Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Rev 360/09
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Damira Kontreca i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice W. J.-K. iz Z., zastupane po punomoćnicima E. K. i M. P., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika L. D. iz Z., zastupanog po punomoćnicima D. O. i A. O., odvjetnicima iz Z., radi predaje u suposjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3774/08-2 od 24. lipnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6585/05-22 od 7. prosinca 2007., u sjednici održanoj 28. travnja 2011.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku da tužiteljici preda u suposjed nekretninu upisanu u zk. ul. broj 2839 k.o. G. Z., u naravi obiteljska stambena zgrada pop. broj … u Z., … i dvorište, sve na čestici broj 2726/3, te da je dužan predati tužiteljici ključeve stana nalazećeg na I. katu predmetne obiteljske stambene zgrade u Z., …, kao i nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.532,00 kuna. Ujedno je prvostupanjskim rješenjem odbijen prijedlog za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem R1-1133/06.
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju te prvenstveno preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim sucem.
Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Temeljem odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga točno određenih u reviziji.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed nekretnine upisane u zk. ul. broj 2839 k.o. G. Z. koja se sastoji od obiteljske stambene zgrade popisni broj … u Z., … i dvorišta, koji se nalaze na kč. br. 2726/3.
U postupku je utvrđeno:
-da su tužiteljica i tuženik upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/2 dijela,
-da je tužiteljica 1/2 dijela cjelokupne nekretnine stekla temeljem ugovora o prodaji nekretnine sklopljenog između tužiteljice kao kupca i V. Č. kao prodavatelja 21. svibnja 1998. a predmet kojeg ugovora je bila 1/2 suvlasništva predmetne nekretnine, a ne određeni dio te nekretnine,
-da je tuženik stekao 1/2 dijela predmetne nekretnine temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa S. Š. kao primateljicom uzdržavanja, a tuženikom kao davateljem uzdržavanja, predmet kojeg ugovora je također bio idealni dio predmetne nekretnine, a ne određeni posebni dio nekretnine,
-da je prednica tuženika 1/2 dijela nekretnine stekla temeljem darovnog ugovora od J. Š., svog supruga, 20. lipnja 1972. te da je predmet ugovora također bila idealna 1/2 dijela cijele nekretnine, a ne neki posebni dio te nekretnine,
-da je prednica tuženika do svoje smrti imala pravo doživotnog uživanja na cjelokupnoj nekretnini,
-da je tuženik u posjedu stana na I. katu zgrade, a da je prije njega u posjedu tog stana do svoje smrti bila prednica tuženika.
Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed predmetne nekretnine osnovan temeljem čl. 37. st. 4. i 6., čl. 42. st. 1. i čl. 46. st. 1. te čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP) jer je utvrđeno da su stranke suvlasnici svaki u 1/2 dijela predmetnih nekretnina, da tuženik drži u posjedu u cijelosti stan na I. katu i odbija ga dobrovoljno predati tužiteljici u suposjed te da ne postoji sporazum stranaka i njihovih prednika o razvrgnuću suvlasništva predmetne nekretnine ili načinu izvršavanja vlasničkih ovlasti na nekretnini.
Tuženik u reviziji ističe između ostalog revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjene pred prvostupanjskim sudom te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. počinjene pred drugostupanjskim sudom. Revident smatra da prvostupanjska presuda zapravo nema razloga o odlučnim činjenicama, jer u obrazloženju prvostupanjske presude se ne obrazlaže sadržaj povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, a čiji je sadržaj materijalni dokaz o stjecanju prava vlasništva tuženika dosjelošću dijela nekretnine. U odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP revident u bitnom navodi da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a koji se odnose na stjecanje tuženika dosjelošću 1/2 suvlasništva stana na I. katu predmetne zgrade, odnosno da prednik tužiteljice nikada nije stekao suvlasništvo u 1/2 dijela nekretnine već je predmet ugovora o prodaji prednika tužiteljice bio stan u prizemlju predmetne zgrade. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident u bitnom smatra da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbi ZVDSP o pravu suvlasnika na predaju u suposjed nekretnine od drugog suvlasnika jer je tuženik isključivi posjednik i vlasnik stana na I. katu.
Navedeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu osnovani jer prvostupanjska presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a drugostupanjski sud je dostatno odgovorio na sve žalbene navode u svezi odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud je tako jasno i razumljivo naveo zbog čega zaključuje da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine na jednake dijelove, da ne postoji između njih sporazum o diobi suvlasništva ili načinu izvršavanja vlasničkih ovlaštenja pa tako i posjeda, da nema niti pretpostavki za stjecanje dosjelošću u odnosu na 1/2 dijela stana na I. katu predmetne zgrade. Drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode koji se odnose na odlučne činjenice, slijedom čega nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje razloge ukazuje tuženik u reviziji.
Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
Sudovi su tako pravilno zaključili da su stranke suvlasnici u 1/2 dijela predmetne nekretnine te da nema pretpostavki da bi tuženik putem svojih prednika stekao dosjelošću isključivo vlasništvo stana na I. katu. Iz uvida u povijesni zk izvadak (list 13 – 15 spisa) proizlazi da je prednica I-tuženika bila suvlasnica u 1/2 dijela nekretnina a prednik tužiteljice također u 1/2 dijela nekretnina. Prednica tuženika je u odnosu na prednika tužiteljice ostvarila u parničnom postupku pravo dosmrtnog uživanja 1/2 dijela cijele nekretnine, uključujući i stana na I. katu zgrade, slijedom čega se tuženik ne može pozivati na stjecanje dosjelošću 1/2 dijela suvlasništva stana na I. katu samo na temelju činjenice posjeda svoje prednice koja je znala i morala znati da je 1/2 tog stana pripada prednicima tužiteljice. Također iz ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je tuženik stekao 1/2 dijela cijele nekretnine, a ne isključivo vlasništvo stana na I. katu, a isto proizlazi iz svih ugovora temeljem kojih su prednici tužiteljice i tuženika stjecali upravo 1/2 dijela cijele nekretnine.
Obzirom da nema niti sporazuma između stranaka, kao i prednika stranaka, o diobi suvlasništva ili načinu izvršavanja vlasničkih ovlaštenja, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da na strani tuženika nema pretpostavki za stjecanje dosjelošću isključivog vlasništva stana na I. katu temeljem odredbi čl. 29. i 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje: ZOVO), odnosno čl. 159. i 160. ZVDSP.
Navod tuženika u reviziji da bi prednik tužiteljice temeljem ugovora o prodaji stekao stan u prizemlju a ne 1/2 dijela cijele nekretnine nije osnovan jer iz uvida u povijesni zk izvadak odnosno u izreku pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu broj P-6498/91 od 1. srpnja 1992. proizlazi da je predmet ugovora bila upravo 1/2 dijela suvlasništva cijele nekretnine, a ne na ime toga posebni dio nekretnine koji bi se sastojao od stana u prizemlju zgrade. Slijedom navedenog tužiteljica kao suvlasnik predmetne nekretnine ima pravo zahtijevati predaju u suposjed nekretnine od drugog suvlasnika koji isključivo drži u posjedu nekretninu, a sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 37. st. 4. i 6., čl. 42. st. 1., čl. 46. st. 1. i čl. 161. st. 1. ZVDSP kada su prihvatili u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice.
Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u granicama razloga navedenih u reviziji, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 28. travnja 2011.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.