Broj: Rev 830/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u P., Građansko-upravni odjel, P., protiv 1.tuženika Grada V., V., kojega zastupaju punomoćnici G. P. i Ž. V., odvjetnici u P., 2.tuženika M. M. iz Z., kojega zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., 3.tuženice R. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., 4.tuženika Ž. K. iz P., kojega zastupaju punomoćnici S. S. i T. K., odvjetnici u P., 5.tuženika T. d. E. d.o.o. V., kojega zastupa punomoćnik N. T., odvjetnik u P., i 6.tuženika Socijaldemokratske partije Hrvatske (u daljem tekstu: SDP) iz Z., kojega zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda O. A.-D. i D. D. iz P., radi utvrđenja ništavosti i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji 2.tuženka M. M. i 6.tuženika SDP Hrvatske iz Z., protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-300/05 od 29. listopada 2007., kojom je u odnosu na te tuženike potvrđena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-3787/03 od 23. lipnja 2004. (st. I. i VI.), u sjednici održanoj 28. rujna 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbijaju se revizije 2.tuženika M. M. i 6.tuženika Socijaldemokratske partije Hrvatske iz Z. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

              Općinski sud u Puli je presudom broj P-3787/03 od 23. lipnja 2004. utvrdio ništavom sudsku nagodbu sklopljenu 10. ožujka 1999. pred Općinskim sudom u Puli u predmetu poslovnog broj P-1236/93 između 1.tuženika G. V. s jedne strane i 2.tuženika M. M. te 6.tuženika SDP Hrvatske (st. I. izreke). U st. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi ništavim kupoprodajni ugovor od 7. rujna 2002. sklopljen između 2.tuženika M. M. i 5.tuženika E. d.o.o. iz V., da se utvrdi ništavim ugovor o prodaji od 23. siječnja 2001. sklopljen između 2.tuženika M. M. i 4.tuženika Ž. K. te da se utvrdi ništavim ugovor o darovanju od 24. ožujka 2002. koji je zaključen između 2.tuženika M. M. i 3.tuženice R. M..

 

Također je odbijen zahtjev da se naloži Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Puli uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije zaključenja sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Puli pod brojem P-1236/93 od 10. ožujka 1999. te da se naloži tuženicima naknaditi tužitelju trošak postupka.

 

              U st. III. do V. izreke naloženo je tužitelju da R. M., Ž. K. i E. d.o.o. iz V. naknadi trošak postupka svakome po 77.201,60 kn, dok je u st. VI. (pogrešno IV.) izreke odbijen zahtjev 1.tuženika G. V. i 2.tuženika M. M. te 6.tuženika SDP Hrvatske za nadoknadom troškova postupka.

 

              Županijski sud u Puli je presudom poslovni broj Gž-300/05 od 29. listopada 2007. odbio žalbu 2.tuženika M. M. i 6.tuženika SDP Hrvatske i potvrdio u st. I. i VI. prvostupanjsku presudu dok je rješenjem prihvatio žalbu tužitelja te ukinuo prvostupanjsku presudu u st. II., III., IV. i V. i predmet u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Drugotuženik M. M. je podnio reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojom je u odnosu na njega prihvaćen tužbeni zahtjev zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati, pobijanu presudu preinači odnosno ukine te traži trošak postupka uključujući i trošak revizije.

 

              Šestotuženik SDP Hrvatske je podnio reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojom je u odnosu na njega prihvaćen tužbeni zahtjev zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači obje nižestupanjske presude i u pobijanom dijelu odbije tužbeni zahtjev ili ukine obje nižestupanjske presude i predmet u tom dijelu vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja te traži trošak izjavljivanja revizije.

 

              Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizije nisu osnovane.

 

Drugostupanjska presuda u ovom predmetu donesena je dana 29. listopada 2007., dakle prije 01. listopada 2008., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08), te se glede postupanja sa revizijom u smislu odredbe čl. 52. st. 4. ZID ZPP/08, primjenjuju odredbe neizmijenjenog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99i 117/03 – dalje ZPP/03).

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. ZPP).

 

              U obje nižestupanjske presude su, u odnosu na tužbeni zahtjev o ništavosti sudske nagodbe kao i o utvrđenju da su pravni poslovi, koji čine sadržaj sudske nagodbe, međusobno povezani navedeni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama. Drugostupanjski sud je glede ništavosti predmetne sudske nagodbe ocijenio žalbene navode oba tuženika koji su od odlučnog značaja. Zbog toga ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP na koje ukazuju revidenti.

 

              Predmet spora je zahtjev da se utvrdi ništavom sudska nagodba sklopljena 10. ožujka 1999. pred Općinskim sudom u Puli u predmetu broj P-1236/93 između prednika 1.tuženika G. V. s jedne strane te 2.tuženika M. M. i 6.tuženika Socijaldemokratske partije Hrvatske s druge strane  te da se utvrde ništavim kupoprodajni ugovori i ugovor o darovanju koje je 2.tuženik sklopio sa 5.tuženikom E. d.o.o. iz V. sa 4.tuženikom Ž. K. te 3.tuženicom R. M. uz nalog Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Puli radi uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije zaključenja sudske nagodbe.

