Broj: Rev 1375/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća i  Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K. iz P., koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u V., protiv tuženika M. Š. i V. M., oboje iz V., koje zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u V., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-892/08 od 28. travnja 2008., kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-728/07 od 26. veljače 2008., u sjednici održanoj 15. svibnja 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužiteljice protiv drugostupanjskog rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je ništav upis u zemljišne knjige na temelju darovnog ugovora zaključenog između tuženika te da se drugotuženik V. M. briše iz zemljišnih knjiga na stanu čkbr. 1714 poduložak 4283 k.o. V. u 1/4 dijela (toč. I. izreke), a ujedno je tužiteljici naloženo naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 3.050,00 kn (toč. II. izreke).

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda i rješenje ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija protiv presude nije osnovana, a protiv rješenja nije dopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08  - dalje: ZPP), koja  se na temelju  odredbe čl. 53. st. 4.  svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama  razloga  određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se opisno ukazuje u reviziji. Pobijana presuda, a također i prvostupanjska presuda sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi (sadržaju priloženih isprava) te nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Time što nije izveo sve predložene dokaze po tužiteljici (o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica odlučuje sud - čl. 220. st. 2. ZPP), a posebno pritom dokaz saslušanjem tužiteljice odnosno parničnih stranaka, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer to kraj postignutih činjeničnih utvrđenja nije bilo potrebno. Stoga niti drugostupanjski sud, nesankcioniranjem tog navodnog propusta od strane prvostupanjskog suda, također nije počinio rečenu bitnu povredu (čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 220. st. 1. i čl. 264. ZPP).

 

Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu uočene ni bitne povrede  odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na brisanje upisa prava vlasništva u korist drugotuženika V. M., u pogledu u tužbi opisane nekretnine, izvršenog temeljem sklopljenog darovnog ugovora između tuženika - a taj zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne  novine“, broj  91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 - dalje: ZZK).  

 

Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZZK nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe  ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određen.

 

Na temelju  činjeničnih  utvrđenja:

 

-  da su tužiteljica i prvotuženica M. Š. (majka tužiteljice) upisane kao suvlasnice predmetnog stana svaka u 1/2 dijela (temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. N. Š.),

-  da je tužiteljica zatražila upis zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja predmetnog stana,

-  da je taj zahtjev tužiteljice odbijen rješenjem prvostupanjskog suda  broj Zs-393/05 od 24. studenoga 2005., koje je potvrđeno rješenjem drugostupanjskog suda broj Gž-978/06 od 22. svibnja 2006.,

- da je prvotuženica 1/2 svog suvlasničkog dijela stana darovala drugotuženiku ugovorom od  18. studenoga 2005., koji ugovor je 28. studenoga 2005. proveden u zemljišnim knjigama i drugotuženik upisan kao suvlasnik u 1/4 dijela,

- da je tužiteljica i nadalje upisana kao suvlasnica predmetnog stana u 1/2 dijela,

 

nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a time su po nalaženju ovog suda pravilno primijenili materijalno pravo.

 

Naime, obzirom na neprijepornu činjenicu da je tužiteljica i nadalje ostala upisana kao suvlasnica u 1/2 dijela predmetnog stana, opravdano su sudovi zaključili da provedbom spornog darovnog ugovora nije povrijeđeno knjižno pravo tužiteljice, pa slijedom toga nije osnovan ni njezin zahtjev radi brisanja sporne uknjižbe prava vlasništva sa drugotuženika i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, pa odbijanjem takvog zahtjeva nižestupanjski sudovi po ocjeni  ovog revizijskog suda nisu pogrešno primijenili materijalno pravo.

 

Kod toga nižestupanjski sudovi pravilno ističu da je drugotuženica, u smislu odredbe čl. 37. st. 5. Zakona o vlasništvu  drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 69/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZV) bila ovlaštena raspolagati svojim (idealnim) suvlasničkim dijelom, ne dirajući u tuđa prava, što je i učinila rečenim darovnim ugovorom, pa utoliko provedbom tog ugovora evidentno nije povrijeđeno tužiteljičino knjižno pravo.

 

Neutemeljeno tužiteljica i sada u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava navodeći da sudovi nisu vodili računa o pravu prvokupa. To stoga jer u konkretnom slučaju pravo prvokupa nije propisano zakonom, niti je ugovoreno između tužiteljice i prvotuženice, a kako se to pravilno navodi u pobijanoj drugostupanjskoj odluci.

 

Naposljetku, neutemeljena je pa i neodlučna za predmetni spor ponovljena tvrdnja tužiteljice da je provedbom rečenog darovnog ugovora umanjeno njeno pravo korištenja stana, jer ga (obzirom da nije ni u kakvom srodstvu s drugotuženikom) ne može koristiti na dotadašnji način. Naime, tužiteljici temeljem odredbe čl. 42. st. 1. ZV pripada pravo na suposjed stana, time da sa tuženicima kao suvlasnicima (svaki u 1/4 dijela) istog stana može odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, odnosno u krajnjem slučaju može zatražiti razvrgnuće suvlasničke zajednice (čl. 47-56 ZV).

 

Prema tome, nije ostvaren  niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je  revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana i odlučeno kao u izreci ove presude (čl. 393. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen.

 

Rješenje drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga stranke za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi, nije rješenje kojim  postupak pravomoćno završava, pa protiv takvog rješenja revizija nije dopuštena.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu, 15. svibnja 2012.