Broj: Rev 1804/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Grada Opatije, kojeg zastupa gradonačelnik I. D., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-462/08-2 od 23. listopada 2008., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Z-5056/07-1 od 11. srpnja 2007., u sjednici održanoj 7. ožujka 2012.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje rješenje Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-462/08-2 od 23. listopada 2008. i rješenje Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Z-5056/07-1 od 11. srpnja 2007., te se prijedlog za upis prava vlasništva odbija i nalaže brisanje upisa prava vlasništva Grada Opatije na k.č.br. 1739/5 upisanoj u z.k.ul. 657 k.o. P. i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

              Nalaže se brisanje zabilježbe revizije u z.k.ul. 657 k.o. P..

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je uknjižba prava vlasništva u korist predlagatelja Grada Opatije na k.č.br. 1739/5 upisanoj u z.k.ul. 657 k.o. P..

 

              Drugostupanjskim rješenjem žalba protustranke je odbijena i prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

 

              Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja protustranka je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjsko rješenje preinači.

 

              U odgovoru na reviziju predlagatelj osporava osnovanost revizije.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Prvostupanjskim rješenjem udovoljeno je prijedlogu za upis prava vlasništva Grada Opatije na nekretninama upisanim u z.k.ul. 657 k.o. P., a prijedlogu je udovoljeno temeljem uvjerenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Ispostava O.. Tim uvjerenjem se utvrđuje da se navedena z.k. čestica na dan 1. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazila unutar zahvata Generalnog urbanističkog plana I. u građevinskom području.

 

              Drugostupanjski sud je odbio žalbu Republike Hrvatske smatrajući da je sadržaj isprave na temelju koje je dopušten upis takav da opravdava osnovanost prijedloga.

 

              Revizija je podnesena zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

              - Da li je zakonito dopustiti upis prava vlasništva na zemljištu koje je u zemljišnim knjigama upisano kao šuma, prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96 i dr. – dalje: ZVDSP), na temelju uvjerenja upravnog tijela kojim se utvrđuje da se nekretnina za koju se traži upis na dan 1. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazila u području koje je prema Generalnom urbanističkom planu bilo predviđeno za gradnju?

 

              Ovaj revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, dakle, revizija je dopuštena, a ocijenjeno je da je i osnovana.

 

              Provedeni upis proveden je temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZVDSP prema kojoj upis prava vlasništva nekretnine koja potječe od nekadašnjeg prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenim vlasništvu ili od prvenstvenog prava korištenja takva zemljišta provest će se po pravilima zemljišnoknjižnog prava, a uz odgovarajuću primjenu odredaba čl. 364. istog Zakona, ako ovim člankom nije što drugo propisano.

 

              Prema odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 41/90 – dalje: ZIDZŠ) bilo je određeno da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske (izmijenjeni čl. 18. Zakona o šumama – „Narodne novine“, broj: 54/83, 32/87, 47/89 – dalje: ZŠ).

 

              Radi odgovora na pitanje zbog kojeg je podnesena revizija potrebno je prethodno odgovoriti na pitanje je li činjenica da je određeno zemljište Generalnim urbanističkim planom predviđeno za gradnju, što se potvrđuje uvjerenjem na temelju kojeg se traži upis prava vlasništva, pouzdana osnova za daljnji zaključak da se ne radi o šumi ili šumskom zemljištu, dakle, da, u takvom slučaju, postoje pretpostavke za upis prava vlasništva temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZVDSP.

 

              Prema shvaćanju ovog revizijskog suda šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ, tj. 16. listopada 1990., nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Prema odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa se i u konkretnom slučaju smatra da je predmetna nekretnina šuma, a nema dokaza da je proveden postupak izdvajanja predmetne nekretnine iz šumsko-gospodarstvene osnove (čl. 17. ZŠ – „Narodne novine“, broj: 41/90). Pri tome nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju (provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje iz šumsko-gospodarstvenog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta, jer takva promjena prema odredbama ZŠ kao mjerodavnog posebnog propisa, nije predviđena kao temelj za promjenu pravnog statusa zemljišta niti za stjecanje prava vlasništva).

 

              Ovakvo pravno shvaćanje već je zauzeto u odluci ovog revizijskog suda poslovni broj Rev 450/11 od 11. siječnja 2012.

 

              Dakle, odgovor na pitanje zbog kojeg je postavljena revizija je negativan, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo, pa je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci. 

 

U Zagrebu, 7. ožujka 2012.