Broj: Rev 978/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasne Guštek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Poduzeće za … d.o.o. B., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog fonda za …, Z., kojeg zastupaju predsjednik mr. sc. G. I. i punomoćnik D. L., dipl. iur., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici br. Gž-949/08-2 od 8. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici br. P-1046/07-12 od 18. siječnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi vlasnikom nekretnina upisanih u zk. ul. … k.o. N. P. Ujedno je određeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), obzirom da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kn. Revizija se podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati i da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom postupku na ponovno suđenje, odnosno podredno da se pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima i da se u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

 

U odgovoru na reviziju tuženik ističe da je revizija neosnovana, te se predlaže istu odbiti.

 

              Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              Isto tako suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da izreka pobijane presude nije razumljiva, niti proturječi razlozima, pobijana preuda ima jasne razloge, te ti razlozi nisu protivnosti s provedenim dokazima.

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-          da su nekretnine upisane u zk. ul. … k.o. N. P. bile upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo s pravom korištenja tužitelja,

-          da su te nekretnine prenesene u vlasništvo tuženika rješenjem Hrvatskog fonda za … od 7. travnja 2005. temeljem čl. 47. Zakona o privatizaciji,

-          da je protiv tog rješenja Hrvatskog fonda za … tužitelj podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, ali je odustao od podnesene tužbe, pa je rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske br. Us-5165/2005-4 od 14. srpnja 2005. postupak obustavljen,

-          da tužitelj nije dokazao da bi vrijednost predmetnih nekretnina bila procijenjena u kapital tužitelja,

-          da predmetne nekretnine nisu po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu tužitelja.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen.

 

Revident u reviziji iznosi tvrdnju da je dopunskim rješenjem tuženika (Klasa: UP/I-943-01/05-02/53, ur.br.: 563-03/0201/01-2005-5 od 6. prosinca 2005. priznato da su u kapital tužitelja procijenjeni objekti koji se nalaze na nekretninama upisanim u zk. ul. … k.o. N. P., te da ta činjenica dokazuje da je tužitelj postao pošteni graditelj u odnosu na zemljište. Međutim, navedeno rješenje ocijenjeno je od strane nižestupanjskih sudova i utvrđeno da sporne nekretnine kčbr. 1720/3, kčbr. 1720/4, kčbr. 1821/1, upisane u zk.ul. … k.o. N. P. nisu unesene u kapital tužitelja, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se u smislu odredbe čl. 385. ZPP ne može izjavljivati.

 

 

 

Potpuno pogrešno tužitelj u reviziji ističe da izgrađeni objekti i zemljište na kojem su ti objekti izgrađeni predstavljaju dvije nekretnine, budući je navedeno u protivnosti s načelom jedinstva nekretnine.

 

Naime, prema odredbi čl. 2. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 -  dalje:  ZV) nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno. Isto tako prema čl. 9. st. 1. ZV pojedinačnu nekretninu čini zemljišta čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Prema tome zemljište i objekti koji su sagrađeni na tom zemljištu predstavljaju jednu nekretninu, te vrijedi načelo jedinstva nekretnine (superficies solo cedit).

 

Pravilno isto tako nižestupanjski sudovi ukazuju da su u postupku pretvorbe i privatizacije bivša društvena poduzeća svoja prava u odnosu na Republiku Hrvatsku kao općeg sljednika društvenog vlasništva ostvarivala u posebnim upravnim postupcima u okviru Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ br. 21/96, 71/97, 73/00), odnosno Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ br. 19/91, 83/92, 94/93, 2/96, 9/95), radi čega se u konkretnom slučaju ne mogu primjenjivati pravila o pretvorbi društvenog vlasništva propisana ZV.

 

Također pogrešno je shvaćanje revidenta da Ugovor o ulaganju kapitala od 15. svibnja 1992. ima značaj pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama u smislu odredbe čl. 114. odnosno čl. 115. ZV, budući da taj Ugovor ne uređuje stvarnopravni odnos tužitelja prema predmetnim nekretninama.

 

Osim toga, tužitelj tijekom dosadašnjeg postupka nije dokazao kumulativno ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama u smislu odredbe čl. 390. a ZV. U toj odredbi je propisano da trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, zatim koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

 

Budući je upis tuženika u zemljišnim knjigama izvršen na temelju pravomoćnog i konačnog rješenja tuženika donesenog u smislu odredbe čl. 47. Zakona o privatizaciji, a tužitelj je odustao od pobijanja tog rješenja pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, pravilan je zaključak da tužitelj nije stekao vlasništva na predmetnim nekretninama, vodeći računa o načelu pravnog jedinstva nekretnine.

 

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao i u izreci.

 

U Zagrebu, 7. rujna 2011.