Broj: Rev-x 984/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Z. S. iz Z., zastupane po punomoćniku I. R., odvjetniku iz Z., protiv: 1. A. S. iz Z., zastupanog po punomoćniku V. J., odvjetniku iz S. i 2. G. Z., Z., zastupanog po punomoćniku G. G., odvjetniku iz Z., radi donošenja odluke koja nadomješta ugovor o kupoprodaji stana i davanju suglasnosti za otkup stana, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2531/10, od 12. travnja 2011. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-236/06 od 26. siječnja 2010. godine, u sjednici održanoj 10. siječnja 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Tuženom G. Z. ne dosuđuje se trošak odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za donošenje presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji stana i davanju suglasnosti za otkup odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine sagrađene na k.č.br. 413/l k.o. G. Z. na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine - stana u prizemlju površine 29,93 m² u istoj zgradi na adresi …, te je tužiteljici naloženo plaćanje parničnih troškova.

 

Protiv te presude tužiteljica je podnijela izvanrednu reviziju na temelju odredbe iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP).

 

Međutim, s obzirom da je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora od 3.500.000 HRD, to se u konkretnom slučaju radi o predmetu u kojem je u vrijeme podnošenja tužbe (16.12.1993.) mjerodavni vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije prema odredbi članka 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 91/92) prelazio 3.000.000 HRD, stoga se revizija tužiteljice (što je povoljnije za revidenticu) ima razmatrati kao redovna revizija.

 

Tužiteljica u reviziji, pozivajući se na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, naznačuje da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja pravne useljivosti kuće ili stana iz članka 50a. stavak 1. alineja 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99 i 120/2000 – dalje: ZPS ).

 

Predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženi G. Z. osporava sve revizijske navode predlažući da se revizija odbije kao neosnovana i drugostupanjska presuda potvrdi. Zatražio je i trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a.

 

Tužiteljica se u reviziji samo općenito poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, bez određenog navođenja u čemu bi se sastojala takva povreda, slijedom čega valja utvrditi da, pazeći i po službenoj dužnosti, ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i davanje izjave o suglasnosti za otkup stana.

 

U postupcima koji su prethodili reviziji u odnosu na sporno pitanje, u bitnome, je utvrđeno da je tužiteljica u vrijeme podnošenja zahtjeva za kupnju stana (svibanj 1992.) bila nositeljica stanarskog prava na stanu u Z., …, prizemlje, te da je tužiteljica istodobno (zemljišnoknjižna) vlasnica obiteljske ulične stambene zgrade, dvorišne zgrade i dvorišta u Z., …, na zk.č.br. 1955/10 i upisane u zk.ul.br. 8044 k.o. G. Z., koje kuće je u posjedu I tuženi A. S..

 

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu uz temeljni zaključak da se tužiteljica ne može s uspjehom pozivati na pravnu neuseljivost kuće u svom vlasništvu u okolnostima u kojima ne tvrdi niti dokazuje da bi na istoj nekretnini postojala prava trećih osoba koja bi ograničavala ili sprječavala izvršenje njezinih vlasničkih prava. Pritom utvrđuje da tužiteljica, kao vlasnica kuće na kojoj ne postoje prava trećih osoba koja bi je ograničavala, sprječavala ili ograničavala u ostvarenju njezinih vlasničkih ovlaštenja, ima sva prava iz članka 30. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV)

 

Revidentica u reviziji, ne osporavajući da se tužbeni zahtjev odnosi na tzv. državni stan, ističe da na pravnu neuseljivost kuće u … utječe nemogućnost posjedovanja iste, odnosno pokretanje parnice od strane treće osobe radi utvrđenja prava vlasništva na toj nekretnini.

 

Prema odredbi iz članka 50a. stavak 1. alineja 5. ZPS-a, državni stan ne mogu kupiti, niti prenijeti pravo na kupnju stana, osobe koje u istom mjestu imaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

 

Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. stavak 1. ZV).

 

Prema tome, pod pojmom pravne neuseljivosti u okolnostima ovog slučaja smatra se samo ono stanje u kojem na stanu ili kući postoje stvarna prava drugih osoba koja, neovisno od volje vlasnika, isključuju ili ograničavaju vlasnika u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja, primjerice pravo osobne služnosti stanovanja (habitatio) ili ona zakonska prava koja proizlaze iz statusa zaštićenog najmoprimca, odnosno neko drugo takvo ili slično pravo.

 

Slijedom toga na pravnu useljivost kuće u vlasništvu tužiteljice nisu od utjecaja okolnosti koje revidentica ističe u reviziji pa su nižestupanjksi sudovi pravilno primijenili odredbu iz članka 50a. stavak 1. alineja 5. ZPS-a.

 

Tijekom postupaka koji su prethodili reviziji tužiteljica nije ni prigovarala da bi joj kuća u … po svojoj veličini bila neodgovarajuća, a preostali revizijski navod u kojem se samo spominje građevinska neuseljivost odnosne kuće s tvrdnjom o postojanju tog razloga (isključivo) u vrijeme podnošenja zahtjeva, po svojoj naravi predstavlja razlog kojim se osporava pravilnost činjeničnog utvrđenja zbog kojeg se revizija ne može podnijeti.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju članka 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

 

Tuženom Gradu Zagrebu nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP).

 

U Zagrebu, 10. siječnja 2012.