Broj: Rev-x 1108/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz Z., protiv I-tuženika G. Z., zastupanog po punomoćniku H. Lj., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. i partneri u Z., i II-tuženika etažnih vlasnika i suvlasnika stambene zgrade u Z., i to: Z. P., P. P., I. K., K. A., P. K., S. B., A. K., F. Č., J. Č., Z. V., V. V., K. C. i K. R., svi iz Z., V. H., E. H., R. H.-I., Z. S., B. Š., J. M., D. T., N. C., M. C., A. F., V. V., B. J., J. J., S. A., M. M., svi iz Z., M. K., I. M., F. B., M. B., K. D., Č. K., J. K., T. M., M. R., J. Z., B. Z., J. P., L. T., B. P., M. S.-Š., R. N., A. N., D. J., S. H., T. V., F. T., M. R., B. Z., L. T., V. T., B. J., V. P., Ž. E., I. P., N. K., D. L., V. S. i M. S., svi iz Z., B. B., M. B., B. B., L. M., M. M., M. J., I. A., M. A., T. K., K. Lj., A. C., D. B., J. B., T. G., D. G., K. Ž., D. G., A. G., D. K., Z. B. i J. B., svi iz Z., G. Č., V. S., S. G., B. L., J. M., I. F., K. F., D. H., D. H., Š. T., J. T., L. V., V. Z., Ž. Z., A. Ž., J. M., I. F. i R. S., svi iz Z. B., M. B., I. Š., T. B., M. I., R. M., J. K., M. H., G. M., S. K., S. I., J. Z., B. R., J. K., A. B., D. B. i M. Z., svi iz Z., K. V., Š. E., T. K., V. K., A. M., V. J., B. J., T. B., A. J., O. Z., B. K., B. P., Z. P., S. K., V. K., M. S., J. Z., S. Z., N. Ž., I. Ž., svi iz Z., Ž. Č., N. Š., Š. J., S. Š., R. Š., R. M., Z. D., I. Č., B. M., D. M., J. F., J. A., J. B., M. B., svi iz Z., I. M., M. K.-M., P. Lj., E. Lj., A. K., T. V., D. V., D. H., N. H., N. V., M. S., F. C., D. P., B. K.-M., D. T., M. H., M. K., V. K.-K., svi iz Z., M. P., O. M., S. M., G. S., B. P., M. P., D. M., J. K., Lj. R., F. A., A. M., Đ. M., M. P., M. G., I. K., J. K., F. K., B. B., D. J., M. I., V. B., Š. B., svi iz Z., Đ. J., Z. P., M. M., J. V., Z. V., I. M., M. A., S. A., I. S., I. S., Ž. Č., F. T., I. N., M. V., A. P., I. S., B. K., B. K., M. R., svi iz Z., D. G., A. G., „A.“, V. D., Lj. Š., V. O., B. O., M. T., F. T., I. S., R. K., B. T., D. T., M. O., M. K., M. K., M. N., J. N., B. N., M. H., D. K., Ž. N., M. N., M. D., svi iz Z., I. P., D. B., N. B., Lj. K., A. I., Ž. L., K. L., N. I., I. K., M. Š., M. B., M. R., V. M., K. P., M. P., A. K., G. R., svi iz Z., M. R., M. R., Z. D., M. D., M. M., D. N., D. R., K. D., E. M., S. M., M. K., D. L., D. J., L. B., Đ. B., M. K., N. S., Lj. J., S. B., svi iz Z., I. P., I. M., K. K., M. P., V. P., P. P., I. K., I. P., M. O., M. O., M. M., J. D.-P., B. K., Z. K., A. S., svi iz Z., I. G., M. G., K. G., J. K., N. K., N. P., I. P., S. P., E. Š., Z. O., M. B.-S., A. R., I. L., L. K., O. J., K. V., N. Č., svi iz Z., N. P., B. P., D. P., B. Š., D. S., M. B., M. R., B. P., B. H., I., H., M. P., A. B., R. Z., Lj. R., S. C., K. P., I. J., B. B., J. Č., K. K., F. Z., P. S., M. K., M. M., D. S., M. C., S. Z., I. Z., M. D., M. V., svi iz Z., M. Š., M. K., J. T., A. T., A. B., V. D., Š. D., M. K., M. B., Š. B., N. H., I. B., B. K., K. Š., N. Š., svi iz Z., V. C., V. Z., V. G., J. K., Z. J., L. K., K. B., B. M., A. M., M. B., M. O., M. V., R. R., B. M., P. K., A. P., M. G., S. V., S. K., F. Č., M. R., T. G., M. P., B. K., S. M., F. T., J. K., D. N., Lj. Đ. i S. C., svi iz Z., s tim da sve suvlasnike zastupa Z. h. d.o.o. P. Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, koje zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7964/08 od 19. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9136/98 od 16. travnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

 

Tuženom G. Z. ne dosuđuje se trošak odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7964/08 od 19. travnja 2011. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9136/98 od 16. travnja 2008.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – u nastavku teksta: ZPP), navodeći istodobno da je podnosi i kao reviziju iz članka 382. stavak 2. točka 1.-4. ZPP-a. Predlaže ukidanje pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu, odnosno sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju I-tuženi G. Z. osporava sve revizijske navode ističući prvotno da je revizija u cijelosti nedopuštena, odnosno da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo. Predlaže odbacivanje, podredno odbijanje revizije uz nadoknadu parničnih troškova za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Podnoseći reviziju tužitelj navodi da je izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP).

