Broj: Rev-x 370/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja  - protutuženika S. V. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva H., R. i partneri iz Z., protiv tuženika – protutužitelja D. K. i tuženice - protutužiteljice R. K., oboje iz Z., zastupani po punomoćnici B. I. S., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja, izdavanja brisovnog očitovanja i namirenja tražbine, odlučujući o reviziji tuženika i protutužitelja D. K. i R. K. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2336/07-2 od  9. studenoga 2010., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6927/01 od 25.  travnja 2006., u sjednici održanoj  25. siječnja 2012.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao djelomično neosnovana revizija tuženika – protutužitelja D. K. i R. K. u dijelu u kojem se pobija presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2336/07-2 od 9. studenoga 2010. kojim je odbijena žalba tuženika – protutužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika i protutužitelja.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika – protutužitelja D. K. i R. K. u dijelu u kojem se pobija naprijed navedena presuda kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja  kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja  suđeno je:

 

„I              U svezi tužbenog zahtjeva:

 

1.               Utvrđuje se da su tuženici D. i R. K., oboje iz Z., primili od tužitelja S. V. ukupan iznos od 57.300 DEM, protuvrijednosti u kunama, te da su tako u cijelosti namireni u svom potraživanju po Ugovoru o zajmu od 30. lipnja 1997., zaključenom između tužitelja S. i V. V., kao zajmoprimaca, te tuženika D. i R. K. kao zajmodavca.

 

2.               Nalaže se tuženima D. i R. K. da u roku od 15 dana tužitelju S. V. izdaju valjano brisovno očitovanje podobno za brisanje uknjižbe prava zaloga na nekretninama zk vlasnika S. V. upisane u zk. ul. br. 14441 k.o. G. Z., a koje se sastoje od stambene jednokatne zgrade, popisni broj 19908 u Z., sagrađenoj na kč. br. 5676/431 sa 43,1 čhv ili 155 m2, radi iznosa od 50.000 DEM (protuvrijednosti u kunama), te ostalim uvjetima iz ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 1. srpnja 1997., a u suprotnom će takovo brisovno očitovanje zamijeniti ova presuda.

 

3.              Nalaže se tuženima da  tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 3.484,00 kuna u roku od 15 dana.

 

II              U svezi protutužbenog zahtjeva:

 

              Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji  glasi:

 

              ''Tužitelj – protutuženik je dužan priznati i trpjeti namirenje tražbine tuženika – protutužitelja u iznosu od 25.525 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema prodajnom tečaju  Zagrebačke banke d.d. u mjestu ispunjenja s kamatama po kamatnoj stopi koju Zagrebačka banka d.d. isplaćuje na kunske štedne uloge po viđenju, a koje kamate teku od 1. listopada 1997. do isplate, i to sudskom prodajom založene nekretnine – stambene jednokatne zgrade pop. br. 19908 u …, sagrađenoj na dijelu kč. br. 5676/429 ukupne površine 54,2 čhv ili 192 m2, upisane u zk. ul. br. 14441 k.o. G. Z., kao i naknaditi tuženicima – protutužiteljima troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''“

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika – protutužitelja D. K. i R. K. i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici – protutužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija u odnosu na tužbeni zahtjev je nedopuštena, a u odnosu na protutužbeni zahtjev je neosnovana.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08 - dalje: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08), te u vezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 40. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

 

Kako se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje te na izdavanje brisovnog očitovanja i kako je na istom naznačena vrijednost predmeta spora od 5.800,00 kn, ista ne prelazi iznos od 100.000,00 kn te je reviziju tuženika – protutužitelja izjavljenu protiv dijela kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen protutužbeni zahtjev revizijski sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, kao ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Drugostupanjski sud je  odlučujući o žalbi tuženika – protutužitelja odgovorio na sve žalbene navode, te za svoju odluku dao jasne  i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Također je i prvostupanjski sud u svojoj odluci dao razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi nisu proturječni niti nejasni.

 

Obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti u stvari ističu razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP), te revizijski sud zbog tog razloga nije ispitivao pobijanu presudu.

 

Nadalje, ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju sud pazi po službenoj dužnosti. Također je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika – protutužitelja na priznanje trpljenja namirenja tražbine tuženika – protutužitelja u iznosu od 25.525 EUR i to na način a se izvrši sudska prodaja založene nekretnine, stambene jednokatne zgrade pop. broja 19908 u …, sagrađene na kč. br. 5676/429, ukupne površine 54,2 čhv ili 192 m2, upisane u zk. ul. 14441 k.o. G. Z..

 

Nižestupanjski sudovi su odbili protutužbeni zahtjev obrazlažući to razlozima zbog kojih su posljedično vezani uz osnovanost tužbenog zahtjeva koji nije predmet revizijskog postupka.

 

U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

-                             da su stranke 30. lipnja 1997. zaključile ugovor o zajmu, u kojem tuženici – protutužitelji pozajmljuju tužitelju – protutuženiku V. V. iznos od 50.000,00 DEM na rok od tri mjeseca uz kamatu od 6% mjesečno;

 

-                             da su tuženici – protutužitelji tužitelju – protutuženiku vratili ukupan iznos ugovora o zajmu od 57.300 DEM u protuvrijednosti u kunama, te da su dužni izdati valjano brisovno očitovanje podobno za brisanje uknjižbe prava zaloga na nekretninama zemljišnoknjižnog vlasnika S. V. upisanog u zk. ul. 14441 k.o. G. Z., a koja se sastoji od stambene jednokatne zgrade pop. broja 19908 u …;

 

-                             da je založno pravo na navedenim nekretninama zasnovano na temelju naprijed navedenog ugovora o zajmu;

 

-                             da tuženici nisu dokazali da su sa tužiteljem – protutuženikom zaključili ugovor o zajmu na iznos od 25.525 EUR;

 

-                             da je prestala tražbina koja je osigurana hipotekom.

 

 

Stoga su pravilno zaključili da je neosnovan tužbeni zahtjev na priznanje trpljenja namirenja tražbine, kao i zahtjev da se tražbina namiri sudskom prodajom založene nekretnine.

 

Pri tome su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 336. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 – dalje: ZOVO), prema kojoj je uređeno da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospjeću da je založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoja prava na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga.

 

S obzirom da je utvrđeno kako nije jasno o kojoj je tražbini riječ i da li je ona uopće osigurana založnim pravom, to su valjano nižestupanjski sudovi odbili protutužbeni zahtjev.

 

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, a ne postoje ni povrede zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti presudu u dijelu kojim se pobija presuda kojom je odbijen protutužbeni zahtjev i presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 25. siječnja 2012.