Broj: Rev 2248/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz L., koju zastupa punomoćnica H. B., odvjetnica u R., protiv tuženika A. S. iz R., koga zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u R., radi pobijanja ugovora o zajmu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1002/2011 od 29. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-490/02 od 27. prosinca 2010., u sjednici održanoj 17. studenog 2011.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1002/2011 od 29. lipnja 2011. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-490/02 od 27. prosinca 2010., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništav ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljen između stranaka 5. siječnja 2000.

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1002/2011 od 29. lipnja 2011. i presuda Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-490/02 od 27. prosinca 2010. u dijelu kojim je odbačena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev da se odredi brisanje zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim u zk. ul. 992 k.o. O. provedbom rješenja Općinskog suda u Opatiji posl. br. Z-34/00 od 4. rujna 2002. i ispravkom učinjenim rješenjem posl. br. Z-2693/00 od 6. studenog 2002. i uspostava stanja kakvo je bilo prije provedbe toga rješenja u zemljišnim knjigama, - kao i odluci o parničnim troškovima, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništav ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva sklopljen 5. siječnja 2000. u odvjetničkoj pisarnici odvjetnice S. B. između stranaka, potvrđen u R. po javnom bilježniku V. P., jer predstavlja pravni posao koji ne proizvodi pravne učinke, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova, - u toč. II. izreke odbacuje se tužba u dijelu kojim tužiteljica traži da se odredi brisanje zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 992 k.o. O. provedbom rješenja Općinskog suda u Opatiji posl. br. Z-34/00 od 4. rujna 2002. i ispravkom učinjenim rješenjem posl. br. Z-2693/00 od 6. studenog 2002. i uspostava stanja kakovo je bilo prije provedbe toga rješenja u zemljišnim knjigama, - u toč. III. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 101.475,00 kn, - u toč. IV. izreke odbijen je tuženik sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III. njezine izreke.

 

              Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače ili da ovaj sud presudi u ovoj pravnoj stvari.

 

              Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

              Revizija je djelomično osnovana.

 

              Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji tužiteljice da je predmetni ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva ništav, jer da je sklopljen protivno načelu jedinstva nekretnine.

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

              - da su stranke 20. kolovoza 1999. sklopile ugovor o pozajmici kojim je tuženik pozajmio tužiteljici 18.000,00 DEM uz rok vraćanja od mjesec dana,

 

              - da su narednog dana 21. kolovoza 1999. stranke sklopile drugi ugovor o pozajmici na iznos od 15.000,00 DEM,

 

              - da su stranke 22. studenoga 1999. sklopile ugovor o pozajmici na iznos od 90.000,00 DEM, a sva tri ugovora su sadržavala odredbu o pravu zaloga na nekretnini u vlasništvu tužiteljice i to stana na I. katu zgrade u L.,

 

              - da su stranke 5. siječnja 2000. sklopile ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva kojim je tužiteljica potvrdila da je od tuženika primila zajam u iznosu od 180.000,00 DEM uz obvezu vraćanja do 10. veljače 2000.,

 

              - da je isti ugovor i sporazum solemniziran u uredu javnog bilježnika, a stranke su ugovorile da je tuženik danom 11. veljače 2000. ovlašten od javnog bilježnika pribaviti potvrdu o ovršnosti radi osiguranja tražbine,

 

              - da su stranke navedenim sporazumom o osiguranju ugovorile prijenos prava vlasništva sa imena tužiteljice na ime tuženika na 1/2 dijela I. kata i mansarde na diobnom nacrtu obojeno crvenom bojom u kući sagrađenoj na z.č. 510/7 upisanoj u zk. ul. 992 k.o. O., a što u naravi predstavlja stan na I. katu veličine 100 m², koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, balkona, hodnika i malog WC-a,

 

              - da je na prijedlog tužiteljice Općinski sud u Opatiji rješenjem posl. br. Z-995/97 od 27. svibnja 1997. dopustio uspostavu jedinstva zemljišta i zgrade sagrađene na z.č. 510/7 u zk. ul. 992 k.o. O. uz uknjižbu prava vlasništva na zgradu i zemljište za korist dotadašnjih vlasnika i korisnika zemljišta N. D., H. M., J. K. i R. Š.,

