Broj: Rev-x 360/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića, člana vijeća, Đure Sesse, člana vijeća i Željka Glušića člana vijeća u pravnoj stvari prvotužiteljice M. B. iz F., i drugotužiteljice A. S. iz V., obje zastupane po punomoćniku M. J., odvjetniku u P., protiv tuženika O. F. – Š. k. z. iz R., kojega zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u P., radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-2070/08 od 26. siječnja 2009. ispravljena rješenjem poslovni broj Gž-2070/08 od 11. ožujka 2009., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-416/06 od 26. veljače 2008., u sjednici održanoj 21. kolovoza 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana i to u dijelu:

 

- kojim je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicama 484.725,09 kn sa zateznim kamatama koje na 176.625,09 kn teku od 1. lipnja 1999. do isplate (st. II. izreke),

 

- kojim je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku provesti uknjižbu brisanja prava vlasništva sa nekretnine kuće izgrađene na k.č.br. 779 z.k.ul.br. 6187 k.o. V. u površini od 8a i 79 m2 (u daljem tekstu – založne nekretnine) zajedno sa zabilježbom da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine i na istoj nekretnini uspostaviti prijašnje zemljišnoknjižno stanje upisom prava vlasništva na ime drugotužiteljice A. S. (st. III. izreke).

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tuženika odbacuje se u dijelu kojim su utvrđene ništavim odredbe ugovora o kreditima pobliže označenih u st. I. izreke prvostupanjske presude a koje su sklopili tužena kao kreditor s jedne strane i prvotužiteljica M. B. kao korisnik kredita s druge strane i to u dijelu ugovorene kamate i zatezne kamate za slučaj zakašnjenja u plaćanju dospjelih obveza, kao i odredbe Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine kuće izgrađene na k.č.br. 779 upisane u zk.ul. 6181 k.o. V. u površini od 8a i 79 m2 (u daljem tekstu - Sporazum), pa se ugovorene kamate i zatezne kamate smanjuju na pravičan iznos i to sukladno uvjetima koje je u to vrijeme primjenjivala Z. b. d.d. (st. I. izreke).

 

Obrazloženje

 

              Općinski sud u Pazinu je presudom poslovni broj P-416/06 od 26. veljače 2008. je utvrdio ništavim odredbe ugovora o kreditima pobliže označenih u st. I. izreke i to u dijelu ugovorene kamate i zatezne kamate za slučaj zakašnjenja u plaćanju dospjelih obveza, a koje su sklopili tužena kao kreditor s jedne strane i prvotužiteljica M. B. kao korisnik kredita s druge strane, te Sporazuma pa se ugovorene kamate i zatezne kamate smanjuju na pravičan iznos i to sukladno uvjetima koje je u to vrijeme primjenjivala Z. b. d.d. (st. I.).

 

U st. II. izreke naloženo je tuženici vratiti tužiteljicama neosnovano stečeni novac i to 484.725,09 kn sa zateznim kamatama na iznos od 308.100,00 kn od 11. ožujka 1999. do isplate, a na iznos od 176.625,09 kn od 1. lipnja 1999. do isplate.

 

U st. III. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku da provede uknjižbu brisanja prava vlasništva sa založene nekretnine zajedno sa zabilježbom da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine i na istoj uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje upisom prava vlasništva na ime drugotužiteljice A. S..

 

U st. IV. (pogrešno III.) izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljicama trošak postupka u iznosu od 169.122,20 kn preko kojeg iznosa je odbijen njihov zahtjev dok je u st. V. (pogrešno IV.) izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

 

              Županijski sud u Puli – Pola je presudom poslovni broj Gž-2070/08 od 26. siječnja 2009. ispravljenom rješenjem poslovni broj Gž-2070/08 od 11. ožujka 2009. djelomično odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu i to u st. I. i III. u cijelosti te u st. II. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljicama 484.725,09 kn sa zateznim kamatama koje na 176.625,09 kn teku od 1. lipnja 1999. do isplate.

 

Djelomično je prihvatio žalbu tuženika te je rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno da će zakonska zatezna kamata na 308.100,00 kn (dio st. II. izreke) teći od 11. ožujka 1999. do isplate te u odluci o trošku postupka (st. IV. i V. izreke) i u tom dijelu je predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu, te traži trošak za sastav revizije.

 

              Tužiteljice nisu odgovorile na reviziju.

 

Revizija dijelom nije osnovana, a dijelom nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

 

Predmet spora je nenovčani zahtjev na utvrđenje ništavih odredbi ugovora o kreditima pobliže označenih u st. I. izreke i to u dijelu ugovorene kamate i zatezne kamate za slučaj zakašnjenja u plaćanju dospjelih obveza te Sporazuma, zatim nenovčani zahtjev za vraćanje prava vlasništva drugotužiteljici A. S. na nekretnini pobliže označenoj u izreci prvostupanjske presude sa uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva na njezino ime (st. III. izreke) te novčani zahtjev za isplatu 484.725,09 kn sa zateznim kamatama (st. II. izreke).

