iz vrijednosti te stvari ili prava, odvojeno ili neovisno od vjerovnika koji se namiruju iz opće stečajne mase, čije tražbine nisu osigurane iz određenih dijelova stečajne mase. Potrebno je da je razlučno pravo upisano u javnim knjigama, odnosno da postoji neko, sa založnim pravom izjednačeno, pravo na stvari (čl. 81. Stečajnog zakona).

 

              Polazeći od toga da čl. 81. Stečajnog zakona određuje da vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi imaju pravo pokrenuti ovršni postupak radi prodaje stvari, konkretno proizlazi kako žalitelj nema stečeno odnosno upisano založno pravo na nekretninama za koje traži da mu se prizna status razlučnog vjerovnika.

 

              Žalbeni navod da je založno pravo upisano u korist tužitelja na temelju prijedloga za uknjižbu založnog prava od 10. lipnja 1991., koji je Općinski sud u Osijeku zaprimio 12. srpnja 1991. pod poslovnim brojem ..., a u kojem su prijedlogu izričito navedeni ugovori o kratkoročnim kreditima broj ..., ... i ..., na temelju kojih je upisana hipoteka na nekretnini tuženika, nije osnovan.

 

              Ovo iz razloga što iz navedenog prijedloga za uknjižbu založnog prava od 10. lipnja 1991. (list 166. do 167. spisa) upravo proizlazi da je predloženo Općinskom sudu u Osijeku da donese i provede rješenje na temelju Ugovora o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991. kojim se dozvoljava uknjižba prava zaloga na nekretninama protustanke A. p.o.o. O. upisanim u z.k. ul. ... k.o. O., sagrađene na kč. br. ..., ..., ....

 

              Dok iz Ugovora o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991. (list 27. do 29. spisa) proizlazi da se dozvoljava uknjižba založnog prava na iznos od 120,000.000,00 din, radi osiguranja potraživanja po ugovoru o kratkoročnom kreditu za ostale potrebe broj ... sklopljenog 29. ožujka 1991., dalje, iz rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj ... od 26. srpnja 1991., proizlazi da se na temelju Ugovora o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991. OV. br-4738/91, dopušta na nekretninama upisanim u zk. ul. ... k.o. O., zabilježba prvenstva reda za kredit dodijeljen A. O., u iznosu od 120,000.000,00 din s 59% kamata godišnje u korist L. B. d.d. L., Glavna filijala Z., Poslovna jedinica O..

 

              Žalbeni navod da navedenim prijedlogom tužitelja za upis hipoteke koji nosi nadnevak 10. lipnja 1991., tužitelj dokazuje da je na temelju tog prijedloga upisana hipoteka za potraživanje po ugovorima o kratkoročnim kreditima broj ..., ... i ..., a ne kako navodi u obrazloženju presude prvostupanjski sud, uslijed čega razlozi presude proturječe sadržaju isprava koje je tužitelj priložio u spis, ukazuje se neosnovanim.

 

              Naime, tužitelj ispravama na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, nije dokazao da bi stekao pravo zaloga i razlučno pravo, na predmetnim nekretninama po Ugovorima o kratkoročnom kreditu broj ..., ... i ..., od 29. ožujka 1991., jer to ne proizlazi iz isprava koje su priložene spisu iz već iznesenih razloga.

 

              Žaliteljevo inzistiranje na tome da je prvostupanjski sud trebao zatražiti od Općinskog suda u Osijeku izvornik spisa ..., ukazuje se nepotrebnim iz više razloga. Naime, isprave na kojima tužitelj pokušava dokazati da ima upisano založno pravo, a time i razlučno pravo, na predmetnoj nekretnini tuženika po spornim Ugovorima o kratkoročnom kreditu broj ..., ... i ..., od 29. ožujka 1991., su isprave koje je u svrhu dokazivanja, upravo sam tužitelj dostavio na spis.

 

              Osim toga zemljišne knjige su kao javne knjige dostupne stankama pa iz tog razloga, nije potrebno posebno traženje od strane suda. Pored toga Ugovor o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991. (OV. br-4738/91) ovjeren je od strane Općinskog suda u Osijeku broj K.I. ... od 13. svibnja 2004., slijedom čega se žalbeni navod izjavljen u tom pravcu ukazuje neosnovanim.

 

              Sud je izvršio uvid u isprave u spisu ..., i to upravo one isprave koje je već tužitelj sam dostavio na spis u prilog svojih navoda iz tužbe i na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, međutim, iz kojih nakon provedenog dokaznog postupka, ne proizlazi osnovanim tužbeni zahtjev.

