Broj: Rev 710/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća i Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice u pravnoj stvari tužitelja P. d.d. P., … D., kojeg zastupaju punomoćnici I. B. A., odvjetnica u G., protiv tuženika O. M. iz D. V., D. D. iz R., M. V. iz R. i G. S. iz A., svi zastupani po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. L., M. B. i N. R., odvjetnicima u G., radi izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1272/08 od 12. ožujka 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-35/07 od 25. veljače 2008., u sjednici održanoj 14. veljače 2012.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1272/08 od 12. ožujka 2009. odbijena je kao neosnovan žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-35/07 od 25. veljače 2008. kojom je naloženo tuženicima tužitelju izdati ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na kč.br. 637-3 zgrade, benzinska pumpa, dvor i oranica sa 3 kj i 280 čhv, upisane u zk.ul. broj 223 k.o. M. B., koju će u protivnom zamijeniti ova presuda (toč. I. izreke) dok je u toč. II. izreke naloženo tuženicima naknaditi tužitelju solidarno parnične troškove u iznosu 24.271,25 kn.

 

              Protiv drugostupanjske presude na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) reviziju su podnijeli tuženici i predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu tako da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuju trošak revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se, prema odredbi iz st. 1. čl. 382. ZPP, ne može podnijeti revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a u takvoj reviziji, prema odredbi iz st. 3. čl. 382. ZPP, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

              Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              U podnesenoj reviziji (tzv. izvanrednoj reviziji) tuženici su određeno naznačili pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli smatrajući da je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana.

 

Postavljeno pravno pitanje glasi: je li bilo moguće stjecati pravo vlasništva dosjelošću u na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.

 

Smatraju da je drugostupanjski sud svoju odluku utemeljio na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je u odlukama poslovni broj Rev 2278/1999 i Rev 786/1996 zauzeo stajalište da se na stvarima u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću.

 

              U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u postavljenom tužbenom zahtjevu odlučio primjenom odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 i 79/06 – dalje: ZVDSP) o stjecanju prava vlasništva dosjelošću s obzirom da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, te je o tužbenom zahtjevu odlučuje primjenom odredbe čl. 390.a ZVDSP.

 

              Dakle u ovom predmetu drugostupanjska presuda je utemeljena upravo na shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem u odnosu na navedeno pravno pitanje prihvaćenom u odlukama revizijskog suda (Rev 2278/99 i Rev 786/96).

 

Naime, drugostupanjski sud polazi od istog stajališta kao i revident u odnosu na postavljeno pravno pitanje, ali iz drugih razloga smatra tužbeni zahtjev osnovanim, kako je to već naprijed navedeno.

 

              Prema tome u konkretnom slučaju odluka u sporu ne ovisi o odgovoru na postavljeno pitanje pošto pobijana odluka nije protivna dosadašnjoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovakvim pravnim situacijama, pa se u konkretnom slučaju postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana, što je osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Prema tome, predmetna revizija nije dopuštena pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu, 14. veljače 2012.