- 1 -              Revr 844/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 844/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. P. i L. Z., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Z., protiv tuženika I. d.o.o. (OIB: ... ) D. Z., kojeg zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u V. G., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-136/2016-2 od 9. veljače 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-949/2015-17 od 17. prosinca 2015., u sjednici održanoj 18. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopuštena i nezakonita tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. siječnja 2014. i tuženikova Odluka o zaštiti prava radnika od 14. veljače 2014. u točki I. Točkom II. naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad i omogućiti mu obavljanje poslova sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 14. siječnja 2008. Točkom III. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove ove parnice u iznosu od 5.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 17. prosinca 2015. do isplate.

 

Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika i preinačena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-949/2015-17 od 17. prosinca 2015. te je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. siječnja 2014. i tuženikova Odluka o zaštiti prava radnika od 14. veljače 2014. te vraćanju na rad tužitelja. Točkom 2. naloženo je tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.500,00 kn sa zateznom kamatom od 17. prosinca 2015. do isplate. Točkom 3. naloženo je tužitelju naknaditi parnične troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn sa zateznom kamatom od 9. veljače 2016. do isplate. Točkom 4. odlučeno je da se tužitelju ne dosuđuju trošak odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP-a) podnio je tužitelj zbog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu presudu preinačiti te tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatiti uz dosudu troška, odnosno podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava sve revizijske navode tužitelja i predlaže njegovu reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Na temelju članka 392. a. stavka 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, odnosno da drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor. Obrazlažući razloge bitne povrede odredaba postupka revident navodi da drugostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje o tome je li tužitelju bilo omogućeno iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu čime dovodi u pitanje zakonitost poslodavčevog postupanja kao i opravdanost razloga za izvanredan otkaz. Međutim, ti razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova pravilnost i zakonitost. Stoga u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je utvrđenje o nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja i odluke o zahtjevu tužitelja za zaštitu prava.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj obavljao poslove radnika u proizvodnji prema ugovoru o radu od 14. siječnja 2008.

- da je tuženik donio dana 21. siječnja 2014. odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju

- da je odlukom od 14. veljače 2014. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava

- da se u obrazloženju odluke o otkazu navodi da je radnik dana 14. lipnja 2013. upozoren na povrede radne obveze i mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja radne obveza, ali je 21. siječnja 2014. ponovno počinio osobito tešku povredu radne obveze iz radnog odnosa pa je povrijedio odredbe članka 47. i 48. Pravilnika o radu te je prekršio Zakon o zaštiti na radu i Zakon o zaštiti od požara tj. udaljio se sa radnog mjesta bez odobrenja nadređene osobe i pušio unutar kruga tvrtke unatoč zabrani, da je pozvan radi davanja obrane, ali se nije odazvao te da tuženik smatra kako nastavak radnog odnosa nije moguć

- da tuženik nije pozvao tužitelja radi davanja obrane tj. nije uputio pisani poziv nego je tužitelj samo telefonski pozvan da se vrati bez ikakvog objašnjenja

- tužitelj je za vrijeme radnog vremena zatečen kako puši cigaretu na mjestu za odsis piljevine

- tužitelj nije narušio radni proces

- mjesto na kojem je tužitelj zatečen nije bilo označeno u elaboratu zaštite od požara kao požarni sektor

- mjesto na kojem je tužitelj zatečen kako puši nalazi se u neposrednoj blizini mjesta na kojem je dozvoljeno pušenje

- osim tužitelja još su neki zaposlenici tuženika za vrijeme radnog vremena odlazili na pušenje u dvorište koje nije zatvoren prostor

- u Pravilniku o radu tuženik je naveo obične povrede obveze iz radnog odnosa, kao što su npr. neopravdani izostanak s posla, izvršavanje radne obveze ispod prosjeka i dr. i osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa kao npr. svjesno neizvršavanje obveza iz ugovora o radu, zloupotreba bolovanja, konzumiranje alkohola i dr.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije narušio radni proces, a u odnosu na mjesto gdje je zatečen tužitelj poziva se na nalaz vještaka zaštite na radu koji je naveo da je tužitelj zatečen kako puši na mjestu koje nije požarni sektor, odnosno nije mjesto za strojnu obradu iverice. Prvostupanjski sud ne označava takvo ponašanje tužitelja kao tešku povredu obveze iz radnog odnosa i iz razloga jer su još neki zaposlenici tuženika za vrijeme radnog vremena odlazili na pušenje u dvorište koje nije zatvoren prostor, a što u svom iskazu naveli svjedoci T. M. i D. B. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je tuženik mijenjao lokacije gdje su zaposlenici odlazili na pušenje, ranije je to bilo mjesto kod dućana, a nakon rušenja zgrade tuženik je kao mjesto gdje je dozvoljeno pušenje označio samo vanjski prostor, iako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je postojalo mjesto na kojem je bilo dozvoljeno pušenje, a to mjesto se nalazilo u neposrednoj blizini mjesta gdje je zatečen tužitelj.

