Broj: Rev 357/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravnom odjelu, protiv tuženika Grada D., zastupanog po punomoćniku H. D., diplomiranom pravniku kod tuženika, radi trpljenja uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-634/09-2 od 29. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-753/08 od 3. studenoga 2008., u sjednici održanoj 24. travnja 2012.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-634/09-2 od 29. listopada 2009. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-753/08 od 3. studenoga 2008., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo trpjeti da se tužiteljica po pravomoćnosti presude uknjiži kao vlasnica čest. zgr. 2246, čest. zgr. 2247, čest. zem. 520/2 i čest. zem. 520/9, upisanih u z.k.ul. 435 k.o. G. - uz „istodobni njegov izbris iz zemljišne knjige“, kao i isplatiti joj na ime naknade parničnog troška 5.000,00 kn.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tuženika je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije.

 

              Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

 

              Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev na obvezivanje tuženika trpjeti da se tužiteljica po pravomoćnosti presude uknjiži kao vlasnica nekretnina k.č.br. zgr. 2246, k.č.br. zgr. 2247, k.č.br. zem. 520/2 i k.č.br. zem. 520/9, sve upisanih u z.k.ul. 435 k.o. G. - uz „istodobni njegov izbris iz zemljišne knjige“. Tužiteljica drži da joj takav zahtjev pripada obzirom je vlasništvo prijepornih nekretnina, a koje u naravi čine „zgradu pravosudnih tijela i zatvora“ s zemljištem koje pripada zgradi - koju koriste „Općinski sud i drugi sudovi“ i u kojoj se nalaze prostorije zatvora u D., Državnog odvjetništva te Područnog ureda za katastar, stekla na temelju zakona, i to:

 

              - odredaba čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o redovnim sudovima ("Narodne novine", broj 16/90 - dalje: ZIDZRS-a), prema kojima: (stav I.) „Nekretnine i sredstva općina, koja koriste općinski sudovi, kao i sva prava i obveze općinskih sudova, prenose se, bez naknade, na Socijalističku Republiku Hrvatsku 1. siječnja 1991“, (stav II.) „Rješenje o prijenosu nekretnina, prema stavu 1. ovoga člana, donosi rukovodilac republičkog organa uprave nadležnog za poslove pravosuđa i uprave.“,

 

- odredbe čl. 19. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99 - dalje: ZIKZ-a) kojom je propisano: „Imovina kaznionica i zatvora vlasništvo je Republike Hrvatske, kojom upravlja Ministarstvo pravosuđa. Imovinu kaznionice i zatvora Ministarstvo pravosuđa može otuđiti samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske.“,

 

- odredaba čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu ("Narodne novine", broj 16/90 - dalje: ZIDZJT-a), prema kojima: (stav I.) „Nekretnine i sredstva općina, koje koriste općinska javna tužilaštva, kao i sva druga prava i obveze općinskih javnih tužilaštava, prenose se, bez naknade, na Socijalističku Republiku Hrvatsku 1. siječnja 1991.“ i (stav II.) „Rješenje o prijenosu nekretnina, prema stavu 1. ovoga člana, donosi rukovodilac republičkog organa uprave nadležnog za poslove pravosuđa i uprave.“,

 

- odredaba čl. 33. st. 4. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 59/01- dalje: ZIDZSDU-a ), prema kojima: (stav 4.) „Poslovni prostor u vlasništvu županije koji su koristili županijski uredi kao tijela državne uprave, a koji su županije stekle na temelju odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00 i 105/00) nastavljaju koristiti uredi državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave pod uvjetima pod kojima su ih koristili županijski uredi do stupanja na snagu ovoga Zakona. (stav 5.) „Vlasništvo nad poslovnim prostorom iz stavka 4. ovoga članka Republika Hrvatska i županija mogu urediti posebnim sporazumom.”,

 

- odredbe čl. 28. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu Ministarstava i državnih upravnih organizacija ("Narodne novine", broj199/03 - dalje: ZUDMDUO-a), prema kojoj „Opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, financijska sredstva, prava i obveze, preuzimaju središnja tijela državne uprave koja preuzimaju poslove na temelju ovoga Zakona, razmjerno preuzetim poslovima.“.

 

              Drugostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje da navedene odredbe daju osnovu tužbenom zahtjevu - a da je za odluku o tome zahtjevu irelevantna Odluka Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 6. prosinca 1997. temeljem koje se tuženik upisao vlasnikom prijepornih nekretnina. Pritom je pošao od ocjene notornim da sve prijeporne nekretnine od izgradnje zgrade koriste „Općinski sud i drugi redovni sudovi, te da se pored redovnih sudova u predmetnoj zgradi nalaze i prostorije zatvora u D., Državnog odvjetništva, Područnog ureda za katastar“.

 

Izloženo shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

Naime, prema shvaćanju revizijskog suda, a polazeći od jasnih odredaba čl. 78. ZIDZRS-a, koje upravo stoga što su jasne ne treba tumačiti onako kako ne glase, samo nekretnine općina, a koje su u vrijeme stupanja na snagu toga Zakona koristili općinski sudovi, prenijete su 1. siječnja 1991., i to bez naknade, na Socijalističku Republiku Hrvatsku - i ta se odredba ne može primijeniti na nekretnine trećih kao niti na nekretnine koje su u istome trenutku koristili drugi sudovi.

