Broj: Rev 36/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured Z.,  zastupanog po punomoćniku Ž. Z., protiv tuženika Grada Zagreba, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5529/05-2 od 24. travnja 2007., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5345/03 od 26. listopada 2005., u sjednici održanoj  15. veljače 2012.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 994.205,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa zakupnine pa do isplate i naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.623,19 kn. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 90.521,70 kn.

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom, u granicama određeno navedenim u reviziji, a sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – dalje: ZPP), koji se u konkretnom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) i odredbe čl. 284. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 117/03).

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika tri lokala sa skladišnim prostorom u prizemlju zgrade u Z., …, upisanih u z.k.ul. br. 22094 k.o. Grad Z., za povratom primljene zakupnine za vrijeme dok je tuženik bio nepošteni posjednik tih lokala i njima pripadajućeg skladišnog prostora.

 

U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je među istim strankama u predmetu poslovni broj Ps-216/98 donesena pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik tri poslovna prostora koja su predmetom ove tužbe;

 

- da je tuženik držao navedene prostore u posjedu na način da ih je dao u zakup, ubirao zakupninu  u periodu od 1. veljače 1992. do 31. prosinca 1992., kada su mu iste predane u posjed na temelju presude poslovni broj Ps-216/98;

 

- da je tuženik u predmetu poslovni broj Ps-216/98 primio tužbu 29. ožujka 1994. te da je to dan nastanka nepoštenja tuženikovog posjeda;

 

- da je tuženik dao u zakup predmetne poslovne prostore i da je za iste primao zakupninu u iznosima kako se to navodi u tužbi.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 18. st. 4. i čl. 165. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZOVO), kada su zaključili da je tužbeni zahtjev osnovan do iznosa od 994.205,20 kn.

 

Neosnovano tuženik u tijeku postupka, pa tako i u reviziji, ističe prigovor zastare, jer smatra da se u konkretnom slučaju radi o povremenim potraživanjima i da treba primijeniti odredbu čl. 372. i čl. 373. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 -  dalje: ZOO). Naime, sudovi su pravilno odbili prigovor zastare primjenjujući odredbu čl. 165. st. 2. ZOVO kada su utvrdili da je  tužitelj tužbu podnio u roku od tri  godine od dana kada mu je stvar predana.

 

Naime, prema odredbi čl. 165. st. 1. ZOVO nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih je zanemario. Prema st. 2. istog članka vlasnikovo traženje naknade iz st. 1. zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana. S obzirom da je nesporno u tijeku postupka utvrđeno da su tužitelju lokali predani 1. veljače 2003., a da je tužba u predmetu podnesena 6. svibnja 2003., to je očito da je ista podnesena unutar roka od tri godine.

 

Nadalje, revizijski navodi u kojima se ističe kako je ostalo nepoznato na koje se to točno poslovne prostore odnosi presuđeni iznos zakupnine su u stvari ocjena činjenica, dakle radi se o razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg se revizija ne može podnijeti, pa sud nije ni u mogućnosti ispitivati pobijanu presudu zbog tog razloga (čl. 385. ZPP).

 

S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao  u izreci.

 

U Zagrebu, 15.  veljače 2012.