 

Kako vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosi 101.000,00 kn (list 81. spisa) to prelazi mjerodavni vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije prema odredbama članka 382. stavak 1. ZPP, koji je na osnovi odredbe iz članka 53. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 57/11), bio u primjeni u vrijeme donošenja pobijane drugostupanjske presude (revizija je bila dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora prelazi 100.000,00 kn), stoga se revizija tužitelja ima razmatrati kao redovna revizija.

 

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a.

 

Protivno navodima revizije, pobijane presude ni u čemu nisu proturječne, naprotiv, presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni izvedenim dokazima i stanju spisa pa valja utvrditi da ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

 

Predmet spora je stjecanje prava vlasništva prenamjenom zajedničke prostorije u drugu samostalnu poslovnu prostoriju – ulični lokal (prodavaonicu cvijeća), u zgradi u društvenom vlasništvu u smislu odredbe iz članka 372. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – u nastavku teksta: ZV).

 

U postupcima koji su prethodili reviziji u odnosu na sporno pitanje utvrđeno je da je treća osoba Lj. M.-R., pisanom izjavom od 04. studenog 1998., koju je dala bez ikakve novčane naknade, izjavila da na tužitelja trajno prenosi svoja prava koja je stekla kao punomoćnik SIZ-a stanovanja O. N. Z., odnosno adaptacijom zajedničke prostorije u lokal-cvjećarnu u stambenoj zgradi u Z., …, koju je izvršila na temelju građevinske i uporabne dozvole. Navedenu adaptaciju da je, prema njezinom stranačkom iskazu (list 115. spisa), izvršila s namjerom da odnosni prostor samo koristi na određeno vrijeme temeljem ugovora o zakupu (u kojem je zakupnina bila smanjenja zbog njezinih ulaganja) pri čemu se, nikad nije smatrala vlasnicom tog prostora, a niti je adaptacijom imala namjeru steći pravo vlasništva pa da u tom pravcu nikad nije ni postavila zahtjev u smislu članka 372. stavak 1. ZV-a.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev utvrđujući da tužitelj nije ovlaštena osoba koja je izvršila prenamjenu predmetnog zajedničkog prostora u zgradi pa da tužitelj nije aktivno legitimiran za isticanje zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva jer da to pravo, u smislu članka 372. stavak 1. ZV-a, pripada isključivo investitoru, a to da u ovom slučaju svakako nije tužitelj.

 

Također su utvrdili da Lj. M.-R. spomenutom pisanom izjavom imajući na umu njezin sadržaj nije mogla valjano prenijeti pravo vlasništva na tužitelja, istodobno utvrđuju da to pravo nije mogla prenijeti na tužitelja i zato jer ona nije bila vlasnica predmetnog poslovnog prostora, odnosno da nije mogla na tužitelja prenijeti više prava nego što ga je sama imala, slijedom čega su u cijelosti odbili tužbeni zahtjev.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva i to iz jednostavnog razloga jer treća osoba Lj. M.-R., izjavom od 04. studenog 1998., s obzirom na njezin (formalan) sadržaj, nije na tužitelja prenijela pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora, a niti je mogla na drugog prenijeti pravo vlasništva koje nije stekla i za koje izrijekom tvrdi da ga ni sama nije imala.

 

Prema tome, pravilna su utvrđenja nižestupanjskih sudova da prednica tužitelja, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pozivom na načelo da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, nije na tužitelja prenijela, a niti je mogla prenijeti ono što nije stečeno i što nije imala, stoga je u tom smislu i materijalno pravo iz članka 372. stavak 1. ZV-a pravilno primijenjeno.

 

Nije prihvatljivo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o neprenosivosti prava iz članka 372. ZV-a, naime, radi se o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (prenamjenom), a onaj tko na temelju zakona stekne pravo vlasništva ovlašten je na osnovi zahtjeva iz stavka 3. naznačene pravne norme (kao i članka 130. stavak 1. ZV), to svoje pravo upisati u zemljišne knjige. Prema članku 41. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08) posljednji stjecatelj može zahtijevati da se knjižni prijenos provede neposredno na njega, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe. Prema tome, pravna norma iz članka 372. stavak 3. ZV-a daje izvanknjižnom stjecatelju pravo na zemljišnoknjižni upis stečenog stvarnog prava. Pravo na upis u zemljišne knjige je zapravo tražbina koja istina pripada neposrednom stjecatelju kao izvanknjižnom vlasniku, ali nema zapreke da on valjanim pravnim poslom kojim na drugu osobu prenosi pravo vlasništva nekretnine istodobno prenese (cedira) i svoje ovlaštenje na upis tog prava u zemljišne knjige.

 

Međutim, navedeno shvaćanje, iz razloga koji su obrazloženi, nije utjecalo na zakonitost i pravilnost pobijanih presuda.

 

Prema tome, nisu ostvareni revizijski razlozi, a niti je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a pa je na temelju članka 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

 

Tuženom G. Z. nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP).

 

U Zagrebu, 28. veljače 2012.