Broj: Rev 1834/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz K., kojeg zastupaju punomoćnici G. K., odvjetnik u R. i V. M., odvjetnik u R., protiv tuženika D. L. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica K. T., odvjetnica u C., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-160/09 od 17. veljače 2010. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-408/08 od 10. studenog 2008. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-408/08 od 8. prosinca 2008., 9. ožujka 2012.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Tuženik D. L. iz Z., … nalaže se da radi sprečavanja predvidive opasnosti od štetnih imisija, a u skladu sa čl. 110 st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sanira septičku jamu koja se nalazi na nekretnini u posjedu tuženika, V. B. b.b. na način da na istoj izvede građevinske radove te istu betonira i to da betonira sve zidove i dno septičke jame, te da beton zagladi do crnog sjaja, da na istoj načini preljev, te poklopac za pražnjenje septičke jame, tako da ista bude u skladu sa građevinsko-higijenskim uvjetima o gradnji septičke jame, a da se time otkloni opasnost od curenja otpadnih voda na nekretninu tužitelja koja se nalazi u G., ….

 

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi „radi prestanka štetnih imisija“ i „tako da iz iste ne cure otpadne vode na nekretninu tužitelja“.

 

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 9.758,25 kuna sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u točki I. i III. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Tuženik D. L. iz Z., … nalaže se da radi sprečavanja predvidive opasnosti od štetnih imisija, a u skladu sa čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sanira septičku jamu koja se nalazi na nekretnini u posjedu tuženika, V. B. b.b. na način da na istoj izvede građevinske radove te istu betonira i to da betonira sve zidove i dno septičke jame, te da beton zagladi do crnog sjaja, da na istoj načini preljev, te poklopac za pražnjenje septičke jame, tako da ista bude u skladu sa građevinsko-higijenskim uvjetima o gradnji septičke jame, a da se time otkloni opasnost od curenja otpadnih voda na nekretninu tužitelja koja se nalazi u G., ….

 

Ujedno je u toč. II. izreke drugostupanjske presude naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.705,50 kn, dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troška tuženik odbijen.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj navodeći da reviziju podnosi zbog pravnog pitanja radi ostvarivanja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se potvrdi prvostupanjska presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je u reviziji naznačio pitanje:

 

„Da li postoji predvidiva opasnost od septičke jame koja je izgrađena kao propusna, bez otvora za njeno pražnjenje, na krškom, poroznom terenu, a nalazi se na terenu iznad ugrožene nekretnine, ako je vještačenjem utvrđeno da takva opasnost postoji te je vještak naveo da ne može „tvrditi da ne postoji uzročno posljedična veza između septičke jame tuženika i nekretnine tužitelja“ te da je „vjerojatnost za to sasvim mala“, te da, što se tiče vodovodnih cijevi u blizini septičke jame, u slučaju njihova puknuća „logično je i moguće je da dođe do zagađenja ako septička jama propušta ili je nepropisno izgrađena“, dakle, iako predvidiva opasnost nije „dokazana u stupnju velike vjerojatnosti ili izvjesnosti“, kao i da li drugostupanjski sud može, bez da podrobno obrazloži svoju odluku, zaključivati suprotno nalazu i mišljenju i iskazu vještaka koji je naveo da postoji mogućnost da fekalije iz septičke jame dospiju na predmetnu nekretninu, kao i da postoji opasnost da dospiju u vodovod?“

 

Imajući na umu naprijed navedeno, valja reći da je riječ o pitanju činjenične naravi, a ne o materijalnopravnom ili postupovnopravnom pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. To stoga jer se istim osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja se odnose na definiranje pojma „predvidive opasnosti“ iz odredbe čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koja utvrđenja ovise o okolnostima konkretnog slučaja. Stoga nije niti odlučno pozivanje tužitelja u reviziji na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u odlukama Rev-1424/90 i Rev-1884/85.

 

Obzirom na izloženo, u predmetnoj situaciji nije ispunjen minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.

 

U Zagrebu, 9. ožujka 2012.