Broj: Rev 969/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska za Ministarstvo financija, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika I. U. iz S. M., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u V., radi isplate i namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž 1216/08 od 23. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-17/07 od 27. veljače 2008., u sjednici održanoj 9. studenoga 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P-17/07 od 27. veljače 2008. usvojen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da je tuženik dužan trpjeti namirenje tužitelja u iznosu 265.441,39 kn na ime glavnice s rokom vraćanja do 17. siječnja 1999. i iznosa 161.514,19 kn na ime zatezne kamate, sudskom prodajom založenih nekretnina upisanih u zk.ul. br. 105 k.o. S. M., k.č. br. 1805/69 pašnjak V. površine 43 596 m² i to iz cijene postignute prodajom založenih nekretnina, a koje prodaje se tuženik može osloboditi ako tužitelju isplati ukupni iznos iz zahtjeva, te je ujedno tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 35.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

 

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1216/08 od 23. travnja 2009. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev, dok je ukinuta u odluci o parničnom trošku i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a za koju bitnu povredu ovaj sud  nije našao da bi bila počinjena.

 

Neosnovano se u reviziji ističe prigovor litispendencije, odnosno presuđene stvari pozivom na spis Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1014/08.

 

U tom predmetu stranke su: tužitelj Republika Hrvatska za Ministarstvo financija, a tuženik „U.“ d.o.o., pa je već iz tog jasno da nema subjektivnog identiteta između tog spisa predmeta i ovog koji je predmetom revizijskog postupka. Stoga nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a na koju se upire u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci odgovorio na sve odlučne žalbene navode i prigovore, kako one glede promašene aktivne te pasivne legitimacije, odnosno glede visine tražbine tužitelja, a čije se namirenje traži prodajom založenih nekretnina, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

Tuženik u žalbi nije ustrajao u materijalnopravnom prigovoru zastare potraživanja tužitelja otklonjenog po prvostupanjskom sudu u prvostupanjskoj presudi, zbog čega se drugostupanjski sud u svojoj odluci i nije mogao baviti pitanjem zastare, a sve s obzirom na odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a, a kojom je određeno da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za prodaju založenih nekretnina tuženika, a radi namirenja novčane tražbine tužitelja. U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporna kako aktivna tako i pasivna legitimacija stranaka, te osnovanost zahtjeva tužitelja.

 

Iz rezultata postupka provedenog pred nižestupanjskim sudovima proizlazi:

 

- da je između „C. b.“ i TD „U.“ d.o.o. 18. studenoga 1998. sklopljen Ugovor o kratkoročnom kreditu s rokom vraćanja do 17. siječnja 1999., te aneksima tog ugovora od 17. siječnja, 16. veljače, 16. ožujka, 15. travnja, 14. svibnja, 13. lipnja, 12. srpnja, 11. kolovoza, 10. rujna i 9. listopada 1999. iznos odobrenog kredita određen sa 350.000,00 kn s rokom vraćanja do 17. siječnja 1999.,

 

- da je radi osiguranja tražbine po odobrenom kreditu TD „U.“ d.o.o. u iznosu 350.000,00 kn I. U. iz S. M. kao jamac platac dozvolio da se na nekretnini označene k.č. br. 1805/69 zk.ul. 105 k.o. S. M. (površine 43 596 m²) njegovo vlasnosti upiše založno pravo – hipoteka u korist „C. b.“, nakon čega

 

- da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vinkovcima na č.k. br. 1805/69 zk.ul. 105 k.o. S. M. upisano založno pravo u korist „C. b.“ d.d. V. 15. veljače 1999.,

 

- da je ugovorom o prijenosu pasive po osnovi štednih uloga građana i prijenosom odgovarajućeg dijela aktive sklopljenog između „C. b.“ i Z. b. 3. srpnja 2000., Z. b. preuzela nepodmirena potraživanja „C. b.“ uključujući i ona nepodmirena iz ugovora o kreditu sklopljenog sa TD „U.“ d.o.o., te

 

- da je Ugovorom o ustupanju potraživanja sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Z. b. 2. veljače 2001., tužitelj preuzeo i nepodmireni dug TD „U.“ d.o.o., time

 

- da se ugovorom o poslovnoj suradnji sklopljenom između tužitelja i „C. b.“ u stečaju se ova banka obvezala u ime i za račun tužitelja obavljati poslove obračuna redovnih i zateznih kamata… glede predmetne nepodmirene tražbine, kao i

 

- da je na temelju Ugovora o darovanju sklopljenog 9. svibnja 2005. između I. U. (oca) i malodobnog I. U. sina I. (sina) u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vinkovcima 7. lipnja 2005. na nekretnini označenoj čk.br. 1805/69 zk.ul. 105 k.o. S. M. uknjiženo pravo vlasništva na I. U. sina I., te

 

- da je na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama sada upisano pravo zaloga u korist tužitelja, te

 

- da novčana sredstva odobrena TD „U.“ d.o.o. na temelju ugovora o kreditu i aneksa tog ugovora sklopljenih sa „C. b.“ nisu vraćena.

 

Na temelju prednjih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su usvojili zahtjev tužitelja ocijenivši ga osnovanim.

 

Neosnovano tuženik i sada u reviziji ustraje u prigovoru promašene aktivne i pasivne legitimacije, očito gubeći iz vida sadržaj i svrhu založnog prava i instituta zaloga, a kako je to regulirano odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 i 73/00 – dalje: ZV).

 

Prema odredbi čl. 297. st. 1. ZV založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalog) koje ovlašćuje svakog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li ona o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

 

Prema odredbi čl. 300. ZV zalog se opterećuje založnim pravom u korist svagdašnjeg vjerovnika određene tražbine čije se namirenje time osigurava.

 

Prema odredbi čl. 319. ZV prijeđi li na bilo kojem pravnom temelju tražbina osigurana založnim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prešlo i to založno pravo bez posebnog pravnog temelja zato i bez posebnog načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno.

 

Prema odredbi čl. 336. st. 1. ZV ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik ovlašten je ostvariti svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, a prema stavku 3. tog članka založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

 

Polazeći od citiranih odredbi te u postupku utvrđene činjenice da je na temelju sklopljenih pravnih poslova tužitelj postao vjerovnikom nepodmirenih potraživanja koje je imala „C. b.“ prema TD „U.“ d.o.o. iz ugovora o kreditu sklopljenih između njih, a koje potraživanje je osigurano upisanim založnim pravom na nekretninama sada vlasnost tuženika, nužno je zaključiti da je tužitelj kao založni vjerovnik ovlašten, dakle aktivno legitimiran zahtijevati od tuženika kao vlasnika založenih nekretnina namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene nekretnine, što znači da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku.

 

Okolnost što o izvršenim prijenosima potraživanja „C. b.“ na tužitelja nije izvješen tuženik, u smislu odredbe čl. 438. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) nije razlog zbog čega bi takvi pravni poslovi bili pravno nevaljani.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara pravilnosti utvrđenog iznosa tražbine tužitelja obzirom da je u postupku utvrđeno, a nakon što su uzete u obzir sve proknjižene uplate koje se tiču predmetnog kredita, da je dug s osnova nepodmirene glavnice iznosio 265.441,39 kn, a na ime zatezne kamate 161.514,19 kn, koja kamata je obračunata sukladno čl. 279. ZOO-a.

 

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

U Zagrebu, 9. studenoga 2011.