Broj: Rev 1166/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasne Guštek, mr. sc. Lucije Čimić, Jasenke Žabčić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Javnog bilježnika N. V.,  D., kojeg zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u D., protiv tuženika C. 2 d.o.o. C., kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u D., radi nepaćanja i vraćanja u prvobitno stanje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1009/06 od 26. lipnja 2008., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. P-1962/04 od 24. siječnja 2006., u sjednici održanoj 20. ožujka 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              I.              Revizija tužitelja protiv presude odbija se kao neosnovana.

 

              II.              Revizija tužitelja protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se zabranjuje tuženiku izvođenje građevinsko-obrtničkih i bilo kakvih drugih  radova na terasi, kao sporednom dijelu njegovog posebnog dijela nekretnine čest. zgr. 2537 k.o. G., tj. bilo kakvih radova, kojima se terasa transformira u nešto drugo osim terase, zbog čega je tuženik dužan istu nekretninu vratiti u prvobitno stanje, tako da ukloni izgrađeni objekt (dogradnju - nadogradnju), te se dužan kloniti svakog daljnjeg pačanja u predmetnu nekretninu, time da tužitelju naknadi troškove postupka. Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 30.445,10 kn.

 

Ujedno je rješenjem odbijen prijedlog osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, kojom se zabranjuje tuženiku - protivniku osiguranja izvođenje bilo kakvih građevinsko-obrtničkih radova, a ukoliko navedenu obvezu ne ispuni da se obveže na novčanu kaznu u svoti 50.000,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

 

Protiv presude i rješenja drugostupanjskog suda tužitelj je podnio reviziju zbog razloga označenih u čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku - pogrešne primjene materijalnog prava posebno primjene odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (čl. 82. st. 1., čl. 87. st. 1., u vezi čl. 41.). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i rješenje, podredno ukine obje nižestupanjske presude i rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja protiv presude, nije osnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj84/08).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na zabranu tuženiku izvođenja građevinsko-obrtničkih radova na terasi kao sporednom dijelu njegovog posebnog dijela predmetne nekretnine, kojim povrjeđuje zajedničke dijelove, a time i nalaganje tuženiku da istu nekretninu vrati u prvobitno stanje i ukloni izvedene radove, kao i da se kloni daljnjeg pačanja glede predmetne nekretnine.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da su tužitelj i tuženik vlasnici posebnih dijelova nekretnine čest. zgr. 2357 k.o. G., koje su neodvojivo povezane sa suvlasničkim dijelovima nekretnine,

 

- da je tuženik na sporednom dijelu - terasi svog posebnog dijela - stana, izradio glorijet - poslovni prostor,

 

- da je građevinskim vještačenjem vještaka Z. N. dipl. ing. građ. utvrđeno da je predmetna nadogradnja učinjena u skladu izdane građevinske dozvole 16. travnja 2003., a za koju je po završetku obavljenih radova rješenjem 25. svibnja 2004. (list 88 spisa) izdata i uporabna dozvola,

 

- da je navedena nadogradnja učinjena unutar površine terase i spojenog mosta, a to je sporedni dio posebnog dijela nekretnine - pripadak i radi se o promjeni stanja prema projektnoj dokumentaciji, odnosno građevinskoj dozvoli izdatoj sukladno građevinskim propisima,

 

- da taj poduzeti građevinski zahvat predstavlja promjenu stanja posebnog dijela nekretnine odnosno njegovog sporednog dijela - pripadak koji je pravno izjednačen s posebnim dijelom nekretnine,

 

- da su pitanja suglasnosti svih suvlasnika nekretnine za izvođenje navedenih radova, kao i povredi vanjskog izgleda zgrade (na koje tužitelj ponovno ukazuje u reviziji) riješena u upravnom postupku prilikom izdavanja građevinske dozvole, a koja pitanja je razmotrio i ocijenio Upravni sud Republike Hrvatske u odluci Us-2719/2003-6, sve sukladno Zakonu o gradnji (čl. 50. st. 3. "Narodne novine" broj 52/99),

 

- da je dakle, u upravnom postupku ocjenjeno da li tuženik ispunjava uvjete za promjenu namjene na spomenutom dijelu (terasi) svog posebnog dijela(stana) u smislu čl. 82. st. 1. al. 1., 2., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

Prema odredbi čl. 82. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 – dalje: ZV) suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine ovlašten je, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku izvršiti popravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ako se pridržava točno označenih pravila u al. 1., 2., 3. i 4. istog članka. Prema st. 3. istog članka, što je u st. 1. ovog članka određeno za stanove i druge samostalne prostorije jednako vrijedi i za sve sporedne dijelove koji su njihovi pripadci, a ove se odredbe primjenjuju i u slučaju prijenosa sporednih dijelova koji služe jednom stanu, odnosno prostoriji na drugi stan, odnosno prostoriju.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja u ovom konkretnom slučaju, a imajući na umu i naprijed citiranu odredbu čl. 82. st. 1. i 2. ZV, kao i odredbe čl. 87. st. 1., čl. 41. ZV i čl. 1. st. 3. ZV te čl. 50. st. 3. i 5. Zakona o gradnji, sudovi su odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo.

 

Stoga, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP) na koju se ukazuje revizijom.

 

Na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Revizija tužitelja protiv rješenja o privremenoj mjeri nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 – dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Kako u ovom slučaju drugostupanjski sud nije dopustio reviziju protiv rješenja, revizija tužitelja ukazuje se kao nedopuštena, pa je stoga temeljem odredbe čl. 392. ZPP trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu, 20. ožujka 2012.