Broj: Rev-x 283/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. K., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici iz S., protiv tužene P. – R. M. iz K., zastupane po punomoćnicima Z. A. i A. A., odvjetnicima iz S., radi iseljenja, i u pravnoj stvari tužene-protutužiteljice P. – R. M. iz K., zastupane po punomoćnicima Z. A. i A. A., odvjetnicima iz S., protiv tužitelja-protutuženika G. K., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici iz S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-798/10 od 23. rujna 2010., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2463/06 od 18. rujna 2009., u sjednici održanoj 21. rujna 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja-protutuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžx-798/10 od 23. rujna 2010. u dijelu u kojem je tužitelju-protutuženiku naloženo izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva tužene-protutužiteljice na dvosobnom stanu u K., položenog u prizemlju – prvom katu zgrade sagrađene na kč. br. 920/2 iz k.o. K., označenoj slovom B, površine 68,75 m², te se u tom dijelu odbija žalba tužene-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2463/06 od 18. rujna 2009.

 

r i j e š i o   j e

 

              U preostalom dijelu u odnosu na postavljena pravna pitanja revizija tužitelja-protutuženika se odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, te je naloženo tuženoj-protutužiteljici iseliti iz dvosobnog stana u K., …, položenog u prizemlju – prvom katu zgrade sagrađene na kč. br. 920/2 iz k.o. K., označenog slovom B, površine 68,75 m², te mu ga slobodnog od osoba i stvari predati u posjed. U toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice kojim je tražila utvrđenje da je isključiva vlasnica i posjednica dvosobnog stana u prizemlju – prvi kat, označenog slovom B površine 68,75 m², kao posebnog dijela kč. br. 920/2 iz k.o. K., slijedom čega je ovlaštena u zemljišnim knjigama zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva tog stana ukoliko joj tužitelj-protutuženik ne bi izdao ispravu za uknjižbu prava vlasništva navedenog stana na njeno ime, pa da će u suprotnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženoj-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.424,50 kuna.

 

              Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je odbijena žalba tužene-protutužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice na utvrđenje da je isključiva vlasnica i posjednica dvosobnog stana u prizemlju – prvi kat, označen slovom B, površine 68,75 m², kao posebnog dijela kč. br. 920/2 iz zk. ul. 3812 k.o. K. U toč. II. izreke drugostupanjske presude djelomično je prihvaćena žalba tužene-protutužiteljice te je preinačena prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na iseljenje tužene-protutužiteljice iz stana koji je predmet spora kao i predaje istog u posjed slobodnog od osoba i stvari tužitelju-protutuženiku te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u cijelosti, a preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice da je ista ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu predmetnog stana na svoje ime u zemljišnim knjigama na načni da se u tom dijelu prihvaća protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice. U toč. III. izreke drugostupanjske presude preinačena je toč. III. izreke prvostupanjske presude u pogledu troškova parničnog postupka na način da je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika odnosno prihvaćen protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice, reviziju je izjavio tužitelj-protutuženik temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, a odbije protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice.

 

              Tužena-protutužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.

 

              Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s time da prema odredbi st. 3. istog članka stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg podnose reviziju.

 

              Prvo pravno pitanje koje navodi tužitelj-protutuženik odnosi se na to da li postoji obveza izdavanja tabularne izjave u situaciji kada parnične stranke ne stoje ni u kakvom obveznopravnom odnosu.

 

              Predmet spora u postupku je predaja u posjed i iseljenje, odnosno utvrđenje prava vlasništva izdavanjem tabularne isprave za stan koji je društveno poduzeće izuzelo prije pretvorbe, i koji je dan na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu.

 

              Prvostupanjski sud na temelju utvrđenih odlučnih činjenica zauzeo je pravno shvaćanje da je tužitelj-protutuženik upisan kao vlasnik predmetnog stana u zemljišnim knjigama, a da tužena-protutužiteljica stan drži u posjedu bez valjanog pravnog osnova, te je prihvatio tužbeni zahtjev, a odbio u cijelosti protutužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je tužena-protutužiteljica temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj P-1555/90 od 14. veljače 1994. te ovršnog postupka koji je vođen pod brojem I-934/94 stekla u posjed i vlasništvo predmetni stan, slijedom čega je temeljem odluke suda stekla vlasništvo i nije dužna stan predati u posjed tužitelju-protutuženiku, a slijedom toga osnovan je dio tužbenog zahtjeva tužene-protutužiteljice na izdavanje tabularne isprave.

 

              Tužitelj-protutuženik kao razlog zbog kojeg je navedeno pravno pitanje važno za jednaku primjenu zakona i ravnopravnost građana navodi da je drugostupanjska presuda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovoga suda pri čemu navodi konkretnu odluku ovoga suda. U odnosu na to pravno pitanje revizija je osnovana jer je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju-protutuženiku naložio izdavanje tabularne isprave za uknjižbu predmetnog stana u vlasništvo tužene-protutužiteljice.

 

              Naime, ovaj sud je na sjednici Građanskog odjela od 1. lipnja 2009. zauzeo pravno shvaćanje da obveza izdavanja tabularne isprave postoji samo u slučaju kad ta obveza proizlazi iz pravnog posla ili to zakon izričito određuje. U ovoj pravnoj stvari stranke nisu u obveznopravnom odnosu niti je tužena-protutužiteljica stekla predmetni stan temeljem pravnog posla s tužiteljem-protutuženim, već sudovi utvrđuju da je tužena-protutužiteljica predmetni stan stekla temeljem pravomoćne sudske odluke. Slijedom toga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 120. u svezi čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 161/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) obzirom da stranke nisu u obveznopravnom odnosu i pravni osnov stjecanja spornog stana nije pravni posao. Stoga je pogrešno drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u tom dijelu slijedom čega je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja-protutuženika u svezi tog postavljenog pravnog pitanja i preinačiti drugostupanjsku odluku kako je to navedeno u izreci temeljem čl. 395. st. 1. ZPP.

 

              Drugo pravno pitanje koje navodi tužitelj-protutuženik u reviziji odnosi se na to da li presuda kojom se tuženiku nalaže da tužitelju preda u vlasništvo stan koji je određen samo površinom uopće predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, a posebno da li takva presuda predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva stana čija je površina znatno veća od stambene površine koja bi tuženiku trebala pripasti temeljem navedene presude. Treće pravno pitanje koje postavlja tužitelj-protutuženik odnosi se na to da li je treća osoba koja nije sudjelovala u parničnom postupku u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju preda u vlasništvo određeni stan, što je učinjeno u ovršnom postupku, vezana takvom presudom u pogledu prava vlasništva predmetnog stana, iako nije imala nikakvih saznanja o postojanju parnice i bez mogućnosti da sudjeluje u postupku ovrhe.

 

              U odnosu na drugo pravno pitanje tužitelj-protutuženik navodi pitanje koje je činjenične naravi i ovisi od svih konkretnih okolnosti svakog konkretnog postupka odnosno sadržaja izreke presude, dok u odnosu na treće pravno pitanje se iz navoda revizije ne može zaključiti da je tužitelj-protutuženik naveo razloge zbog kojih smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

              Obzirom da revizija podnesena u smislu čl. 382. st. 2. ZPP u odnosu na drugo i treće postavljeno pravno pitanje nije sačinjena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP jer ne sadrži određeno pravno pitanje niti ne sadrži razloge zbog kojih tužitelj-protutuženik smatra da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revizija je u tom dijelu nedopuštena, slijedom čega je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U Zagrebu, 21. rujna 2011.