Broj: Rev 1429/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branka Medančića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M... d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku S. I., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. K. iz P., zastupanog po punomoćniku R. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, te u pravnoj stvari protutužitelja D. K. iz P., zastupanog po punomoćniku R. M., odvjetniku u Z., protiv protutuženika M... d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku S. I., odvjetniku u Z., radi uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-260/09-3 od 15. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-331/08-48 od 30. ožujka 2009., u sjednici održanoj dana 24. siječnja 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-260/09-3 od 15. travnja 2010. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Općinski sud u Gospiću presudom poslovni broj P-331/48 od 30. ožujka 2009. prihvatio je tužbeni zahtjev i utvrdio da je tužitelj M... d.o.o. Z., … vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja kuću broj … sa dvorištem pov. 870 m2, označene na k.č.br. 264 kat. pl. br. 1141/A k.o. P. (točka I izreke). Tuženiku je naloženo o svom trošku uspostaviti prijašnje stanje na način da sruši sagrađeni caffe bar, ljetnu baštu i parkiralište, te ukloni sve pokretnine koje se nalaze na dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja osim stare kuće koja je dijelom sagrađena i na zemljištu tužitelja, a predstavlja stan u kojemu živi majka tuženika (točka II izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 46.086,76 kuna (točka III izreke).

 

              Rješenjem je odbačen protutužbeni zahtjev (pravilno: tužba) kojom je tuženik-protutužitelj tražio da se naloži tužitelju-protutuženiku da o svom trošku uspostavi prijašnje stanje na način da sruši sagrađenu kuću broj … koja je sagrađena na k.č.br. 264 kat. pl. 1141/A k.o. P., te ukloni sve pokretnine koje se nalaze na toj z.k.č. u vlasništvu tužitelja.

 

Tako je sud odlučio u sporu u kojemu tužitelj tvrdi da je tuženik neovlašteno bez građevne dozvole i volje tužitelja sagradio ugostiteljski objekt na zemljištu u tužiteljevom vlasništvu, pa je tužbom zatražio uspostavu prijašnjeg stanja koristeći se pravom iz čl. 152. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 - dalje: ZV).

 

              Županijski sud u Gospiću presudom poslovni broj Gž-260/09-3 od 15. travnja 2010. odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih u drugostupanjskom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

 

              Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) ), a u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži cjelovito obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja pa je presudu moguće ispitati, a u njenom donošenju nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan i provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se opisno ukazuje revizijom.

 

Navodi tuženika kojima dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova odnosu na tužiteljevo vlasništvo zemljišta na kojemu je tuženik izgradio sporni objekt, tuženikovo vlasništvo stana i kuće u kojoj se stan nalazi, vrijeme i način izgradnje zgrada zemljištu označenom na k.č.br. 264 kat. pl. br. 1141/A k.o. P., načinu održavanja nekretnina i potrebi uspostave nužnog prolaza radi korištenja tuženikovog stana u biti su samo prigovori činjenične naravi, pretežito o činjenicama koje nisu odlučne za rješenje spora. Tuženik u reviziji iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza koji su različiti od ocjene na kojoj se temelji pobijana presuda, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (budući prema njegovom shvaćanju sudovi nisu pravilno ocijenili provedene dokaze), a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

Valja pritom imati na umu da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti, i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja, drugostupanjski sud nije ostvario povredu na koju se revizijom ukazuje.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koji revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporno je u revizijskom stadiju postupka pravo tužitelja zahtijevati da tuženik o svom trošku ukloni caffe bar, ljetni vrt i parkiralište za vozila, koji su izgrađenih na parceli označenoj na k.č.br. 264 kat. pl. br. 1141/A k.o. P..

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je između tužitelja kao kupca i B. d.d. kao prodavatelja sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine označene na k.č.br. 264 kat. pl. br. 1141/A k.o. P. u naravi robna kuća broj … sa dvorištem upisana u katastarski plan broj 1141/A k.o. P., tlocrtne površine kuće i zemljišta 870 m2,

 

- da je pravni prednik tužitelja T. V. stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-107/94 koja je postala pravomoćna 27. travnja 1995.,

 

- da je na dan 3.ožujka 2005. (prema izvatku iz zemljišnih knjiga) na predmetnim nekretninama upisano pravo vlasništva u korist tužitelja,

 

- da je tužiteljeva zgrada izgrađena ...,

 

- da se na jednom rubnom dijelu zemljišta č.k.br. 264 nalazi dio zgrade u kojoj je smješten tuženikov stan, a koji je pretežitim dijelom smješten na susjednim parcelama, a malim dijelom na parceli tužitelja, i kojega je prednik tuženika otkupio po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, s time što zgrada nije upisana u katastarske planove,

 

- da je tuženik uz svoj stan ... izgradio bez građevinske dozvole caffe bar, ljetnu baštu i parkiralište, i to na mjestu na kojemu se nije nalazila nikakva građevina (šupa i slično) kako je tvrdio tuženik, a novoizgrađena građevina da sprečava tužitelja u dovozu robe kamionima na način kako je to radio prije izgradnje spornog objekta tuženika.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 152. ZV.

 

Tuženik revizijom dovodi u pitanje zakonitost načina na koji su formirane katastarske čestice, pita se zašto njegova kuća koja se sastoji samo od jednoga stana (njegovog) nije upisana u zemljišne knjige, tvrdi da su uz kuću izgrađeni objekti samo zamjenski jer se na tom mjestu nalazila šupa građena prije više od 50 godina, da su tuženik i njegovi prednici imali pristup svojoj kući sa glavne ceste što da nije upisano u javne knjige, da su tužitelji obećali tuženiku osigurati nužni prolaz do kuće, odnosno da tužitelj u korištenju svojega prava vlasništva postupa šikanozno.

 

Navedenim tvrdnjama tuženik nije doveo u pitanje zakonitost pobijane presude. Prema odredbi čl. 152. ZV zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku tog zemljišta pa vlasnik zemljišta može tražiti predaju u posjed zemljišta sa zgradom, ali može, ako za to ima pravnog interesa, zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, pa će graditelj biti dužan po tom zahtjevu postupiti, ne tražeći nikakve naknade za to, ali je ovlašten sav materijal koji je bio njegov uzeti za sebe.

 

Polazeći od navedene odredbe, te od utvrđenja da je tužitelj vlasnik zemljišta, a tuženik bespravni graditelj na tuđem zemljištu, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Pri tome pitanja koja je tuženik naznačio u reviziji, a koja nisu predmetom ovoga parničnog postupka, nisu razmatrana.

 

Imajući u vidu iznijete razloge nije se ostvario revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 2. i 3. ZPP) na koji ukazuje revizija, pa je valjalo temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Tuženik revizijom osporava i odluku o trošku postupka ne navodeći konkretne razloge osporavanja, a ovaj sud nije našao nepravilnosti u obračunu troška pa je i u odnosu na trošak postupka valjalo odbiti reviziju.

 

U Zagrebu, 24. siječnja 2012.