Broj: Rev-x 369/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića, člana vijeća, Marine Paulić, članice vijeća, i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. Đ. S. d.o.o. S. B., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2005/08-2 od 17. studenog 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10635/00 od 6. studenog 2007., u sjednici održanoj dana 16. studenog 2011.

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja pa se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2005/08-2 od 17. studenog 2009. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10635/00 od 6. studenog 2007. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-10635/00 od 6. studenog 2007. ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrv-8776/00 od 11. svibnja 2000. kojom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 119.312,31 kunu s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana dospjelosti svake pojedine tražbine prema izvodu iz poslovnih knjiga pa do namirenja i naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.110,00 kuna (točka I izreke).

 

              Istom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja Đ. Đ. S. d.o.o. S. B. da mu tuženica Republika Hrvatska isplati na ime duga po osnovi sredstava zajedničke pričuve iznos od 119.312,31 kunu s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana dospjelosti svake pojedine tražbine prema specifikaciji u izreci presude pa do konačne isplate kao i zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi parnične troškove (točka II izreke).

 

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 6.850,00 kuna (točka III izreke).

 

              Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-2005/08-2 od 17. studenog 2009. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu odnosno da ukine presude suda drugog i prvog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženici naloži naknaditi tužitelju parnične troškove, uključivši troškove žalbe i revizije prema podnesenim zahtjevima.

 

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

              Revizija je osnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Ostvaren je međutim revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj upravitelj stambene zgrade u S. B. …, a na temelju Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju sklopljenog 4. veljače 1999. sa Ministarstvom hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (dalje u tekstu: Ministarstvo),

 

- da je upravitelj ispostavio Ministarstvu račune za troškove zajedničke pričuve za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 15. veljače 2000..

 

Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja prihvaćen je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i tužbeni zahtjev je odbijen pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06 - dalje u tekstu: ZVDSP). Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova Upravitelj zastupa suvlasnike u stambenoj zgradi pred sudom u vezi s upravljanjem nekretninom, ali ne u svoje ime, već u ime suvlasnika, odnosno kao punomoćnik suvlasnika, pa da nije aktivno legitimiran podnositi tužbe u svoje ime.

 

Tužitelj revizijom osporava ovakvo pravno shvaćanje ukazujući pri tome na pogrešnu primjenu odredbe čl. 90. i 93. st. 1. ZVDSP prema kojima upravitelj zgrade, bio on postavljen na temelju ugovora sa suvlasnicima ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika i to umjesto njih.

 

Navodi tužitelja su osnovani.

 

Prema odredbi čl. 90. ZVDSP, zajednička pričuva je zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade (kojeg suvlasnici imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor) kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

 

Na temelju čl. 378. st. 5. ZVDSP, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije određeno.

 

Upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Po pravnom shvaćanju ovoga suda smislenim i cjelovitim tumačenjem odredaba ZVDSP koje uređuju pravni položaj upravitelja stambene zgrade proizlazi da upravitelj stambene zgrade ima aktivnu legitimaciju da kao samostalna stranka podnosi tužbu protiv suvlasnika radi naplate zajedničke pričuve.

 

Zato su nižestupanjski sudovi prihvatili prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja pogrešnom primjenom odredaba materijalnog prava. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi su propustili cijeniti odlučne činjenice u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa nema uvjeta za preinaku presude.

 

Zato je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu po čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U Zagrebu, 16. studenog 2011.