 

              Žalbeni navod da je sud izvršio uvid samo u dio spisa ... i to presliku toga spisa, je prigovor koji žalitelj iznosi prvi put u žalbi dok na samom ročištu na kojem je izvršen uvid u navedeni spis, tužitelj nije prigovorio niti stavio dokazni prijedlog u pravcu iznesenog žalbenog navoda.

 

              Prema odredbi čl. 352. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Stoga ovaj žalbeni navod ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati.

 

              Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da svoje razlučno pravo temelji na založnom pravu koje je stekao na temelju Ugovora o kratkoročnom kreditu broj ..., ... i ..., od 29. ožujka 1991.

 

              Navedeno također proizlazi i iz tužiteljeve prijave razlučnog prava na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama (list 159. spisa) od 18. listopada 2000., u kojoj prijavi navodi da na temelju Ugovora o kratkoročnom kreditu broj ..., ... i ..., od 29. ožujka 1991., potražuje od stečajnog dužnika, na ime dospjelih rata kredita iznos od 122,214.021,30 kn.

 

              Međutim, tužitelj nije dokazao da se razlučno pravo temelji na založnom pravu koje je, po njegovim navodima, stekao na temelju Ugovora o kratkoročnom kreditu broj ..., ... i ..., od 29. ožujka 1991., jer to iz isprava priloženih spisu ne proizlazi. Tuženik doduše ima upisano pravo zaloga na predmetnim nekretninama tuženika, ali po osnovi drugog ugovora i to Ugovora o zalogu nekretnina od 3. svibnja 1991., a radi osiguranja potraživanja po Ugovoru o kratkoročnom kreditu za ostale potrebe broj ... sklopljenog 29. ožujka 1991. Slijedom navedenog, žalitelj nema pravo odvojenog namirenja iz sporne tuženikove nekretnine.

 

              Neosnovanim se stoga ukazuju žalbeni navodi da razlozi presude kojima prvostupanjski sud obrazlaže zbog čega smatra da tužitelj nije stekao založno pravo po kreditima koji su predmet spora proturječe sadržaju isprava koje je tužitelj priložio u spis i u koje je prvostupanjski sud trebao izvršiti uvid. Naprotiv, sud je izvršio uvid u isprave koje je tužitelj priložio u spis i u tu svrhu proveo sve dokaze radi utvrđenja pravno odlučnih činjenica.

 

              Neosnovanim se ukazuju i žalbeni navodi da je sud propustio potpuno raspraviti i utvrditi činjenice time što je propustio izvršiti uvid u isprave te da nije proveo sve dokaze koje je trebao izvesti. Naime, sud je pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje i u tu svrhu proveo sve dokaze radi utvrđenja pravno odlučnih činjenica, koje je dokaze savjesno i brižljivo ocijenio. Sud je u obrazloženju svoje odluke dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. 

 

              Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo odredbi čl. 61. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91; dalje ZOVO) i čl. 301. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01; dalje: ZV).

 

              Predmetni ugovori sklopljeni su 29. ožujka 1991., a založno pravo uknjiženo 1991. godine pa se u rješavanju ovog spornog odnosa treba primijeniti Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90 – dalje: ZOVO) koji je Republika Hrvatska preuzela Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91). Odredba čl. 63. st. 4. ZOVO-a propisuje da založena nekretnina u cjelini osigurava potraživanje vjerovnika do potpunog namirenja tog potraživanja, što znači i sporedna potraživanja tj. kamate. Hipoteka se stječe upisom u javnu knjigu na temelju pravnog posla ili sudske odluke ili na drugi odgovarajući način određen zakonom (čl. 64. st. 2.
ZOVO-a). Svako potraživanje koje je osnova stjecanja hipotekarnog prava mora biti izraženo u određenom novčanom iznosu, da bi se iz knjige, odmah već na prvi pogled, mogla utvrditi opterećenost nekretnine. Kod tražbina za koje se imaju platiti kamate, upisat će se i visina kamate. Ako kamate nisu upisane ne pripada im hipotekarno osiguranje.

 

              Slijedom iznesenog, tužiteljeva žalba u cijelosti se ocjenjuje neosnovanom.

 

              Razlozima svoje žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

              Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a). Prvostupanjski sud je trošak pravilno obračunao u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96 i 137/02) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 63/93, 87/93, 16/94 i 11/96), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 59/07).

 

              Stoga je valjalo, na temelju čl. 368. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke, jer je utvrđeno da ne postoje žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U Zagrebu 15. ožujka 2011.