Broj: Kž-Us 120/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu mr. sc. Marinu Mrčeli, u kaznenom postupku protiv osumnjičenog Y. A. A. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 333. stavak 1. 3. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama V. Č. A. A., osumnjičenog D. L., D. A. A. i M. L. podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. studenog 2011., broj KIR-US-506/11, dana 11. siječnja 2012.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I              Prihvaća se žalba M. L., djelomično se ukida se pobijano rješenje u odnosu na određenu privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabrane otuđenja ili opterećenja osobnog automobila marke Volkswagen EOS …, broj šasije: … uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenog vozila evidenciji vozila MUP-a RH, PU … te se u tom dijelu predmet vraća sucu istrage na ponovno odlučivanje.

 

II               Žalbe V. Č. A. A., osumnjičenog D. L. i D. A. A. odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu su, na temelju članka 11. stavak 1. točka a. i b. Zakonu o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10., dalje u tekstu ZPOIK), radi osiguranja isplate na ime oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom određene privremene mjere osiguranja i to:

 

-              u točci I, osumnjičenom Y. A. A., zabrana otuđenja ili opterećenja nekretnine upisane u  zk.ul. 2159, poduložak 3, kč.br. 594/3, kod Općinskog suda u Rijeci, k.o. B., sve u ½ dijela (u naravi stan u V., …, ukupne površine 62,61 m²,  koji stan je označen rbr. 3., etaža 63/375,  trosobni stan broj 3 na I katu), uz  zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačene nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci,

 

-              u točci II, V. Č., zabrana otuđenja ili opterećenja nekretnine upisane u  zk.ul. 2159, poduložak 3, kč.br. 594/3, kod Općinskog suda u Rijeci, k.o. B., sve u ½ dijela (u naravi stan u V., …, ukupne površine 62,61 m²,  koji stan je označen rbr. 3., etaža 63/375,  trosobni stan broj 3 na I katu) i osobnog vozila Renault clio 1.2 storia, br. šasije: …, reg. oznake …, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačene nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci te u evidenciji osobnih vozila MUP-a, PU …,

 

-              u točci III, D. A. A., zabrana otuđenja ili opterećenja osobnog vozila Renault twingo 1.2, br. šasije: …, reg. oznake … uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenog vozila evidenciji vozila MUP-a RH, PU …,

 

-              u točci IV, osumnjičenom D. L., zabrana otuđenja ili opterećenja  nekretnine upisane u  zk. ul. 10369, poduložak 170, kč. br. 2993/1 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k.o. G.,  (u naravi poslovni prostor br. 11 površine 51,40 m² na adresi …), nekretnine upisane u  zk.ul. 10369, poduložak 180, kč.br. 2993/1 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k.o. G.,  (u naravi poslovni prostor br. 21 površine 51,10 m² na adresi …), nekretnine upisane u  zk.ul. 10369, poduložak 181, kč.br. 2993/1 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k.o. G.,  (u naravi zimski vrt uz poslovni prostor br. 1/a površine 82,00 m² na adresi …) i nekretnine upisane u  zk.ul. 10369, poduložak 205, kč.br. 2993/1 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k.o. G.,  (u naravi stan br. 116 površine 62,50 m² na adresi …), uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenih  nekretnina u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu,

 

-              u točci V, M. L., zabrana otuđenja ili opterećenja osobnog automobila marke Volkswagen EOS …, br. šasije: … i osobnog automobila marke Mercedes …, br. šasije: … uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenog vozila evidenciji vozila MUP-a RH, PU ….

 

U točci VI pobijanog rješenja određeno je da će privremena mjera, sukladno članku 15. stavak 1. ZPOIK-a, biti ukinuta ako u roku dvije godine od dana kada je mjera određena ne bude potvrđena optužnica ili podnesen prijedlog iz članka 2. stavka 2. ZPOIK-a, a ista se donosi u korist Republike Hrvatske.

 

U točci VII pobijanog rješenja određeno je da privremena mjera, sukladno članku 16. ZPOIK-a, može trajati najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna.

