Broj: Rev 60/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz V., protiv tuženika N. V. iz G. V., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz V., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-930/09-2 od 15. rujna 2009., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-582/08-18 od 8. svibnja 2009., u sjednici održanoj  15. prosinca 2011.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja  suđeno je:

 

              „I. Nalaže se upis brisanja zemljišno – knjižnog stanja prema kojem zemljišno – knjižnom stanju je tuženik N. V., G. V. upisan kao vlasnik nekretnine oranica V. upisane u z.k.ul. 3480 k.o. S. uz istovremeni upis prava  vlasništva na istoj nekretnini u korist tužitelja I. P.,  S..

 

              II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.260,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

              Presudom suda drugog stupnja žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, pobijane presude ukine i predmet vrati nižestupanjskim sudovima na ponovno suđenje, podredno preinači nižestupanjske presude, te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je nedopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako primjerice navodi:

 

1)     ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2)     ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

 

3)     ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

4)     ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Tuženik u reviziji navodi pravna pitanja vezana uz primjenu odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: Zakon o vlasništvu), tj. načelo povjerenja u zemljišne knjige te pitanja dobre vjere. Također ističe da je o tom pravnom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje u nizu revizijskih odluka (Rev 609/04, Rev 1293/07, Rev 1014/07), ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja na temelju kojeg je tuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine upisane u z.k.ul. 3480 k.o. S., uz istovremeni upis prava vlasništva na istoj nekretnini u korist  tužitelja.

 

              Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev primjenjujući odredbu čl. 125. Zakona o vlasništvu ističući kako su se ispunili uvjeti iz čl. 125. st. 2. Zakona o vlasništvu, prema kojoj odredbi brisanje upisa  vlasništva osobe iz st. 1. istog članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri.

 

              Nižestupanjski sudovi smatraju da tuženik prilikom kupnje nekretnine nije postupao u dobroj vjeri budući mu nije predana nekretnina u posjed, a niti je tuženik ispitivao stanje glede predmetne nekretnine u katastru.

 

Drugostupanjski sud je, ocjenjujući činjenice u tijeku postupka, zaključio da tuženik ne uživa zaštitu u smislu odredbe čl. 122. i čl. 123. ZV jer nije postupao u dobroj vjeri.

 

S obzirom da je pitanje dobre vjere pitanje činjenica u svakom pojedinom konkretnom postupku, a da u konkretnom slučaju drugostupanjski sud svoju presudu nije utemeljio na shvaćanju da se nedostatak dobre vjere može prigovarati onome tko nije istraživao izvanknjižno stanje, to odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda istaknutim u revizijskim odlukama broj Rev-609/04, Rev-1293/07 i Rev-1014/07.

 

S obzirom na naprijed navedeno revizijski sud smatra da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 15. prosinca 2011.