Broj: Rev 2585/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Ž. L., drugotužiteljice S. L., trećetužiteljice V. G., četvrtotužitelja D. G. i petotužiteljice mldb. A. G., svih iz G., svih zastupanih po punomoćniku D. Š., odvjetniku u S., protiv prvotuženika C. b. d.d. Z. koju zastupa punomoćnica V. K., drugotuženika I. L. iz G., i trećetuženice A. L. iz G., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1882/2006 od 3. siječnja 2008. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Glini poslovni broj P-112/06-8 od 30. svibnja 2006, u sjednici održanoj dana 10. srpnja 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja Ž. L., S. L., V. G., D. G. i mldb. A. G. protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1882/2006 od 3. siječnja 2008. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Županijski sud u Sisku presudom poslovni broj Gž-1882/2006 od 3. siječnja 2008. preinačio je presudu Općinskog suda u Glini poslovni broj P-112/06-8 od 30. svibnja 2006. te odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da se proglasi nedopuštenom ovrha na nekretnini čest. kat. … F., kuća, dvije gospodarske zgrade i dvorište sa 8a i 81 m2, upisane u zk. ul. br. 328. k.o. P. određena rješenjem Općinskog suda u Glini poslovni broj Ovr-88/1.

 

Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

Tako je sud odlučio u parnici na koju su tužitelji upućeni rješenjem Općinskog suda u Glini poslovni broj Ovr-88/01 od 2. ožujka 2006. nakon što su kao treće osobe prigovorili rješenju o ovrsi tvrdeći da u pogledu predmeta ovrhe imaju takvo pravo koje sprječava ovrhu jer da su oni zajedno sa ovršenicima kao članovi istoga domaćinstva izgradili zgradu u postupku obnove u ratu uništenih objekata pa da su postali suvlasnici nekretnine.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju podnescima od 20. veljače 2008. i 22. veljače 2008. zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu tako da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

              Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

              Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 84/08) te 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11) samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene odredbe čl. 86. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 - dalje: OZ) nije razmatran. Tužitelji tek u reviziji tvrde da je nekretnina na kojoj je određena ovrha unesena u obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo nositelja gospodarstva V. G., pa da bi zbog toga nekretnina bila izuzeta od ovrhe. U postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ispituje se osnovanost onih razloga koje je treća osoba istaknula kao razlog nedopuštenosti ovrhe.

 

Podredno se napominje da je u ovom slučaju isključena primjena odredbe čl. 86. OZ jer je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla sa ovršenikom stekao na predmetnim nekretninama založno pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tim nekretninama traži u ovršnom postupku, pa u slučaju takve ovrhe u smislu odredbe čl. 72. st. 1. OZ ne vrijede pravila o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koji ukazuju tužitelji. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporno je u revizijskom stadiju postupka imaju li tužitelji u pogledu predmeta ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Glini poslovni broj Ovr-88/01 takvo pravo zbog kojega ovrha nije dopuštena, odnosno konkretno jesu li (su)vlasnici nekretnina koje su predmetom ovrhe.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-88/01 određena ovrha na nekretnini čest. kat. … F., kuća, dvije gospodarske zgrade i dvorište sa 8a i 81 m2, upisane u zk. ul. br. 328. k.o. P., a koja nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo drugotuženika I. L. i trećetuženice A. L.,

 

- da je ovrha određena na temelju ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini sklopljenog između prvotuženika kao založnog vjerovnika te drugo i treće tuženika kao založnih dužnika radi osiguranja novčane tražbine prvotuženika iz ugovora o kreditu,

 

- da su tužitelji te drugo i treće tuženici članovi iste obitelji, te da je rješenjem Županije … Uprave za obnovu i razvoj broj 2176-15-97-02 od 28. veljače 1997. utvrđeno pravo I. L. i A. L. na obnovu obiteljske kuće na adresi … u G., u kojoj će prebivati sa članovima novoosnovane obitelji 1: Ž. L. i S. L. te obitelji 2: V. G., D. G. i A. G..