 

U revizijskoj fazi postupka je sporno je li spomenuta sudska nagodba od 10. ožujka 1999. pod brojem P-1236/93 valjana ili je apsolutno ništava.

 

              Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

 

- da predmetna sudska nagodba od 10. ožujka 1999. broj P-1236/93 sadrži u sebi nekoliko pravnih poslova prema kojima:

 

- da je SDP svoje potraživanje od 310.000,00 DEM koje je imao prema G. V. ustupio 2.tuženiku M. M. i o tome obavijestio G. V.,

 

- da je G. V. radi namirenja ustupljenog potraživanja prenio na 2.tuženika M. M. vlasništva na svojim nekretninama k.č.br. 66 i k.č.br. 19/27 sve u k.o. P. za cijenu od 400.000,00 DEM, a da prije toga nije objavio ni proveo javni natječaj,

 

- da se M. M. obvezao 6.tuženiku SDP Hrvatske na ime ustupljenog potraživanja isplatiti 310.000,00 DEM u tri obroka i da je bio suglasan da se dozvoli upis hipoteke na spomenutim nekretninama.

 

              Suprotno revizijskim navodima nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je spomenuta sudska nagodba ništava.

 

              Ništavost sudske nagodbe proizlazi iz odredbe čl. 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. U-22/00, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. veljače 2000. 73/00, 114/01 – dalje: ZV).

 

U st. 1. čl. 391. ZV propisano je da nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave Poglavarstva tih jedinica mogu otuđiti ili njom na drugi način raspolagati samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno. U st. 3. iste odredbe propisano je da su pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovog članka ništavi.

 

Spomenuta zakonska odredba je jasna i ne treba joj tumačenja te iz nje proizlazi da je ništav pravni posao kojim je nekretnina jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave otuđena bez javnog natječaja.

 

              U ovom konkretnom slučaju je prednik G. V. sklapajući nagodbu u cilju podmirenja novčanog potraživanja koje je SDP imao prema njemu i koje je ustupio 2.tuženiku M. M., prenio na M. M. vlasništvo na svojim nekretninama k.č.br. 66 i k.č.br. 19/27 sve k.o. P. bez prethodnog provođenja javnog natječaja. Zato je spomenuta sudska nagodba ništava (čl. 391. st. 3. ZV) te su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu prihvatili tužbeni zahtjev.

 

              Neosnovani su revizijski navodi 2.tuženika M. M. da su za valjanost sporne sudske nagodbe bile ispunjene sve zakonom tražene pretpostavke već iz razloga što je sadržaj sudske nagodbe nedopušten te je sud na zahtjev stranke, a u ovom konkretnom slučaju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, mogao utvrditi njezinu ništavost.

 

              Na revizijske navode se ističe da je  sudska nagodba ugovor kojim stranke uređuju svoje odnose kojima mogu slobodno raspolagati no u ovom predmetu je prednik 1.tuženika G. V. mogao svoje nekretnine prenijeti u vlasništvo 2.tuženiku samo nakon prethodno provedenog javnog natječaja - dakle on tim nekretninama nije mogao slobodno raspolagati.

 

              U ovom konkretnom slučaju sudska nagodba od 10. ožujka 1999. je  ugovor koji je protivan prinudnom propisu i to odredbi čl. 391. st. 1. ZV te je prema odredbi st. 3. iste zakonske odredbe ništav pa su neosnovani revizijski razlozi oba revidenta da se u smislu odredbe čl. 107. st. 2. radi o zabrani manjeg značaja, a ugovor je izvršen, te da se radi o ugovoru sklapanje kojeg bi bilo zabranjeno samo jednoj strani (čl. 103. st. 2. ZOO).

 

Točno je da je 6.tuženik SDP Hrvatska mogao slobodno raspolagati svojim potraživanjem od 310.000,00 DEM koje je imao prema G. V. te da ga je mogao ustupiti 3. tuženiku M. M. te da se M. M. mogao obvezati da će mu na ime ustupljenog potraživanja isplatiti 310.000,00 DEM.

 

Međutim G. V. nije mogao, radi namirenja ustupljenog potraživanja, prenijeti na 2.tuženika M. M. vlasništvo na svojim nekretninama, a da prije toga nije objavio ni proveo javni natječaj. Zato je pravilno pravno stajalište nižestupanjskih sudova da su svi ovi pravni poslovni međusobno povezani sa pobudom da tako povezani ostvare svrhu zaključenja same sudske nagodbe te da ih je moguće razmatrati samo kao cjelinu, a to je razvidno i iz isprava koje prileže spisu (str. 121 spisa broj P-1236/93).

 

              U ovom predmetu se ne radi o pravnom poslu u kojem je  bilo moguće otuđenje nekretnine jedinice lokalne uprave i samouprave bez provođenja javnog natječaja pa se revizijski navodi oba revidenta, o postojanju takvih  pravnih poslova, ne mogu primijeniti na ovaj konkretna slučaj.

 

              Zbog iznesenoga nije se ostvario revizijski razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Kako ne postoje razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti ni razlozi na koje ukazuju revidenti to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu, 28. rujna 2011.