Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-1522/12 Županijski sud u Zagrebu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-1522/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Goranke Barać Ručević kao predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića kao suca izvjestitelja i člana i Vlaste Feuš kao člana, u pravnoj stvari I.tužitelja D. G. iz Z., II.tužiteljice D. B. iz Z., III.tužitelja S. K. iz Z. i IV.tužiteljice G. C. M. iz Z., svi zastupani po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., protiv I.tuženika M. G. iz Z., II.tuženika R. S. iz Z., oboje zastupani po punomoćniku K. K., odvjetniku iz Z., i III.tuženika Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka iz Zagreba, Jurišićeva 1, kojega zastupa punomoćnik N. J., radi činidbe, odlučujući o žalbi I. i II.tuženika te o žalbi III.tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1289/10 od dana 8. siječnja 2011. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2012. godine

 

p r e s u d i o   j e

           

I          Odbijaju se kao neosnovane žalba I. i II.tuženika i žalba III.tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1289/10 od dana 8. siječnja 2011. godine u dijelu pod stavkom I izreke.

 

II         Odbija se kao neosnovana žalba I. i II.tuženika te se potvrđuje ista presuda u dijelu pod stavkom III izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I         Zabranjuje se tuženicima uznemiravati tužitelje bukom koja dopire u stanove tužitelja koji se nalaze na adresama u Z., gdje stanuje I.tužitelj, u Z., gdje stanuje II.tužiteljica, u Z., gdje stanuje III.tužitelj te u Z., gdje stanuje IV.tužiteljica, a koja buka potječe od klima uređaja postavljenih u dvorištu zgrade u Z., te se nalaže tuženicima naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 21.048,12 kn (dvadeset jednu tisuću četrdeset osam kuna i dvanaest lipa), u roku od 15 dana.

II         Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 3.008,88 kn (tri tisuće osam kuna i osamdeset osam lipa).

III       Odbija se u cijelosti zahtjev I. i II.tuženika za naknadom troška parničnog postupka."

 

Protiv te presude u dijelu pod stavkom I i stavkom III izreke žale se I. i II.tuženici iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju osnovanost žalbe I. i II.tuženika.

 

III.tuženik također osporava osnovanost žalbe I. i II.tuženika.

 

Protiv te presude u dijelu pod stavkom I izreke žali se III.tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju osnovanost žalbe III.tuženika.

 

Obadvije žalbe nisu osnovane.

 

Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st . 2. ZPP).

 

Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tuženici vlastitom ocjenom izvedenih dokaza, te iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja, nisu uspjeli dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.

 

Da su I. i II.tuženici vlasnici nekretnine na kojoj se nalaze klima uređaji od kojih potječe buka koja dopire u stanove tužitelja nedvojbeno proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 52 i 53 spisa) te iz nalaza i mišljenja Brodarskog instituta (list 82-94 spisa).

 

Da je III.tuženik vlasnik odnosno suvlasnik iste te nekretnine nije bilo potrebno utvrđivati izvođenjem dokaza jer je III.tuženik tu činjenicu priznao u odgovoru na tužbu (čl. 221. st . 1. ZPP). Stoga, a kada III.tuženik u žalbi iznosi tvrdnju da nikada nije postao vlasnik odnosno suvlasnik prije navedene nekretnine, takav žalbeni navod III.tuženika ima značaj iznošenja nove činjenice, a što u žalbenom postupku nije dopušteno (čl. 352. st . 1. ZPP).

 

Da u stanove u vlasništvu tužitelja dopire prekomjerna i nedopuštena buka koja potječe od klima uređaja postavljenih na nekretnini u vlasništvu tuženih nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja Brodarskog instituta.

 

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 110. st . 4. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 - dalje: ZVDSP) kada je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja te zabranio tuženicima uznemiravati tužitelje bukom koja dopire u njihove stanove a koja buka potječe od klima uređaja postavljenih na nekretnini u vlasništvu tuženika. Naime prema netom navedenim zakonskim odredbama vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl., pa je ovlašten od vlasnika nekretnine s koje potječe uznemiravanje, zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

 

Kada I. i II.tuženici u žalbi tvrde da predmetni klima uređaji ne bi bili u njihovom vlasništvu već u vlasništvu III.tuženika (dok III.tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da bi predmetni klima uređaji bili u vlasništvu I. i II.tuženika), za ukazati je da okolnost vlasništva klima uređaja nije od odlučujućeg značaja za ishod spornog odnosa među strankama. Ovo stoga, a kao što je to već prethodno rečeno, uznemiravani vlasnik nekretnine je ovlašten zahtjev za prestanak uznemiravanja podnijeti prema vlasniku nekretnine s koje uznemiravanje dolazi (pa i bez obzira na pojedinačna vlasnička prava vezana za pokretnine koje bi se nalazile na nekretnini s koje dolazi uznemiravanje).

 

I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st . 1. i 2. ZPP) te okolnost da su tužitelji u cijelosti uspjeli u parnici (čl. 154. st . 1. ZPP).

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo temeljem čl. 368. st . 1. ZPP odbiti kao neosnovane žalbu I i II. tuženika i žalbu III.tuženika te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu, 27. ožujka 2012. godine

Copyright © Ante Borić