Broj: Rev 1024/08

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Jasne Guštek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica u Z., protiv I. tuženika Grada Zagreba, II. tuženice V. M. iz Z., koju zastupa punomoćnica S. M. P., odvjetnica u Z. i III. tuženika J. Ž. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik G. I., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-844/06 od 18. rujna 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-15214/99 od 19. svibnja 2005., u sjednici održanoj 22. svibnja 2012.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj rekonstrukcijom tavanskog prostora u stambeni prema tehničkoj dokumentaciji koja je sastavni dio građevinske dozvole, ulaganjem vlastitih sredstava stekao vlasništvo odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine i to odgovarajućeg dijela zemljišta i zgrade te zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u Z., …, sagrađene na z.k.č. 1580/8, nove izmjere 2445/1 k.o. G. V., na kojim nekretninama je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade i stana koji se sastoji od hodnika, izbe, kupaonice s WC, kuhinje, dvije sobe i dnevnog boravka, ukupne površine 81,80 m2, sve uz istodobno pravo sjedinjenja zemljišta i zgrade, što je I. tuženik dužan priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige na ime tužitelja, jer će je u protivnom zamijeniti ova presuda (t. I. izreke). Ujedno je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na II. i III. tuženike te je utvrđeno da je tužitelj rekonstrukcijom tavanskog prostora u stambeni prema tehničkoj dokumentaciji koja je sastavni dio građevinske dozvole, ulaganjem vlastitih sredstava stekao suvlasništvo odgovarajućeg dijela nekretnine i to odgovarajućeg dijela zemljišta i zgrade te zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u Z., …, sagrađene na z.k.č. 1580/8, nove izmjere 2445/1 k.o. G. V., što su II. i III. tuženici dužni priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige na ime tužitelja, jer će je u protivnom zamijeniti ova presuda i naloženo im je platiti troškove postupka (t. II. izreke) te je naloženo tužitelju da I. tuženiku Gradu Zagrebu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 29.310,00 kuna (t. III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod t. I. i III. izreke, a rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod t. II. izreke kojim je II. i III. tuženicima naloženo platiti troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu i prvostupanjsku presudu te da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da ukine pobijanu presudu i presudu prvostupanjskog suda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05,  – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) i čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje revizija tužitelj, jer pobijane presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Izreke presuda nisu nerazumljive i ne proturječe same sebi ili razlozima presude. U istima su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je Radna zajednica Sekretarijata za narodnu obranu Općine Susedgrad, pravne prednice I. tuženika Grada Zagreba, donijela odluku o dodjeli tužitelju, svom radniku, tavanskog prostora radi rekonstrukcije u stambeni prostor, a tužitelj je tom odlukom upućen da kod zaključivanja ugovora o korištenju, regulira i sva prava i obveze za ulaganje vlastitih sredstava, da se radilo o zgradi koja je bila u društvenom vlasništvu, da je tužitelj izvršio rekonstrukciju u stambeni prostor te je od 1987. stanovao u tom stanu i imao je stanarsko pravo, da je pretvaranje dijela tavana u stan izvršeno na temelju ugovora o međusobnim pravima i obvezama za rekonstrukciju tavanskog prostora u stambeni iz kojeg ugovora proizlazi da se pretvaranjem dijela tavana u stan ne mijenjaju stvarno-pravni odnosi.

Na temelju navedenih utvrđenja sudovi nižeg stupnja su odbili tužbeni zahtjev, jer su ocijenili da rekonstrukcija tavanskog prostora u stambeni u okviru navedenog ugovora nije mogla biti osnova za stjecanje prava vlasništva.

Pravno stajalište nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud. Naime, kod postojanja ugovora s utvrđenim pravima i obvezama ugovornih strana  u pogledu uređenja tavanskog prostora u stan te obvezom sklapanja ugovora o korištenju stana kao načina stjecanja stanarskog prava u smislu čl. 48. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 52/74), ne postoji mogućnost izvornog stjecanja prava vlasništva. Zbog toga zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine i uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade i stana, a samim time i zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis tog prava nije osnovan.

Neosnovano se stoga tužitelj poziva na odredbu čl. 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96,73/00), prema kojoj je propisano da tko do stupanja na snagu tog Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinsko pravno raspolaganje o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan, stekao je time na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u smislu odredbe čl. 370. Naime, tužitelj je na temelju odluke o dodjeli tavanskog prostora radi rekonstrukcije u stambeni prostor i ugovora o međusobnim pravima i obvezama, kojima su utvrđena prava i obveze ugovornih strana, stekao prava koja iz njih proizlaze, pa nije mogao steći pravo vlasništva (sam tužitelj tvrdi da je  od 1987. u stanu i da je imao stanarsko pravo).

Prema tome, nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a).

Zbog tih razloga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. svibnja 2012.