 

Prethodno shvaćanje odnosi se i na slučaj kada je riječ o primjeni odredaba čl. 28. ZIDZJT-a, sve obzirom da se i njima uređuje pitanje „prijenosa bez naknade“ nekretnina općina (a ne i drugih), a koje su u vrijeme stupanja na snagu toga Zakona koristila općinska (a ne i druga) javna tužilaštva.

 

Nadalje, odredbom čl. 28. ZUDMDUO-a uređeno je preuzimanje sredstava za rad nakon uspostave novog ustrojstva i djelokruga Ministarstava i državnih upravnih organizacija - i to po središnjim tijelima državne uprave (koja su imala preuzeti poslove na temelju toga Zakona) a od onih od kojih su poslove preuzeli, pa niti ta odredba se ne može primijeniti na slučaj kakav je ovdje: kao odredba kojom bi bilo uređeno pitanje stjecanja prava vlasništva po tužiteljici - a na nekretninama u vlasništvu općina i gradova.

 

Na slučaj kakav je ovdje ne može se primijeniti niti odredba čl. 19. st. 2. ZIKZ-a, a sve budući je njome propisano da vlasništvo Republike Hrvatske čini imovina kaznionica i zatvora - a ne i imovina u vlasništvu tuženika.

 

Konačno, revident je u pravu i kada ističe da niti odredbama čl. 33. st. 4. i 5. ZIDZSDU-a nije propisano stjecanje vlasništva prijepornih nekretnina: te se odredbe odnose samo na „poslovni prostor u vlasništvu županije koji su koristili županijski uredi kao tijela državne uprave, a koji su županije stekle na temelju odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi”, i uređuju pitanje nastavka i uvjeta korištenja toga prostora (dakle ne i stjecanja vlasništva) - dok uređenje vlasništva istoga poslovnog prostora predviđaju samo kao mogućnost (vlasništvo “Republika Hrvatska i županija mogu urediti posebnim sporazumom”).

 

Pored prethodno navedenog, za sada je preuranjen a stoga i pogrešan pravni zaključak nižestupanjskih sudova da je za odluku o predmetu spora neodlučna Odluka Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 6. prosinca 1997. temeljem koje se tuženik upisao vlasnikom prijepornih nekretnina.

 

Tuženik je tijekom postupka koji je prethodio ovome isticao da je prijeporno vlasništvo stekao na temelju te Odluke - a to ističe i nastavno u reviziji, pa je u predmetu valjalo raspraviti ima li ta odluka, eventualno - ukoliko postoji i ukoliko je donesena prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/90, 8/91, 14/91, 53A/91, 9/92, 55/92 i 29/94) prema kojoj "Vlada ili od nje ovlašteno ministarstvo upravlja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno", značaj koji joj tuženik daje: značaj odluke državnog tijela kojom je 1997. stekao vlasništvo prijepornih nekretnina upravo od tužiteljice, dakle od one koja je (bar kako to ona drži i na čemu uostalom i temelji tužbeni zahtjev) prethodno stekla ove u vlasništvo na temelju zakona, a koje joj je vlasništvo davalo ovlast da u okviru vlasničkopravnih ovlaštenja ovima i raspolaže.

 

Takva bi odluka, s takvim sadržajem i značajem odluke državnog tijela - donesena u smislu odredaba čl. 114. st. 1. i 126. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96), negirala zahtjev tužiteljice sve da je prije njezina donošenja stekla prijeporne nekretnine u vlasništvo na temelju zakona, i u ovome stadiju postupka i prema stanju raspravljenosti predmeta spora navod tuženika da ta odluka postoji i obvezuje svojim sadržajem ne može se ocijeniti irelevantnom za odluku o zahtjevu tužiteljice.

 

Pogrešno je i shvaćanje o „notornim da sve prijeporne nekretnine“ od izgradnje zgrade koriste „Općinski sud i drugi redovni sudovi, te da se pored redovnih sudova u predmetnoj zgradi nalaze i prostorije zatvora u D., Državnog odvjetništva, Područnog ureda za katastar“.

 

Polazeći čak i od tvrdnje tuženika da oni koje tužiteljica navodi u prijepornoj zgradi koriste „samo dio prostora“ i da tužiteljici stoga „svakako ne pripada pravo tražiti uknjižbu cijele nekretnine u svoje vlasništvo“, činjenica „tko je koristio“ tu zgradu nije općepoznata ili poznata svima ili širem krugu, odnosno bar sredini u kojoj se suđenje obavlja i (time) takva da je ne bi trebalo dokazivati (u smislu odredbe čl. 221. st. 4. ZPP-a).

 

Obzirom je zbog izloženih i pogrešnih pravnih shvaćanja izostao pravilan pristup nižestupanjskih sudova predmetu spora, pa činjenično stanje relevantno za odlučivanje o tome predmetu prema prethodno iznijetom i pravilnom shvaćanju nije raspravljeno i utvrđeno - u odnosu na sadržaj i značaj Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 6. prosinca 1997. (koja Odluka spisu nije niti priložena) te pitanje vlasništva i korištenja prijepornih nekretnina, a (zbog toga) ne postoje niti razlozi za preinačenje osporene presude, to je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude - i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem, te ovisno o rezultatu ocjene svih činjenica relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz nižestupanjskih odluka i predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Za konačnu odluku ostavlja se i trošak revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

U Zagrebu, 24. travnja 2012.