Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 1399/08 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 1399/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Gordane Matasić Špoljarić, članice vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz Z., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. M. iz Z., radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6268/06-2 od 10. lipnja 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11418/05 od 3. srpnja 2006., u sjednici održanoj dana 28. rujna 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice N. B. iz Z. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6268/06-2 od 10. lipnja 2008. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Općinski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-11418/05 od 3. srpnja 2006. odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice N. B. kojim je tražila da sud razvrgne zajednicu suvlasništva na nekretnini u Z., …, upisana u zk.ul. 2101 k.o. Grad Z., kao kčbr. 8377 s pripadajućim dvorištem površine 116,8 čhv. isplatom na način da ista pripada tužiteljici u cijelosti, te da se tužiteljici naloži isplatiti tuženiku 211.330,39 kuna. Odbijen je i zahtjev da razvrgnućem suvlasničke zajednice tužiteljica stječe pravo upisa kao samovlasnik predmetne nekretnine, a svaka stranka da snosi svoje troškove parničnog postupka (točka I izreke).

 

              Tužiteljici N. B. je naloženo naknaditi tuženiku T. M. parnični trošak u iznosu od 46.329,50 kuna (točka II izreke).

 

              Rješenjem je odbačen tužbeni zahtjev (ispravno: tužba) N. B. kojom traži utvrđenje svoga prava suvlasništva u ¾ dijela i suvlasništva tuženika T. M. u ¼ dijela obiteljske stambene zgrade u Z., …, upisana u zk.ul. 2101 k.o. Grad Z., kao kčbr. 8377 s pripadajućim dvorištem površine 116,8 čhv kao pravomoćno riješenu pravnu stvar.

 

              Županijski sud u Zagrebu presudom i rješenjem poslovni broj Gž-6268/06-2 od 10. lipnja 2008. odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu i rješenje.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - dalje: ZPP-a) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U odnosu na rješenje kojim je tužba djelomično pravomoćno odbačena tužiteljica nije podnijela reviziju.

 

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 84/08) i odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u reviziji. Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), pa je presudu moguće ispitati. Drugostupanjski sud se naime izjasnio o žalbenim razlozima na koje taj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i o onima na koje je ukazao žalitelj, a navodi obrazloženja o odlučnim činjenicama su sveobuhvatni i neproturječni.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i dalje ZPP pogrešnom primjenom pravila ZPP o teretu dokaza.

 

Tužiteljica je naime zatražila diobu suvlasničke zajednice isplatom, a tuženik se nije suglasio sa takvom vrstom razvrgnuća, pa je na tužiteljici teret dokaza da su ispunjene zakonske pretpostavke za razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom.

 

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

 

Prema odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 - dalje: ZVDSP) suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom ako je to određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji posebno ozbiljan razlog. Samo suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za ovakvu vrstu razvrgnuća suvlasničke zajednice.

 

Kod nesporne činjenice da suvlasnički dio tužiteljice čini ¾, a tuženika ¼, a zakonom ili pravnim poslom nije određeno razvrgnuće predmetne nekretnine isplatom, proizlazi da tužiteljica mora učiniti vjerojatnim posebno ozbiljan razlog iz čl. 51. st. 1. ZVDSP.

 

Zato u donošenju pobijane presude nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, u odnosu na pravila o teretu dokaza.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica suvlasnica nekretnine u ¾ dijela a tuženik T. M. suvlasnik u ¼ dijela obiteljske stambene zgrade u Z., …, upisana u zk.ul. 2101 k.o. Grad Z., kao kčbr. 8377 s pripadajućim dvorištem površine 116,8 čhv,

 

- da nije moguća geometrijska dioba nekretnine,

 

- da suvlasnici nisu suglasni o načinu korištenja i održavanja nekretnine,

 

- da tužiteljica zahtijeva da joj u cijelosti pripadne nekretnina kako bi mogla izvršiti investicijska ulaganja u nekretninu izgradnjom novog objekta.

 

Na temelju ovakvih utvrđenja sudovi su pravilno zaključili da tužiteljica nije učinila vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za diobu suvlasničke zajednice isplatom, a ne radi se o slučaju iz čl. 51. st. 3. ZVDSP kada suvlasnici ne moraju učiniti vjerojatnim takav razlog za diobu. Naime, kako se pravilno navodi u pobijanoj presudi, različite predodžbe suvlasnika o mogućnosti ili nemogućnosti osposobljavanja kuće za stanovanje ne predstavljaju osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće suvlasništva isplatom. Zato je tužbeni zahtjev koji glasi na raskid suvlasničke zajednice isplatom odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

 

Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

U Zagrebu, 28. rujna 2011.

Copyright © Ante Borić