Broj: Rev 603/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz V., koje zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu I. Š. – B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika D. V. iz R., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Z. Z., odvjetnik u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zadru br. Gž-3054/10 od 4. siječnja 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru br. P-1451/08 od 8. lipnja 2008., u sjednici vijeća 7. ožujka 2012.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je traženo utvrđenje da je tuženik tužitelja smetao u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine oznake čest. zem. … k.o. V. – nove izmjere zv. „Podvornica“ i to dijela označenog u skici sa sudskog očevida od 14. svibnja 2009. koju je izradio T. Ć. i koja je skica sastavni dio ovog rješenja, označen slovima A-H-G-B-A, te O-P-R-S-O, i to na način da je dana 15. ožujka 2002. godine prethodno izorao ovu nekretninu u površini od 611 m2, a potom ovu površinu zasadio povrtlarskim kulturama, slijedom čega se tražilo da se tuženiku naloži uspostaviti ranije posjedovno stanje uklanjanjem zasađenih nasada povrtlarskih kultura, kao i kaniti sve ovakvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja ubuduće (toč. I. izreke).

 

              Ujedno je prihvaćen zahtjev tužitelja i utvrđeno da je tuženik smetao tužitelja u posjedu gore navedene nekretnine i to u dijelu koja je u skici označen slovima A-F-E-J-I-D-C-B-A, te K-L-M-N-K i to na način da je 15. ožujka 2002. tu površinu izorao i na istoj zasadio povrtlarske kulture, slijedom čega je naloženo tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje uklanjanjem zasađenih nasada povrtlarskih kultura, kao i kaniti sve svakog takvog i sličnog smetanja ubuduće (toč. II. izreke).

 

              U dijelu gdje je tužitelj tražio predaju u posjed nekretnine čest. zem. … k.o. V. tužba tužitelja je odbačena (toč. III. izreke).

 

              Toč. IV. izreke zabranjeno je tuženiku obrada i sadnja povrtlarskih i inih kultura na čest. zem. … k.o. V. i to u dijelu koja je u skici označena slovima A-F-E-J-I-D-C-B-A, te K-L-M-N-K do pravomoćnog dovršetka raspravljanja u predmetu P. 1451/08 pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 8.000,00 kn, te pod prijetnjom daljnjeg novčanog kažnjavanja za slučaj nepridržavanja ovog rješenja.

 

              Toč. V. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere zabrane tuženiku obrade i sadnje povrtlarskih i inih kultura na čest. zem. … k.o. V. u dijelu koja je u skici mjernika označen slovima  A-H-G-B-A, te O-P-R-S-O.

 

              Toč. VI. izreke odlučeno je da svaka strana snosi svoje parnične troškove.

 

              Drugostupanjskim rješenjem odbijene su žalbe stranaka i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

              Protiv rješenja suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), dakle izvanrednu reviziju, uz prijedlog da se pobijano drugostupanjsko rješenje preinači, usvoji žalba tuženika i odbije zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu drugoga stupnja na ponovni postupak.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena, odnosno podredno da se ista odbije.

 

              Revizija tuženika nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako primjerice navodi:

 

1)     ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2)     ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3)     ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4)     ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. istog članka).

 

Iz sadržaja gore navedenih odredbi proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavaka za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U reviziji se postavlja pitanje da li je moguće pružiti posjedovnu zaštitu kod oduzimanja posjeda nekretnine nalaganjem da se uklone zasađene povrtlarske kulture, a bez povrata samog zemljišta. Isto tako u reviziji se navodi da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona, jer je sudska praksa do sada bila jedinstvena u shvaćanju da zaštita oduzetog posjeda može biti samo povrat posjeda.

 

              Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 -  dalje:  ZV) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

              U konkretnom slučaju tužitelju je pružena posjedovna zaštita na način da je utvrđen čin smetanja, naloženo je uspostava ranijeg posjedovnog stanja uklanjanjem zasađenih povrtlarskih kultura, te je zabranjeno tuženiku takvo i slično smetanje ubuduće, pa predmetni zahtjev tužitelja ima sve elemente koje traži odredba čl. 22. st. 1. ZV.

 

              Ovaj sud stoga smatra da navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP pitanje je važno samo ako odluka u konkretnom sporu ovisi o rješenju naznačenog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja.

 

              Obzirom da je u konkretnom slučaju posjedovna zaštita tužitelju pružena na način da je utvrđen čin smetanja, da je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem zasađenih povrtlarskih kultura, te je zabranjeno isto ili slično smetanje ubuduće, od odgovara na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom predmetu, radi čega postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392. ZPP.

 

U Zagrebu, 7. ožujka 2012.