Broj: Rev 1802/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Glušića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. A. iz B., koju zastupa punomoćnica K. T., odvjetnica u C., protiv prvotuženika R. P., drugotuženice  M. P. i trećetuženika S. P., svi iz B., koje zastupa punomoćnica K. Š., odvjetnica u Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-5245/08-2 od 19. ožujka 2010., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-454/06 od  10. listopada 2008., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2012.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom rješenjem odlučeno je:

 

„I. Tuženici R. P., M. P. i S. P., svi iz B., smetali su tužiteljicu B. A. iz B., …, u posljednjem posjedu k.č.br. 1843 i k.č.br. 1844, obje k.o. B., time što su 09. srpnja 2006. godine pokosili dio tih nekretnina u površni od cca 200m2, te unutar i oko ruševnog objekta koji je sagrađen na k.č.bre 1843 k.o. B. posjekli više stabala javora i bukve, pa se tuženicima zabranjuje takvo ili slično smetanje, te nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom posjeda navedenih nekretnina tužiteljici, sve u roku od 8 dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži posjedovnu zaštitu u odnosu na uklanjanje po tužiteljici postavljene žičane ograde dužine cca 80m, visini cca 1m sa nekretnina iz točke I izreke rješenja, kojom su predmetne nekretnine ograđene od kolnog puta.

 

III. Nalaže se tuženicima da u roku od 8 dana naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.195,00 kuna.“

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanom dijelu potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su podnijeli tuženici pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP). Predlažu prihvatiti reviziju, preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje i odbiti tužbeni zahtjev. Podredno predlažu prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Revidenti su u ovom postupku pozivom na čl. 443. st. 4. ZPP podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

U reviziji podnesenoj pozivom na čl. 382. st. 2. ZPP, stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

U predmetnoj reviziji revidenti postavljaju tri pitanja:

 

1. Je li u postupcima zaštite posjeda dopuštena primjena načela petitorium absorbet possesorium, odnosno pružaju li sudovi u posjedovnim parnicama pravnu zaštitu prema činjenici posljednjeg mirnog posjeda ili su prilikom odlučivanja ovlašteni ulaziti i u pitanje prava na posjed?

 

2. Jesu li sudovi ovlašteni pružati zaštitu suposjedniku ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljanje o njihovom pravnom odnosu?

 

3. Jesu li drugostupanjski sudovi, prilikom odlučivanja o žalbama stranaka, ovlašteni davati obrazloženja koja sadržajem upućuju na obrazloženja prvostupanjskih sudova?

 

Kao razloge zbog kojih navedena pitanja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana revidenti se općenito pozivaju na mogućnost ustaljivanja različite sudske prakse što bi, prema njihovom mišljenju, za posljedicu moglo imati „teži poremećaj u funkcioniranju stvarno pravnog poretka Republike Hrvatske“, navode da im je pobijanim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo na jednakost i navode da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci suprotno shvaćanju izraženom u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-632/2006 od 28. lipnja 2006. i U-III-2714/2004 od 2. svibnja 2006..

 

U odnosu na prvo pitanje

 

Ustavni sud Republike Hrvatske u navedenim je odlukama izrazio shvaćanje, koje uostalom proizlazi i iz pozitivnog zakonskog uređenja, da u parnicama koje se vode zbog smetanja posjeda sud posjedovnu zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju (čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZVDSP, a prije čl. 75. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, „Narodne novine“, broj 53/91), a ne na temelju prava na posjed.

 

Suprotno tvrdnjama revidenata, u nižestupanjskim odlukama donesenim u ovom parničnom predmetu, sudovi su tužiteljici posjedovnu zaštitu pružili upravo u skladu s tako izraženim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske te u skladu s čl. 22. st. 2. ZVDSP. Ovo zato što su na temelju provedenih dokaza utvrdili da je tužiteljica bila posljednji mirni i nesmetani posjednik predmetnih nekretnina, da su tuženici počinili čin smetanja opisan pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja i da je stoga tužiteljici potrebno pružiti posjedovnu zaštitu kako je zatražena prihvaćenim dijelom tužbenog zahtjeva.

 

Zbog toga pozivanje tuženika na postojanje različitog shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske o ovom pitanju u odnosu na shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nije točno i time nije razlog koji bi pitanje činio važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Isto tako valja reći da općenito pozivanje revidenata na mogućnost nastanka različite sudske praske u istovrsnim predmetima (čl. 382. st. 2. točka 2. ZPP), prema shvaćanju revizijskog suda, nije razlog koji bi sam po sebi neko pitanje činio važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Naime, da bi takav razlog bio određen bilo je potrebno navesti zbog čega bi i na koji način sudovi o postavljenom pitanju, pod pretpostavkom da o tom pitanju ovisi odluka u konkretnom sporu, mogli zauzeti različita shvaćanja i kakva.

 

U odnosu na drugo pitanje

 

Tužiteljica ni u tužbi, niti tijekom postupka, nije tvrdila da su stranke suposjednici nekretnine u odnosu na koju je počinjen čin smetanja te nije tražila pružanje suposjedovne zaštite. Zbog toga pobijana odluka nije utemeljena na razlozima koji bi se u bilo čemu odnosili na zaštitu suposjeda. Samim time o postavljenom pitanju ne ovisi odluka o sporu te  u nedostatku te pretpostavke nije niti riječ o pitanju koje u sebi sadrži važnost propisanu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Osim toga, čak i kada bi se radilo o pitanju o kojem bi mogla ovisiti odluka o sporu, razlozi na koje se pozivaju revidenti nisu razlozi zbog kojih bi postavljeno pitanje imalo važnost kakva se traži čl. 382. st. 2. ZPP. Ovo stoga jer je razlog iz čl. 382. st. 2. točka 2. ZPP, kako je već ranije obrazloženo, samo općenito istaknut, a s druge strane u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje se tuženici pozivaju, nije izraženo pravno shvaćanje vezano uz pružanje suposjedovne zaštite. Zbog toga se ne može govoriti o postojanju različitog pravnog shvaćanja iznesenog u pobijanoj odluci u odnosu na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

U odnosu na treće pitanje

 

Treće pitanje je postupovnopravno pitanje, a za važnost tog pitanja podnositelji revizije se pozivaju na iste razloge kao i u odnosu na prva dva pitanja.

 

Međutim, prema shvaćanju revizijskog suda, ti razlozi niti ovo pitanje ne čine važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i to iz istih razloga kako je obrazloženo u odnosu na drugo pitanje.

 

Zbog navedenog je, na temelju čl. 392. st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu, 20. lipnja 2012.