 

              - da je rješenjem Općinskog suda u Opatiji posl. br. Z-34/00 od 4. rujna 2002. ispravljenim rješenjem toga suda posl. br. Z-2693/02 od 6. studenog 2002. dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretnine tužiteljice na 1/2 dijela od 1/4 dijela nekretnine označene kao z.č. 510/7 kuća stanovanja, dvije garaže i dvorište 684 m² na kojem je uspostavljeno pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to I. kata i mansarde na nacrtu obojeno crvenom bojom, zk. ul. 992 k.o. O. za korist tuženika uz zabilježbu da je prijenos vlasništva sa fiducijarnog dužnika – tužiteljice na fiducijarnog vjerovnika – tuženika učinjen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 180.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna kako je utvrđeno sporazumom i ugovorom o zajmu.

 

              Pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti predmetnog pravnog posla.

 

              Prema odredbi čl. 26. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) ugovor je zaključen kada su se ugovorne strane suglasile u bitnim sastojcima ugovora.

 

              Odredbom čl. 28. st. 1. ZOO propisano je da se volja za zaključenje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju, a odredbom st. 2. toga zakonskog članka propisano je da izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

 

              U smislu odredbe čl. 46. ZOO predmet ugovorne obveze mora biti moguć, dopušten i određen odnosno odrediv.

 

              Prema odredbi čl. 51. st. 1. istoga Zakona svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu.

 

              Predmetni pravni posao nije sklopljen protivno navedenim zakonskim odredbama.

 

              U smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prinudnim propisima ili moralu, ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Predmetni pravni posao nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti društvenom moralu.

 

              Odredbom čl. 366. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZV) propisano je, da od dana stupanja na snagu toga Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke, a prema odredbi st. 4. toga zakonskog članka kada dvostrano ili jednostrano obvezni ugovor ne proizvodi pravne učinke zbog suprotnosti načelu jedinstvenosti nekretnine, svaka ugovorna strana, a i treći u čiju je korist ugovor sklopljen, ima pravo zahtijevati pravednu izmjenu ugovora kojim bi se taj nedostatak otklonio.

 

              U smislu odredbe čl. 9. st. 1. ZV pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje: ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina.

 

              U predmetnom slučaju nekretnina koja je predmet sporazuma o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva označena je kao z.č. 510/7, zkt. II. – kuća stanovanja sagrađena na z.č. 510/7, 1/2 dijela I. kata i mansarde na diobenom nacrtu obojeno crvenom bojom, a što u naravi predstavlja stan na I. katu, veličine 100 m², koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, balkona, hodnika i malog WC-a.

 

              Iz opisa te nekretnine vidljivo je, da je kuća u kojoj se nalazi I. kat i mansarda sagrađena na k.č. 510/7, što znači da je posebni dio kuće koji je predmet sporazuma o osiguranju u 1/2 dijela, a okolnost što u tom sporazumu nije naveden suvlasnički dio cjelokupne nekretnine (kuće i zemljišta) koji bi bio povezan sa posebnim dijelom koji je predmet ugovora o osiguranju, nema za posljedicu ništavost predmetnog pravnog posla.

 

              Predmet sporazuma osiguranja označen je prema zemljišnoknjižnom stanju postojećem u vrijeme sklapanja toga sporazuma, a tada u zemljišnoj knjizi nije bio upisan suvlasnički dio cjelokupne nekretnine (zgrade i zemljišta) koji bi bio povezan sa vlasništvom posebnog dijela zgrade koji je predmet sporazuma osiguranja.

 

              Prema odredbi čl. 370. st. 1. ZV vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo) stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu toga Zakona, vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama toga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako prijelaznim odredbama istoga Zakona nije što posebno određeno, - a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka – vlasnik posebnog dijela zgrade iz st. 1. toga članka nakon stupanja na snagu toga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnog dijela nekretnine, sa time da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama st. 3. i st. 4. toga članka, - dok prema odredbi st. 3. istoga zakonskog članka – vlasniku posebnog dijela zgrade iz st. 2. toga članka pripada stupanjem na snagu toga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dotadašnjeg sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta.