 

Protiv tog rješenja žale se:

 

-              V. Č. A. A., po punomoćniku, odvjetniku V. M., s prijedlogom da pobijano rješenje bude ukinuto, podredno da u pobijanom dijelu bude preinačeno na način da se ukine privremena mjera oduzimanja imovinske koristi,

 

-              osumnjičeni D. L., po branitelju, odvjetniku H. P., s prijedlogom da pobijano rješenje bude preinačeno na način da se odbije prijedlog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta za određivanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi u dijelu koji se odnosi na osumnjičenika, „odnosno podredno da pobijano rješenje“ bude ukinuto u tom dijelu i vraćeno sucu istrage na ponovno odlučivanje,

 

-              D. A. A. osobno, s prijedlogom „da se privremena mjera što hitnije ukine“ i

 

-              M. L. osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da mjera osiguranja koja je izrečena u odnosu na osobnog automobila marke Volkswagen EOS …, broj šasije: … bude ukinuta.

 

Na temelju članka 495. u svezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11, dalje u tekstu: ZKP), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje koje se u podnesku očitovalo na način da smatra da podnesene žalbe nisu osnovane.

 

Žalba M. L. je osnovana, a žalbe V. Č. A. A., osumnjičenog D. L. i D. A. A. nisu osnovane.

             

 

U odnosu na točku I izreke

 

U žalbi M. L. navodi da je osobni automobil marke Volkswagen EOS …, broj šasije: …, prodala 17. lipnja 2011. (dakle, prije donošenja pobijanog rješenja) i to R. M. koji automobil nije prenio na sebe te da automobil nije u njenom vlasništvu,  a žalbi je priložila i ugovor o kupoprodaji predmetnog vozila. Time je s uspjehom, za sada, dovela u pitanje pravilnost pobijanog rješenja u dijelu koji se odnosi na taj osobni automobil.

 

Naime, po prirodi stvari privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabranom otuđenja ili opterećenja pokretnine, a i nekretnine, smije biti izrečena samo vlasniku pokretnine (ili nekretnine). Prema članku 116. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. i 153/09.), vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Iz sadržaja žalbe i priložene dokumentacija razvidno je da je pokretna stvar nad kojom je određena mjera osiguranja iz pobijanog rješenja prodana prije donošenja pobijanog rješenja, ali nije vidljivo je li i kada predana pa se, za sada, ne može sa sigurnošću utvrditi je li M. L. i dalje vlasnica osobnog automobila marke Volkswagen EOS …, broj šasije: … ili je  R. M. stekao vlasništvo predajom automobila od strane M. L..

 

Bez obzira na to, žaliteljica je, za sada, s uspjehom dovela u pitanje pravilnost pobijanog rješenja u odnosu na navedeni automobil jer vlasništvo istog nije nedvojbeno utvrđeno, a to je nužno da bi navedena mjera osiguranja mogla biti određena. Stoga je pobijano rješenja u odnosu na navedeni automobil trebalo ukinuti, a u ponovnom postupku će sudac istrage na odgovarajući način utvrditi tko je vlasnik osobnog automobila marke Volkswagen EOS …, broj šasije: … te shodno tom utvrđenju donijeti odgovarajuću odluku.

 

 

U odnosu na točku II izreke

 

Nije u pravu V. Č. A. A. kada tvrdi da „ne postoji valjanja i obrazložena činjenična podloga, a u odnosu na ispunjenje zakonskih pretpostavki za određivanjem privremene mjere radi osiguranja imovinske koristi“.

 

Naime, u pobijanom rješenju navedeni su podaci iz kojih proizlazi osnovana sumnja ne samo da su počinjena kaznena djela navedena u nalogu za provođenje istrage, već su dani i razlozi koji upućuju na zaključak da bi bez određivanja privremenih mjera osiguranja tijekom postupka moglo doći do otuđenja u pobijanom rješenju navedene imovine, a time i mogućeg osujećenja oduzimanja imovinske koristi. Te razloge prihvaća i ovaj sud, a žalbeni navodi ne dovode u pitanje njihovu logičnost i uvjerljivost. Okolnost, da se u činjeničnim opisima kaznenih djela ne navodi točan iznos protupravno stečene imovinske koristi, a na što ukazuje žaliteljica, ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja jer predmetna privremena mjera smije biti određena i ako nije naveden točan iznos protupravno imovinske koristi za koju postoji sumnja da je pribavljena. Dovoljno je da iz činjeničnih opisa proizlazi osnovana sumnja da je imovinska korist ostvarena, a iz opširnih činjeničnih opisa te priložene dokumentacije proizlazi osnovane sumnje na postojanje izrazito velike protupravne imovinske koristi, a to pravilno uočava i prvostupanjski sud (stranica 6 pobijanog rješenja).

