Broj: Rev 1072/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-270/08-2 od 8. svibnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Senju poslovni broj P-130/00-35 od 17. prosinca 2007., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

              „Utvrđuje se da je tužitelj V. d.d. S. vlasnik nekretnina k.č.br. 7650/2 motel i dvorište V. površine 846 čhv, upisane u zk.ul.br. 2118 k.o. S. J., k.č.br. 200/3 zgrada i dvorište V. površine 241 čhv i k.č.br. 201/2 zgrada i dvorište V. površine 107 čhv, obje upisane u zk.ul.br. 576 k.o. M., što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i izdati mu tabularnu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništava u roku od 15 dana jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

 

              Svaka stranka snosi svoj trošak.“

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.

 

              Ujedno je u izreci drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) određeno da je protiv te presude dopuštena revizija.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP izjavila tuženica ujedno navodeći da reviziju podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje ili da se te presude preinače.

 

              U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se reviziju tuženice odbije kao neosnovanu.

 

              Revizija tuženice nije osnovana.

 

              Obrazlažući postavljeno pravno pitanje, kao i izlaganje razloga zbog kojih je sud smatrao da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP drugostupanjski sud je naveo „…u ovom postupku, u kojemu je predmet spora stjecanje vlasništva trgovačkog društva kao pravnog slijednika društvenog poduzeća, u slučaju kada je pravo korištenja nekretnine bilo propušteno biti upisano u zemljišnim knjigama, u vrijeme kada je ono postojalo, ovisi o tumačenju i primjeni odredaba materijalnog prava, točnije Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te pozitivnih propisa važećih u vrijeme izgradnje spornih objekata, na kojim propisima se temelje prvostupanjska i drugostupanjska presuda, za razliku od tuženice, koja je tijekom postupka i u žalbi ustrajala u tvrdnji da na konkretan spor treba primijeniti odredbe čl. 47. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", broj 21/96). Kako odluka u ovom sporu ovisi o tumačenju i primjeni naprijed citiranih propisa, o čijem tumačenju ovisi rješenje materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s obzirom da postoji realna opasnost da u ovakvim i sličnim pravnim pitanjima sudovi zauzmu različita pravna stajališta…, odlučeno je kao u izreci pod toč. 2. ove presude.“

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je pravo vlasništva na spornim nekretninama upisano na tuženicu na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 66/01, 87/02, 48/05 i 90/05), a u svezi čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZV) te čl. 16. st. 1. Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 140/05) također u svezi čl. 129. i 130. ZV, a prije toga nekretnine su bile upisane kao općenarodna imovina kojom upravlja Općina Senj,

 

- da je prednik tužitelja U. p. „V.“ S. na predmetnim nekretninama u razdoblju od 1969. – 1974. na temelju valjanog pravnog titulusa (i to dodjele građevinskog zemljišta Općine Senj broj …, zatim odobrenja za građenje Sekretarijata za poslove uprave Općine Senj broj 02-III-UP-1-1306/1-1970 od 20. studenog 1970. i konačno rješenja o dozvoli za upotrebu objekta donesenog od strane istog tijela 4. ožujka 1974.) dobio dozvolu za upotrebu motela „V.“ i pratećih objekata: kotlovnice, trafostanice, butan-stanice, vodovoda, prilazne ceste, parkirališta na V.,

 

- da su postupku pretvorbe društvenih poduzeća H. „V.“ s p.o. na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 90/91, 83/92, 94/93 i 9/95) tom poduzeću procijenjene u vrijednost društvenog kapitala sporne nekretnine time da u numeričkom smislu brojevi unesenih čestica nisu u svemu odgovarali česticama na kojima se nalaze predmetne nekretnine, odnosno na kojima su izgrađeni opisani objekti koji su također uneseni u društveni kapital poduzeća.

 

To je utvrđeno na temelju skice izmjere od 4. svibnja 1992. na osnovu koje je utvrđeno da su predmetni objekti omaškom ucrtani na pogrešne z.k. čestice, a što je vidljivo i iz rješenja Državne geodetske uprave, Područni ured G., Ispostava S. od 23. rujna 2005.

 

Budući da su predmetne nekretnine dane na korištenje predniku tužitelja kao neizgrađeno građevinsko zemljište od strane ovlaštene osobe – Skupštine općine, što je posebno vidljivo iz t. 4. obrazloženja Odobrenja za građenje (čl. 37. st. 1. Zakona o prometu zemljišta i zgrada „Sl. list“ SFRJ, br. 43/65, 57/65, 17/67 i 11/74 i "Narodne novine", br. 52/71 i 52/73) koja odredba je prestala važiti stupanjem na snagu Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, 16/90 i 53/90), te je na njima izgrađen poslovni objekt u skladu s propisima koji su važili u vrijeme izgradnje uključujući građevinsku i uporabnu dozvolu, pravilno je u nižestupanjskim presudama primijenjeno materijalno pravo kada je tužitelju dopušten zemljišnoknjižni upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

 

Pri tome su nižestupanjski sudovi posebno imali na umu da su sporne nekretnine zajedno sa izgrađenim poslovnim i pratećim pomoćnim objektima procijenjene u vrijednost društvenog kapitala na osnovu rješenja Hrvatskog fonda za … od 28. studenog 1997.

 

Na revizijske navode još treba odgovoriti da revizijski sud nije mogao uzeti u razmatranje procesnopravne prigovore koji izlaze iz okvira postavljenog pravnog pitanja, budući da je riječ o tzv. izvanrednoj reviziji, dok se ostali revizijski navodi u pretežitom dijelu odnose na činjenične prigovore glede pitanja je li prednik tužitelja sporne nekretnine unio u vrijednost društvenog kapitala ili nije, a na koje pitanje su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji afirmativno odgovorili.

 

Obzirom da se u reviziji ne mogu izjaviti prigovori činjenične prirode, to navodi koji se odnose na to pitanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Zbog toga se odredbu čl. 47. Zakona o privatizaciji u konkretnom slučaju ne može primijeniti.

 

Konačno, valja reći da tužitelj pravo vlasništva nije stekao na osnovu dosjelosti ili građenjem na tuđem zemljištu kako to revident navodi već time što je njegov prednik bio izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina koje su mu dodijeljene u skladu sa tada važećim propisima i na kojima je u skladu sa zakonom izgradio poslovne zgrade, slijedom čega je osnovan predmetni tužbeni zahtjev da se pravo vlasništva tužitelja na osnovu odluke suda upiše u zemljišne knjige, budući da je dokazao da je njegov izvanknjižni pravni prednik bio nositelj prava korištenja na tim nekretninama u tadašnjem društvenom vlasništvu, a sve u smislu čl. 364. st. 6. ZV-a.

 

Na osnovu svega rečenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

U Zagrebu, 11. siječnja 2012.