 

              Veličina odgovarajućeg suvlasničkog dijela iz st. 3. istoga članka utvrdit će se odgovarajućom primjenom pravila toga Zakona o veličini odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade, - do tada se smatra da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnog dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova kojeg će sud među njima pravedno podijeliti (čl. 370. st. 4. ZV).

 

              Iz toga proizlazi da vlasnici posebnih dijelova nekretnine mogu i naknadno ishoditi uknjižbu svojih suvlasničkih dijelova cjelokupne nekretnine. U predmetnom slučaju suvlasnički dijelovi cjelokupne nekretnine nisu bili utvrđeni u vrijeme sklapanja predmetnog pravnog posla, no to nema za posljedicu ništavost toga pravnog posla i osnovu za zaključak, da je taj pravni posao bez pravnog učinka zbog protivnosti načelu jedinstvenosti nekretnine.

 

              U odnosu na odbijanje toga dijela tužbenog zahtjeva nije došlo do ostvarenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka navedenih u reviziji. Naime, u provedenom postupku utvrđene su sve odlučne činjenice za rješenje predmetnog spora na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP).

 

              Suprotno tvrdnji revidentice izreka prvostupanjske presude nije proturječna, a nižestupanjske presude sadrže dovoljno obrazloženje, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP.

 

              S obzirom da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392.a st. 1. ZPP), valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska u toč. I. njezine izreke (čl. 393. ZPP).

 

              Prvostupanjski sud je odbacio tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za određivanje brisanja zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim u zk. ul. 992 k.o. O. provedbom rješenja Općinskog suda u Opatiji posl. br. Z-34/00 od 4. rujna 2002. i ispravkom učinjenim rješenjem istoga suda posl. br. Z-2693/00 od 6. studenog 2002. i uspostavu stanja kakva je bila prije provedbe toga rješenja u zemljišnim knjigama – uz obrazloženje da je o tom zahtjevu odlučeno presudom ovoga suda posl. br. Rev-1283/09-2 od 1. travnja 2010. Taj zaključak nije prihvatljiv, jer iz izreke navedene presude proizlazi da se određuje brisanje stanja nastalog provedbom rješenja Općinskog suda u Opatiji posl. br. Z-344/00 od 4. veljače 2002. i uspostava stanja kakvo je bilo prije provedbe toga rješenja u zemljišnim knjigama. Iz toga proizlazi da tužbeni zahtjev u odnosu na kojega je prvostupanjskom presudom odbačena tužba i tužbeni zahtjev prihvaćen navedenom presudom ovoga suda nisu identični. Stoga je prvostupanjski sud odbacivanjem tužbe u odnosu na taj tužbeni zahtjev učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 333. st. 2. ZPP. S obzirom da drugostupanjski sud u povodu tužiteljičine žalbe nije sankcionirao bitnu povredu odredaba parničnog postupka u prvostupanjskom postupku, - i sam je tu bitnu povredu postupka ostvario.

 

              Stoga je valjalo ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odbačena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev za određivanje brisanja nastalog provedbom rješenja Općinskog suda u Opatiji posl. br. Z-34/02 ispravljenim rješenjem istoga suda posl. br. Z-2693/00, kao i odluci o parničnim troškovima i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).

 

              U nastavku postupka prvostupanjski će sud odlučiti o tužbenom zahtjevu za određivanje brisanja zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 992 k.o. O. nastalog provedbom rješenja Općinskog suda u Opatiji posl. br. Z-34/00 od 4. rujna 2002. ispravljenim rješenjem istoga suda posl. br. Z-2693/00 od 6. studenog 2002. i uspostave stanja kakvo je bilo prije provedbe toga rješenja u zemljišnim knjigama, vodeći računa da ne dođe do bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

              S obzirom da je ovaj sud djelomično ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

U Zagrebu, 17. studenog 2011.