Broj: Rev 660/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T.-K. iz A., L., koju zastupaju A. S., D. M. i A. S., odvjetnici iz R., protiv tuženika O. g. d.o.o. M., koju zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva V., J., Š. i dr. iz R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3718/08-3 od 28. kolovoza 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji P-93/08 od 25. travnja 2008., u sjednici održanoj 13. srpnja 2011.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija se prihvaća te se ukidaju nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3718/08-3 od 28. kolovoza 2009. i presuda Općinskog suda u Opatiji broj P-93/08 od 25. travnja 2008. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na prvo suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „Tuženik O. g. d.o.o. …, M. dužan je izdati tužiteljici M. T. – K. iz A. L., … ispravu podobnu za upis prava vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1205 k.o. V. u naravi:

 

              - suvlasnički dio od 11/1000 dijelova zč.br. 152/1 zgrada i dvorište sa 1462 m² povezano s stanom u prizemlju koji se sastoji od tri sobe, predprostora, dvije kupaonice, WC-a, kuhinje, loggie i spreme br. … u suterenu, sve na nacrtu označeno br. …,

 

              - suvlasnički dio od 63/1000 dijela z.č. 152/1 zgrada i dvorište sa 1462 m² povezano sa stanom u prizemlju koji se sastoji od sobe, kupaonice, kuhinje, pretprostora, izbe, loggie i spreme br. …, sve na nacrtu označeno br. …,

 

              - suvlasnički dio od 22/1000 dijela z.č. 152/1 zgrada i dvorište sa 1462 m² povezano sa garažom u suterenu koja se sastoji od jedne prostorije na nacrtu označene br. …,

 

              - suvlasnički dio od 22/1000 dijela z.č. 152/1 zgrada i dvorište sa 1462 m² povezano sa garažom u suterenu koja se sastoji od jedne prostorije na nacrtu označene br. …,

 

              sve u roku od 15 dana, jer će u protivnom ovu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

              Tuženi je ujedno dužan nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“,

 

              a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 9.150,00 kn.

 

              Protiv te drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude da budu preinačene tako da se tužbeni zahtjev prihvati, a podredno da presude budu ukinute i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje.

 

              Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem se predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskih razloga zbog kojih je revizija izjavljena, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Odlučujući o predmetnom tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica kao nasljednica svoje majke T. T. traži da se naloži tuženiku izdati joj tabularnu ispravu radi upisa prava vlasništva predmetnih nekretnina, koje je tuženik prodao prednici tužiteljice na temelju prodajnog ugovora od 31. ožujka 2004. i aneksa tom ugovoru od 15. srpnja 2004., sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim pozivom na odredbu čl. 356. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 - dalje: ZV) navodeći da majka tužiteljice kao državljanka Republike Austrije nije ishodila suglasnost nadležnog ministarstva za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama u Republici Hrvatskoj pa da stoga ona nije mogla steći pravo vlasništva na tim nekretninama, niti je tužiteljica mogla naslijediti prava koja nisu pripadala njezinoj majci, a to neovisno o tome da li je između prednice tužiteljice i tuženika realiziran pravni posao kupoprodaje nekretnina.

 

              Prema odredbi čl. 356. st. 2. ZV strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drugačije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost dade ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske.

 

              Prema odredbi čl. 357. st. 1. ZPP ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ništatan je bez suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Međutim, prema odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 146/08 – dalje: ZIDZV) pravni posao kojem je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj koji je kao stjecatelj sklopio državljanin ili pravna osoba iz država članica Europske unije do stupanja na snagu ovoga Zakona, konvalidirat će ako je ispunjen i ako su ispunjene opće pretpostavke za valjanost toga pravnog postupka, a nije riječ o nekretninama iz čl. 358. a. st. 2. ovoga Zakona.

 

              S obzirom na činjenicu da je tužiteljica, odnosno njezina majka, u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora bila državljanka države članice Europske unije na temelju citirane odredbe čl. 6. ZID ZV došlo je do konvalidacije spornog kupoprodajnog ugovora ako je ugovor ispunjen i ako su ispunjene opće pretpostavke za valjanost tog pravnog posla, pa stoga za ocjenu pitanja osnovanosti tužbenog zahtjeva nije od značaja činjenica da majka tužiteljice nije dobila suglasnost nadležnog ministarstva za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

 

              Budući da o tužbenom zahtjevu nije odlučeno primjenom te materijalnopravne odredbe, čime je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, i da je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U Zagrebu, 13. srpnja 2011.