 

Također, nije odlučna okolnost kada je nekretnina koja je predmet privremene mjere kupljena jer je privremene mjere osiguranja moguće odrediti na svim stvarima i pravima koje mogu biti predmet ovrhe, a koje su u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom osumnjičenika ili povezane osobe (članak 3. stavak 1. točke 2., 4., 5. i 6. ZPOIK-a), neovisno o načinu na koji su i kada su te stvari i prava stečene, a ne samo na onim stvarima, odnosno pravima koje predstavljaju imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Stoga žalbeni navodi da je „predmetna nekretnina…kupljena…u vremenskom razdoblju za koji se I osum. niti ne tereti“ ne može biti prihvaćen.

 

Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ne utječu niti žalbeni navodi žaliteljice kojima se nastoji dokazati zakonito porijeklo imovine koja je predmet pobijane privremene mjere, a imajući na umu već navedeno u odnosu na članak 3. stavak 1. točke 2., 4., 5. i 6. ZPOIK-a. Pri tome treba napomenuti, da se u postupku osiguranja privremenom mjerom, prema članku 12. stavak 1. ZPOIK-a, pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi neće moći biti ostvarena, ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena, a žaliteljica tu pretpostavku nije dovela u sumnju. Uz to, a imajući na umu podatke na kojima prvostupanjski sud temelji pobijano rješenje te žalbene navode koji ukazuju na porijeklo imovine koja je predmet privremene mjere u odnosu na žaliteljicu, valja navesti da vjerojatnost koja se navodi u članku 82. stavak 2. i 3. KZ-a, kao dokazni standard treba biti utvrđivana u daljnjem stadiju postupka na kontradiktoran način, a o tome će odluku donijeti prvostupanjski sud nakon raspravljanja svih odlučnih okolnosti i dokaza vezanih uz odluku o (ne)oduzimanju imovinske koristi prema članku 82. KZ-a.

 

Žalbeni navodi osumnjičenog D. L. također ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Oni najprije osporavaju utvrđenje „da bi bilo tko od do sada ispitanih osoba…određeno i poimence su smislu takvih traženja ili davanja novca spomenuo i VI. osum. D. L.“. Međutim, iz činjeničnih opisa točke 5. do točke 8. naloga za provođenje istrage koje prvostupanjski sud pravilno povezuje s dokumentacijom koju dovoljno raščlanjuje u pobijanom rješenju proizlazi postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela koja su u nalogu za provođenje istrage navedena u odnosu na osumnjičenog D. L..

 

Nadalje, opširni žalbeni navodi kojima se ukazuje da su nekretnine koje su predmet privremene određene žalitelju pobijanim rješenjem stečene prije datuma inkriminacija su pravno istovjetni kao i žalbeni navodi V. Č. A. A.. Oni su stoga neodlučni, a imajući na umu članak 3. stavak 1. točke 2., 4., 5. i 6. ZPOIK-a, a što je obrazloženo ranije.

 

D. A. A. u žalbi ističe da je stalno zaposlen pa da je „obzirom na svoja primanja mogao kupiti automobil“ koji je kupio kreditom, a koji je predmet njemu izdane privremene mjere. Takvi žalbeni navode ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, osobito imajući na umu raščlambu prvostupanjskog suda (stranica 5 pobijanog rješenja). Nepotkrijepljeni žalbeni navodi mogu biti polazište za kontradiktorno utvrđivanje okolnosti vezanih uz odluku o (ne)oduzimanju imovinske koristi prema članku 82. KZ-a, ali ne dovode u sumnju zakonitost i pravilnog pobijanog rješenja u odnosu na žalitelja.

 

Slijedom iznesenog, na temelju na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a odlučeno je kao pod točkom I izreke, a na temelju na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a odbijene su žalbe V. Č. A. A., osumnjičenog D. L. i D. A. A. jer su neosnovane (točka II izreke).

 

U Zagrebu 11. siječnja 2012.