Broj: Rev 1121/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz P., koga zastupaju punomoćnici O. A. D. i D. D., odvjetnici u P., protiv tuženika H. S. iz P., koga zastupa punomoćnica Lj. S., odvjetnica u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3447/08-2 od 9. ožujka 2009., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-451/06-35 od 10. ožujka 2008., u sjednici održanoj 8. svibnja 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik u 1/2 dijela k.č.br. …, u naravni pašnjak, upisanu u z.k.ul. … k.o. P., pa je slijedom toga tuženik dužan tužitelju priznati pravo vlasništva i izdati valjanu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

 

Ukoliko sud u tijeku raspravljanja nađe da nema osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva pod 1., tada tužitelj ističe sljedeći tužbeni zahtjev:

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 181.124,30 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče od dana presuđenja pa do isplate, te da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

 

II. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.300,00 kn (slovima: osamnaesttisućatristo kuna), i to u roku od 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave. U preostalom dijelu drugostupanjskim rješenjem pobijana prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede  odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev prihvatiti, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

U revizijskom stadiju postupka predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo:

 

- da su tužitelj i tuženik od prodavatelja A. J. kupili na jednake dijelove, svaki u 1/2 dijela kčbr. … upisanu u z.k.ul. br. k.o. P.;

 

- da su kupovninu od ukupno 14.000 DEM tužitelj i tuženik platili na jednake dijelove;

 

- da je u zemljišnim knjigama kao samovlasnik navedene čestice upisan tuženik koji je na čestici i sagradio kuću;

 

- da tuženik tužitelju osporava vlasništvo navedene nekretnine, a ujedno mu odbija isplatiti polovinu sadašnje vrijednosti nekretnine.

 

Nižestupanjski sudovi pošavši od utvrđenja da su kupoprodajni ugovor od 19. studenoga 2002. sklopili A. J. kao prodavatelj i tuženik kao kupac, te utvrđenja da je tužitelj strani državljanin, zaključuju da tužitelj isplatom dijela kupoprodajne cijene iz navedenog ugovora nije stekao suvlasništvo te nekretnine, a niti je to mogao, obzirom na odredbu čl. 357. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV), prema kojoj pravni posao bez suglasnosti nadležnog ministra ne proizvodi pravne učinke.

 

Tužitelj u reviziji u bitnom ističe da nižestupanjski sudovi pogrešno zaključuju da on kao strani državljanin koji nije ishodio suglasnost nadležnog ministra nema osnove isticati stvarnopravni zahtjev. Smatra da se u konkretnoj situaciji radi o stjecanju vlasništva odlukom suda, koja odluka je konstitutivne naravi, a da je ishođenje potrebne suglasnosti tek od utjecaja na mogućnost upisa u zemljišne knjige.

 

Tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijeva donošenje presude kojom bi se utvrdilo postojanje već stečenog prava vlasništva, pa presuda kojom bi se takav zahtjev prihvatio ne bi predstavljala  konstitutivnu odluku suda kojom se, u smislu čl. 126. st. 2. ZV, pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske odluke, kako to neosnovano smatra revident, već deklaratornu odluku kojom se utvrđuje postojanje i sadržaj već stečenog određenog prava.

 

Prema odredbi čl. 119. st. 1. i 2. ZV vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi. Budući tužitelj kao temelj stjecanja suvlasništva navodi pravni posao, a upis u zemljišnu knjigu nije izvršen, to već zbog izostanka propisanog načina stjecanja – upisa u zemljišnu knjigu, tužitelj, kad bi i dokazao postojanje valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, ne bi stekao pravo suvlasništva. Već zbog toga nije osnovan stvarnopravni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva.

 

Izdavanje tabularne isprave tužitelj ne zahtijeva u ispunjenju pravnog posla, već s osnove stečenog suvlasništva, pa posljedično neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje nije osnovan ni zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

 

Za sada nije prihvatljiv, obzirom na izneseno neodlučan za odluku u ovom sporu, zaključak nižestupanjskih sudova da pravni posao kojem je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnina, kojeg bi sklopio tužitelj kao stranac, bez suglasnosti iz čl. 358. st. 2. ZV, ne proizvodi pravne učinke.

 

Naime, odredbom čl. 358.a st. 1. ZV propisano je da se odredbe čl. 354. do 358. ZV ne odnose na državljane i pravne osobe iz država članica Europske unije, već te osobe stječu pravo vlasništva nekretnina pod pretpostavkama koje vrijede za stjecanje prava vlasništva za državljane Republike Hrvatske i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

 

Tijekom nižestupanjskog postupka kao nesporno je utvrđeno da je tužitelj stranac. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije utvrđeno koje države je tužitelj državljanin, posebno je li eventualno državljanin neke od država članica Europske unije, u kojem slučaju, sukladno odredbi čl. 358.a st. 1. ZV, postojanje suglasnosti iz čl. 356. st. 2. ZV, ne bi predstavljalo pretpostavku za valjanost pravnog posla.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koju valja primijeniti u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 53. st. 4. Zakona i izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

 

Tužitelj u reviziji navodi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali postojanje tog revizijskog razloga ne obrazlaže. Pazeći po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao postojanje povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

 

Nije stoga osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Slijedom iznesenog, budući ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/88 i 57/11) reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu, 8. svibnja 2012.