Broj: Rev-x 13/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damir Kontrec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dobrovoljnog vatrogasnog društva S., zastupanog po punomoćnici V. C., odvjetnici u S., protiv tuženika G. S., radi ispražnjenja i nepačanja i po protutužbi tuženika G. S., protiv tužitelja Dobrovoljnog vatrogasnog društva S., zastupanog po punomoćnici V. C., odvjetnici u S., radi utvrđenja i ispražnjenja, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika – protutužitelja T. R. iz S., zastupanog po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., Đ. V., J. L., A. T., M. S., Z. G. i V. Ž., svi iz S., odlučujući o reviziji tužitelja – protutuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3915/08 od 30. lipnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-681/05 od 20. prosinca 2007., u sjednici održanoj 4. svibnja 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tužitelja – protutuženika i slijedom toga preinačava se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3915/08 od 30. lipnja 2009. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-681/05 od 20. prosinca 2007. i sudi:

 

Odbija se tuženik – protutužitelj sa zahtjevom koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tuženik – protutužitelj G. S. vlasnik za cijelo čest. zem. 9033/2, površine 471 m², kao i čest. zgr. 3418, površine 334 m², upisano u z.u. 5134, sve k.o. S., što u naravi predstavlja poslovne prostorije položene u prizemlju i na I katu, kao i stanove položene na II, III i IV katu, u zgradi u ulici … u S., tzv. „V. d.“.

 

II. Dužan je tužitelj – protutuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isprazniti od osoba i stvari poslovne prostorije položene u prizemlju i na I katu, u zgradi u ulici … u S., tzv. „V. d.“, označene kao čest. zem. 9033/2, površine 471 m², kao i čest. zgr. 3418, površine 334 m², upisano u z.u. 5134, sve k.o. S., te se ubuduće kaniti svakog pačanja u naprijed navedene prostorije.“

 

Nalaže se tuženiku – protutužitelju G. S. naknaditi tužitelju – protutuženiku Dobrovoljnom vatrogasnom društvu S. parnični trošak u iznosu od 6.575,00 kn u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tuženika – protutužitelja G. S. za naknadu parničnog troška za sastav revizije.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja udovoljeno je zahtjevu tuženika – protutužitelja (dalje: tuženik) i presuđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tuženik – protutužitelj G. S. vlasnik za cijelo čest. zem. 9033/2, površine 471 m², kao i čest. zgr. 3418, površine 334 m², upisano u z.u. 5134, sve k.o. S., što u naravi predstavlja poslovne prostorije položene u prizemlju i na I katu, kao i stanove položene na II, III i IV katu, u zgradi u ulici … u S., tzv. „V. d.“.

 

II. Dužan je tužitelj – protutuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isprazniti od osoba i stvari poslovne prostorije položene u prizemlju i na I katu, u zgradi u ulici … u S., tzv. „V. d.“, označene kao čest. zem. 9033/2, površine 471 m², kao i čest. zgr. 3418, površine 334 m², upisano u z.u. 5134, sve k.o. S., te se ubuduće kaniti svakog pačanja u naprijed navedene prostorije.“

 

              „I. Smatra se da je tužba tužitelja – protutuženika povučena.

 

              II. Dužan je tužitelj – protutuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi umješaču T. R. na strani tuženika – protutužitelja parnični trošak u iznosu od 7.716,50 kuna.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja – protutuženika (dalje:  tužitelj) i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem  se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 96/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja nije počinjena povreda postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U postupku je utvrđeno da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Društva dobrovoljnih vatrogasaca u S. od 1929., a da je kao posjednik upisan tuženik – protutužitelj, da tužitelj – protutuženik od 1962. do 1988. nije bio u posjedu, a od 1988. da koristi poslovni prostor na I. katu s izuzetkom prostorije u istočnom dijelu, a prizemni dio da koristi od 1990., dok se na II., III. i IV. katu predmetne zgrade nalaze stanovi na kojima su stanarsko pravo stekli umješači u postupku. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da je Glavna osnivačka skupština Društva dobrovoljnih vatrogasaca održana 17. lipnja 1883., da je Općina S. Društvu besplatno ustupila zemljište na L. na kojem je isti izgradio Vatrogasni dom u kojem je do talijanske okupacije 1941. neprekidno obavljao vatrogasnu djelatnost, da bi je nastavio obavljati povratkom u zgradu Vatrogasnog doma u rujnu 1943. do 1962. kada je te prostore počeo koristiti Sekretarijat unutarnjih poslova, dok je u novi Vatrogasni dom u K. preseljena profesionalna vatrogasna služba, a dobrovoljno vatrogasno društvo se nalazilo u stanju mirovanja od 1962. do 1984. Rješenjem od 28. siječnja 1985. DVD-u S. odobren je upis u Registar društvenih organizacija Općine S. i danom upisa Društvo je steklo svojstvo društveno-pravne osobe i s tim danom društvo može započeti s radom, a do tada društvo nije bilo upisano u Registar udruženja građana koje se vodilo kod OSUP-a S..