 

Polazeći od toga, sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev jer nije bilo osnove za izricanje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu prema članku 108. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR-a), budući tužitelj nije narušio radni proces u mjeri i kojoj nastavak radnog odnosa više nije moguć, kako se to navodi u odluci tuženika o izvanrednom otkazu.

 

Drugostupanjski sud nije prihvatio pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, kojim je prvostupanjski sud ocjenjujući sporno postupanje tužitelja koristio samo dio nalaza koji se odnosi na označavanje požarnog sektora prema elaboratu zaštite od požara utvrdivši kako je mjesto gdje je zatečen tužitelj kako puši  cigaretu nije požarni sektor i da zbog toga nema teške povrede obveze iz radnog odnosa što dodatno opravdava i time što je to mjesto u neposrednoj blizini mjesta na kojem je poslodavac dopustio pušenje. Drugostupanjski sud tako navodi kako je tužitelj zatečen kako puši između dviju ventilacijskih komora, a da iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite od požara proizlazi da je pušenje na tom mjestu predstavljalo opasnost od požara, budući se radi o prostoru na kojem ima drvene piljevine i prašine koji se mogu zapaliti žarom netom korištene neugašene cigarete. Tužitelj iako je obučen za rad na siguran način pušio je na mjestu na kojem postoji opasnost od požara zbog piljevine koja se nalazi na tlu a obzirom se tuženik bavi strojnom obradom iverice, morao je znati da ovakvim postupanjem ugrožava svoju sigurnost i sigurnost ostalih radnika.

 

Neosnovano tužitelj ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 365. ZPP-a).

 

Odredbom članka 108. stavka 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, revident ukazuje da je drugostupanjski sud primijenio Zakon o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14 i 154/14, dalje: ZZR/14) koji u trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelju još nije stupio na snagu, već je trebalo primijeniti Zakon o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 86/08 i 143/12, dalje: ZZR/96), ali to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost drugostupanjske odluke. Odredbom članka 63. stavka 3. ZZR/96 propisano je da je pušenje zabranjeno u radnim prostorijama i prostorima osim onih u kojima poslodavac iznimno utvrdi da je pušenje dozvoljeno, o čemu u takvoj prostoriji mora biti istaknut znak mjesta za pušenje.

 

Člankom 43. Pravilnika  o zaštiti od požara (list 34 do 46 spisa) propisano je da je u proizvodnim pogonima, skladištima, kotlovnicama, kompresorskim stanicama, u krugu sustava za mehanički odsis piljevine i drvene prašine Društva zabranjeno pušenje i korištenje otvorene vatre u bilo kojem obliku.

 

Polazeći od činjenica koje su utvrdili nižestupanjski sudovi te ocjene nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj pozivan telefonskim putem da se vrati nazad, iako mu nije bio obznanjen razlog zbog kojeg se poziva, što je u suprotnosti s tvrdnjama revidenta koji upire na nepoštivanje zakonitosti procedure kod otkazivanja ugovora o radu, odnosno neomogućavanje iznošenja obrane. Tužitelj je za vrijeme radnog vremena zatečen na prostoru gdje ima drvene piljevine i prašine koji se mogu zapaliti žarom netom korištene neugašene cigarete. Postupajući na taj način ugrozio je svoju sigurnost i sigurnost ostalih radnika, kao i imovinu tuženika. Takvo ponašanje tužitelja, uzimajući u obzir da je tužitelj obučen za rad na siguran način i tužiteljevo ranije kršenje obveze iz radnih odnosa pravilno je drugostupanjski sud označio ponašanje tužitelja kao tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Pri tome nije došlo do tzv. „proširenja“ otkaznih razloga, kako to revident ističe u reviziji, jer se i tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu poziva na odredbe Pravilnika o radu, u kojima se navode razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu, a to je teško kršenje obveze iz radnog odnosa.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

 

Temeljem članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

 

Zagreb, 18. kolovoza 2020.