 

Polazeći od ovakvih utvrđenja pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelji nisu dokazali da su građenjem postali suvlasnicima zgrade upisane u zk. ul. br. 328. k.o. P..

 

Pravilno sud polazi od odredbe čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 - dalje: ZOV) prema kojoj pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje.

 

Tuženici I. L. i A. L. bili su suvlasnici zemljišta i zgrade koja je uništena u radu, a izgradnjom nove zgrade i dalje su ostali suvlasnici jedinstvene nekretnine. Tužitelji naime nisu dokazali da bi gradnjom stekli pravo suvlasništva na predmetnoj zgradi sa zemljištem na temelju odredaba čl. 153. i dr. ZOV koje uređuju stjecanje prava vlasništva građenjem.

 

Ovaj sud prihvaća i pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da tužitelji nisu ostvarili pravo na obnovu niti su postali suvlasnicima predmetnih nekretnina na temelju odredaba Zakona o obnovi („Narodne novine“, broj 24/96, 87/96, 57/00 - dalje: ZO).

 

Prema odredbi čl. 4. ZO pravo na obnovu pod uvjetima iz toga Zakona imaju vlasnici, odnosno suvlasnici, u ratu uništenih ili oštećenih stambenih zgrada te nositelji stanarskog prava na stanovima u tim zgradama, kao i vlasnici drugih uništenih ili oštećenih materijalnih dobara, koji su državljani Republike Hrvatske. Pravo na obnovu pod uvjetima iz ZO imaju i djeca prognanika koja su za vrijeme progonstva sklopila brak i tako zasnovala novu obitelj, pod uvjetom da se vrate na područja iz članka 2. ovoga Zakona i to na potrebnu stambenu površinu u obiteljskom domu prema broju članova svoje obitelji. Ovo pravo se može ostvariti pod uvjetima iz čl. 5. ZO.

 

U ovom slučaju iz rješenja nadležnog tijela ne proizlazi tužiteljevo pravo na obnovu. Naime sudovi su pravilno pošli od utvrđenja da su tuženici I. L. i A. L. bili vlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. 328. k.o. P. te da su upravo oni (a ne tužitelji) prema rješenju Županije … Uprave za obnovu i razvoj broj 2176-15-97-02 od 28. veljače 1997. (dalje: Rješenje)stekli pravo na obnovu obiteljske kuće.

 

Iz sadržaja rješenja proizlazi utvrđenje da I. L. i A. L. imaju pravo na obnovu obiteljske kuće na adresi G., ..., s time da će u obnovljenoj kući prebivati sa članovima novoosnovanih obitelji. Rješenjem dakle nije uspostavljeno pravo tužitelja kao članova zajedničkog domaćinstva na obnovu kuće. U odnosu na tužitelje pravni učinak rješenja tiče se samo njihovog prava na stanovanje u obnovljenoj kući te gubitka njihovog statusa prognanika i stjecanja statusa povratnika.

 

Revidenti su u pravu kada tvrde da kvantiteta obnove ovisi o broju članova domaćinstva nositelja prava na obnovu koji imaju status prognanika te da se obnovom rješava njihovo pravo na stanovanje, ali Zakonom o obnovi nije uspostavljena posebna pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na obnovljenim zgradama u korist članova domaćinstva nositelja prava na obnovu.

 

Tužitelji u parnici nisu ni tvrdili da su oni vršili ulaganja odnosno gradili na tuđem zemljištu sa znanjem vlasnika pa da bi stekli pravo vlasništva građenjem, a u opisanim okolnostima nisu mogli steći pravo vlasništva ni na temelju izravne primjene odredaba Zakona o obnovi.

 

Slijedi da tužitelji nemaju takvo pravo na predmetu ovrhe koje bi ovrhu činilo nedopuštenom, pa je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Zato je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 392. ZPP.

 

U Zagrebu, 10. srpnja 2012.