Broj: Rev-x 1056/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz S., I., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u M. L., protiv tuženice A. D. iz V., zastupane po punomoćnici V. C., odvjetnici u M. L., radi utvrđenja i ukidanja prava služnosti, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3684/08-2 od 21. travnja 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-36/99-33 od 17. ožujka 2008., u sjednici održanoj 3. studenog 2011.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tuženice u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava služnosti odbacuje se kao nedopuštena.

 

              Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3684/08-2 od 21. travnja 2010. u dijelu u toč. II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik M. N. kao vlasnik i posjednik č. zgr. 7/4 upisane u z.k.ul. 542 k.o. V. dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza preko dvorišta č. zgr. 7/22 i to prolazom označenom u skici mjerničkog vještaka B. B. slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N, pa je tužena-protutužiteljica koja dolazi upisana u z.k.ul. 648 k.o. V. kao vlasnica č. zgr. 7/22 dužna izdati tužitelju-protutuženiku tabularnu ispravu podobnu za upis služnosti prava prolaza u korist svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine č. zgr. 7/4 na teret poslužne nekretnine č. zgr. 7/22, koje će se pravo za slučaj neizdavanja takove isprave upisati u zemljišnoj knjizi na temelju ove presude, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              Ukida se prolaz preko dvorišta zgrade u V. označene kao č. zgr. 7/22 upisane u z.k.ul. 648 k.o. V. u korist vlasnika i posjednika č. zgr. 7/4 upisane u z.k.ul. 542 k.o. V., slijedom čega je M. N., kao i svakodobni posjednici č. zgr. 7/4 k.o. V. dužan prestati s prolaženjem, te svakodobnim uznemiravanjem vlasnika i posjednika č. zgr. 7/22 k.o. V. u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke, te je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena ista presuda u toč. II. izreke na način da je protutužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje ili preinačenje pobijane presude.

 

              U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode revizije i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

              Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično dopuštena i osnovana.

 

              Predmet spora po tužbenom zahtjevu je utvrđenje postojanja prava služnosti stečene dosjelošću, a po protutužbenom zahtjevu ukidanje te služnosti.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).

 

              Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari označena je sa 50.000,00 kn, presuda nije donesena u radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, a suprotno tvrdnji revidentice, drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama 373.a ZPP, već temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP. Stoga revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Drugostupanjski sud odbio je žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenje postojanja prava služnosti stečene dosjelošću (toč. I. izreke). Istovremeno prihvatio je žalbu tužitelja i preinačio presudu u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev za ukidanje iste služnosti u bitnom izrazivši pravno shvaćanje da prema odredbi čl. 242. st. 2. ZV uvjeti za ukidanje služnosti postoje samo ako u vrijeme odlučivanja postoji prikladniji ili jednako prikladan prolaz do nekretnine tužitelja, a ne i ako se takav put tek može lako i uz neznatne troškove osposobiti (toč. II. izreke).

 

              Tuženica u reviziji postavlja pravno pitanje tumačenja odredbe čl. 242. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/ 01 - dalje: ZV), konkretno: postoje li uvjeti za ukidanje služnosti u situaciji kad drugi prikladni put još ne postoji, ali se lako i uz neznatne troškove može osposobiti. Pri tome upućujući na odluke ovog suda broj Gzz-61/83 od 27. rujna 1983., Rev-751/81 od 3. rujna 1983. i Gzz-125/82 od 7. prosinca 1982. iznosi tvrdnju da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

              Po ocjeni ovog suda odluka o sporu po protutužbenom zahtjevu za ukidanje služnosti (toč. II. izreke) ovisi o postavljenom materijalno pravnom pitanju, dok o istom pitanju ne ovisi odluka o tužbenom zahtjevu (toč. I. izreke).

 

Budući da tuženica u reviziji protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu (toč. I. izreke) nije postavila individualizirano pravno pitanje o kojem bi ovisila odluka o tom zahtjevu za dopuštenost revizije protiv tog dijela presude nisu ispunjenje zakonom predviđene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, te je revizija u tom dijelu nedopuštena.

 

Slijedom iznesenog reviziju tuženice protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke valjalo je temeljem čl. 392. st. 2. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

Prvostupanjski sud pošavši od utvrđenja

 

-da je nekretnina tužitelja  k.č.br. 7/4 k.o. V. položena između dva javna puta;

 

-da se s javnog puta sa sjeveroistočne strane (k.č.br. 1468/8) na nekretninu tužitelja može pristupiti kroz niska vrata i to samo u konobu tužiteljeve kuće;

 

-da se na nekretninu tužitelja može pristupiti s istog javnog puta pješačkim prolazom, a potom preko betoniranog dvorišta tuženice na betoniranu terasu tužitelja, a koji prolaz predstavlja sporni put;

 

-da se na nekretninu tužitelja može pristupiti i neposredno s javnog puta sa sjeverozapadne strane (k.č.br. 1468/26) preko šest stepenica u dvorištu tuženika koje su sada uske (60 cm) i strme, zbog čega sada prolaz nije jednako prikladan kao sporni prolaz;

 

-da se potonji prolaz rušenjem postojećih stepenica i dijela postojećih zidića radi proširenja stepenica do širine od 1,00 m, te ponovnim zidanjem stepenica, koja ulaganja bi iznosila 3.928,40 kn, može osposobiti u jednako prikladan prolaz

 

zaključuje da su ostvareni uvjeti za ukidanje služnosti puta, te temeljem čl. 242. st. 2. ZV prihvaća protutužbeni zahtjev za ukidanje sporne služnosti.

 

Drugostupanjski sud, tumačenjem citirane zakonske odredbe, zaključuje da sve dok stvarno ne postoji prikladniji ili jednako prikladan prolaz, neovisno o tome što se on lako i uz neznatna ulaganja može osposobiti, nisu ispunjeni uvjeti za ukidanje služnosti.

 

Odredba čl. 242. st. 2. ZV glasi:

 

"Sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na kojem temelju je zasnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladni javni prolaz."

 

Tumačeći citiranu odredbu pomoću njezinog društvenog cilja, posebno imajući u vidu načelnu odredbu čl. 175. st. 1. ZV, prema kojoj svaka služnost mora imati razumnu svrhu, ovaj sud dolazi do zaključka da prema toj odredbi jednako prikladan prolaz postoji i kad se on takvim, lako i uz neznatna ulaganja, može osposobiti.

 

Stoga je, kako to osnovano ističe revidentica, drugostupanjski sud, pukim gramatičkim tumačenjem odredbe čl. 242. st. 2. ZV, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je samo zbog činjenice što prolaz koji se lako i uz neznatna ulaganja može osposobiti za sada ne postoji, protutužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa, temeljeći neosnovanost zahtjeva samo na činjenici da prikladan prolaz za sada nije osposobljen i ne postoji, drugostupanjski sud nije raspravio žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu prikladnosti upućujućeg prolaza, zbog čega, iako je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, nema uvjeta za preinaku presude.

 

Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

U Zagrebu, 3. studenog 2011.