Broj: Gzz 8/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d. iz Š., kojeg zastupa punomoćnik P. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i P., Š., protiv tuženika R. d.d. iz Š., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Š., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. B. d.o.o., T., kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i P., Z., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, broj: DOG-141/99 od 31. svibnja 1999. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-276/98 od 7. rujna 1998., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2518/97 od 17. veljače 1998., u sjednici održanoj 31. siječnja 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti te preinačuje presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-276/98 od 7. rujna 1998. i presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2518/97 od 17. veljače 1998. i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Dužan je tuženik predati tužitelju sve prostorije restorana sagrađenog na čest. br. 2957/2 K.O. Š., slobodan od osoba i stvari vlasništvo tuženika, sve u roku od 215 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Dužan je tuženik na ime parničnog troška naknaditi tužitelju iznos od 2.396,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“,

 

kao i zahtjev za određivanje privremene mjere koja glasi:

 

„Određuje se privremena mjera nenovčanog potraživanja kojom se nalaže tuženiku da u roku od 2 dana preda tužitelju ključeve od vrata restorana, sagrađenog na čest. br. 2957/2 K.O. Š., sve pod prijetnjom ovrhe.“

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i ujedno tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.396,00 kn, a rješenjem je prihvaćen zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere.

 

Drugostupanjskom presudom (pravilno: presuda i rješenje) odbijene su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

 

Protiv te pravomoćne drugostupanjske odluke Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti  zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Pogrešnu primjenu materijalnog prava Državno odvjetništvo vidi u tome što nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva obzirom na odredbe čl. 360. st. 1. i čl. 390. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine“, br. 91/96 i dr. - dalje: ZV/DSP). Naime, prema čl. 360. st. 1. ZV/DSP pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja postaje pretvorbom nositelja toga prava pravo vlasništva one osobe koja pretvorbom postaje pravni sljednik dosadašnjeg nositelja toga prava, a prema čl. 390. st. 1. to se ne odnosi na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Ovdje da je upravo takva situacija i baš da sporne nekretnine nisu unesene u društveni kapital tužitelja. Prema tome, pošto sporna nekretnina nije uključena u pretvorbu tužitelja, tužitelj nije njen vlasnik, pa nije bilo osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Također, smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere.

 

Tužitelj je podnio odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti, predlažući da se zahtjev odbije kao neosnovan.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

Nije se ostvario razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03), a na koju bitnu povredu se ukazuje u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Ostvario se istaknuti razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužbenim zahtjevom traži se predaja spornog restorana u posjed tužitelju, a za kojeg tužitelj tvrdi da je njegovo vlasništvo i da ga tuženik drži u posjedu bez pravne osnove. Dakle, riječ je o vlasničkoj tužbi – rei vindicatio (čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, broj 91/96 i dr. - dalje: ZV/DSP).

 

U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno:

 

- da je između prednika tužitelja i tuženika 17. srpnja 1981. sklopljena nagodba kojom su stranke suglasne da su suvlasnici poslovnog prostora koji se vodi kao restoran „J.“;

- da je sporni restoran sagrađen na kčbr. 2957/2, z.k. ul. br. 3471 k.o. Š., te da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja G. „I.“ Š. - prednika tužitelja,

- da tužitelj spornu nekretninu prilikom pretvorbe društvenog poduzeća nije unio u društveni kapital svog poduzeća.

 

Ocijenivši spomenutu nagodbu pravno nevaljanom i slijedom činjenice zemljišnoknjižnog upisa prava korištenja predmetne nekretnine na tužiteljevog prednika, nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i stoga prihvaćaju tužbeni zahtjev.

 

Pritom sudovi gube iz vida odredbu čl. 390. st. 1. ZV/DSP prema kojoj odredbi je izričito propisano da se odredbe čl. 360.-365. tog Zakona (dakle i odredba čl. 360. st. 1. ZV/DSP temeljem kojeg je očito prihvaćen tužbeni zahtjev) ne odnose na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

 

Osim toga, prema odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj 21/96 i dr.) stvari koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe temeljem Zakona o pretvorbi, prenose se u Hrvatski Fond za privatizaciju, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.

 

Obzirom da tužitelj spornu nekretninu nije unio u pretvorbu - nije njen vlasnik (okolnost da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 10. veljače 1999. donesenim u postupku obnove dana suglasnost da se u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća I. Š. uključi procijenjena vrijednost predmetne nekretnine, koju tužitelj ističe u odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti, nije od značaja – naime, u smislu čl. 304. ZPP irelevantne su one činjenice koje su nastale nakon zaključenja glavne rasprave), pa stoga nije ni aktivno legitimiran za podnošenje vlasničke tužbe.

 

Utoliko su, dakle, nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev, a slijedom navedenog nije bilo mjesta niti određivanju privremene mjere.

 

Radi naprijed navedenog, na temelju čl. 395. st. 1. i čl. 400. st. 3. ZPP, u svezi s čl. 408. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 31. siječnja 2012.