 

Prema ocjeni ovog suda pravilno sudovi nižeg stupnja zaključuju da je Društvo dobrovoljnih vatrogasaca (koji su na spornoj nekretnini upisani kao vlasnici) izgubilo na temelju Zakona, propuštanjem roka za prijavljivanje obnove društva i imovine sukladno odredbi čl. 31. Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima („Službeni list“ FNRJ, broj 51/46) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima („Službeni list“ FNRJ, broj 29/47 – dalje: ZUZJS), status pravne osobe.

 

Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZUZJS propisano je da političke stranke i druga udruženja, koja su postojala prije 6. travnja 1991., a nisu se prijavila za obnovu svoga rada do donošenja ovoga Zakona, mogu prijavu za obnovu svoga rada podnijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dok odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZUZJS propisano da ako takva stranka odnosno udruženje ne podnese prijavu za obnovu rada u navedenom roku ili ako stranci odnosno udruženju ne bude odobrena obnova, njihova imovina postaje općedržavna imovina. Rješenje o ovome donosi nadležni organ iz čl. 13. ovoga Zakona.

 

Stoga, kako bivše društvo nije podnijelo prijavu za obnovu svog rada, imovina bivšeg društva postala je općenarodna imovina silom zakona u trenutku kada su se za stjecanje ostvarile zakonske pretpostavke u ovom slučaju protekom roka od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ZUZJS-a.

 

Stoga pravilan je i zaključak sudova nižeg stupnja da činjenica da je na spornoj nekretnini ostalo upisano Društvo dobrovoljnih vatrogasaca nije od značaja.

 

Sudovi nižeg stupnja pri tome na postojeće utvrđeno činjenično stanje nisu imali u vidu odredbu čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZV) kojom je propisano:

 

„(1) Smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

 

(2) Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

 

(3) Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

 

(4) Što je u stavku 1. do 3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu.„

 

S obzirom da su sporne nekretnine postale općenarodna imovina one se  ne mogu smatrati imovinom općina, gradova ili županija koji preuzimaju nekretnine gradova i općina čiju su slijednik a u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92) jer u času formiranja novih lokalnih jedinica u Republici Hrvatskoj sporna imovina nije niti bila u vlasništvu prednika tuženika.

 

Nadalje, kako je sporna nekretnina postala temeljem zakona općenarodna imovina, a upisani vlasnik je prestao postojati, a tužitelj nije njegov slijednik jer je nastao tek 28. siječnja 1985. kada mu je Rješenjem od 28. siječnja 1985. odobren upis u Registar društvenih organizacija Općine S. i temeljem kojeg je upisan u Registar društvenih organizacija pod rednim brojem 142. to u ovom konkretnom slučaju nema mjesta primjeni predmnijeva iz st. 1. i 2. čl. 362. ZV-a.

 

Dakle, imajući u vidu da je sporna nekretnina po sili zakona postala općenarodna imovina i da nije utvrđeno u čijem je vlasništvu, jer općenarodna imovina kako slijedi iz upisa u zemljišnim knjigama nema upisanog nositelja prava upravljanja, raspolaganja i korištenja ima se smatrati da je sporna nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske, što znači da se ne može smatrati vlasništvom tuženika koji bi drugačije mogao dokazivati ali samo u sporu protiv Republike Hrvatske ali ne i tuženika.

 

Slijedom navedenog kako su na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo valjalo je presudom preinačiti odluke sudova nižeg stupnja i odlučiti kao u izreci u smislu odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 166. st 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Tužitelju su kao opravdani priznati troškovi za tri obrazložena podneska prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09 – u nastavku: OT), zatim za zastupanje na jedanaest ročišta (Tbr. 9/1 OT) kao i za nazočnost odvjetniku na očevidu (Tbr. 9/7 OT) i to za svaku o tih radnji po 250,00 kn i na to 22% porezna na dodanu vrijednost u iznosu od 825,00 kn te troškovi vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, dakle ukupno 6.575,00 kn.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak sastava revizije na temelju odredbe čl. 164. st 2. ZPP jer punomoćnica tužitelja  nije određeno navela visinu troška sastava revizije.

 

Zbog toga je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U Zagrebu, 4. svibnja 2011.