 

Tužiteljice su u tužbi označile vrijednost predmeta spora sa 660.000,00 kn pa se taj iznos pozivom na odredbu čl.40. st. 1. i 2. ZPP u svezi čl. 37. st. 2. ZPP dijeli na dva nenovčana zahtjeva tj. za svaki 330.000,00kn.

 

Tužbeni zahtjev u st. I. izreke prvostupanjske presude na djelomično utvrđenje ništavim ugovora o kreditima pobliže označenih u st. I. izreke prvostupanjske presude i to u odredbama o ugovorenoj kamati i zateznoj kamati u plaćanju dospjelih obveza (ukupno 25) te Sporazuma se ne temelji na istoj činjeničnoj osnovi, već svaki pojedini ugovor (u pobijanom dijelu odluke o kamatama) kao i Sporazum predstavljaju samostalni zahtjev. Zato se vrijednost predmeta spora u tom dijelu (st. I.) ne određuje prema zbroju vrijednosti istaknutih zahtjeva već se gore utvrđeni iznos vrijednost (330. 000,00 kn) za prvi od tri postavljena tužbena zahtjeva dijeli sa 26. Na taj način izračunata vrijednost predmeta spora  glede zahtjeva o kojima je odlučeno u st. I. izreke prvostupanjske presude ne prelazi 100.000,00 kn.

 

Zbog navedenog revizija tuženika u pogledu utvrđenja ništavim odredaba o ugovorenoj kamati i zateznoj kamati u plaćanju dospjelih obveza temeljem ugovora o kreditima koji su pobliže označeni u st. I. izreke te Sporazuma nije dopuštena te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu reviziju odbacio primjenom odredbe čl. 392. ZPP.

 

U preostalom pobijanom dijelu drugostupanjske presude revizija je dopuštena ,jer vrijednost predmeta spora prelazi 100.000,00kn kako za novčani zahtjev (st. II.) tako i za nenovčani zahtjev (st. III.) za koji je primjenom odredbe čl.37. st.2. ZPP izračunata vrijednost predmeta spora 330.000,00kn.

 

              Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se temeljem odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.

 

              U nižestupanjskim presudama navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju isprava te zapisnika o iskazima danim u postupku zbog čega nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) na koju ukazuje revident. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer je suđeno su u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

Tuženiku je omogućeno raspravljanje pred sudom u svezi sa nalazom vještaka financijske struke N. N. koja je svoj nalaz dala pismeno, a usmeno se očitovala na primjedbe stranaka te na taj dopunski nalaz tuženik više nije imao daljnjih pitanja a niti primjedaba. Zato nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

              Ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident opisno ukazuje jer se drugostupanjski sud očitovao na žalbene navode glede nedostatka pristanka tuženika na preinaku tužbe.Tuženik je na ročištu održanom  20. prosinca 2007. primio podnesak tužitelja sa preinačenim tužbenim zahtjevom i naveo da će se naknadno očitovati o tom podnesku. Međutim on se tom prilikom nije protivio preinačenju, a na slijedeće ročište za glavnu raspravu (12. veljače 2008.) nije pristupio iako je bio uredno pozvan. Zato je pravilno pravno stajalište drugostupanjskog suda da se pozivom na odredbu čl. 190. ZPP smatra kako se tuženik ne protivi preinaci  tužbe.

 

              Ovaj sud ne osvrće na revizijske navode koji ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a kojima tuženik ocjenjuje nalaz vještaka, jer zbog tog razloga nije dopušteno izjaviti reviziju kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP. Revizijske navode da su nižestupanjski sudovi nezakonito kreditne uvjete komparirali isključivo sa Zagrebačkom bankom ovaj sud nije cijenio jer se odnose na dio drugostupanjske presude kojim je odlučeno o st. I. prvostupanjske presude, a protiv kojeg  revizija nije dopuštena.

 

              Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

 

- da su prvotužiteljica M. B. i tuženik tijekom ... i ... zaključili 25 ugovora o gotovinskim nenamjenskim kreditima na različite kunske iznose,

 

- da su prvotužiteljica M. B. i tuženik zaključili Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva broj ... od ..., te da je drugotužiteljica A. S. pristala da se radi osiguranja tražbine prenese na tuženika pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č.br. 779 upisane u z.k.ul.br. 6187 k.o. V. pa je tim ugovorom uknjiženo pravo vlasništva na ime tuženika uz zabilježbu da je uknjižba izvršena radi osiguranja tražbine,

 

- da su tužiteljice sklopile dana ... Ugovor o prodaji kojom je drugotužiteljica prodala prvotužiteljici I. kat stambene kuće u V. na adresi ..., te da je prvotužiteljica sa Z. b. d.d. zaključila ugovor o kreditu ... kojom joj je banka odobrila kredit od 79.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti sa rokom otplate od 15 godina,

 

- da je I. tužiteljica podmirila sve svoje obveze prema tuženici te je plativši tuženici nerazmjerno visoke kamate za 176.625,09 kn preplatila sve ugovore zaključene između nje i tuženika,

 

- da je drugotuženica otvorila kod tuženika tekući račun br. ... na koji je Z. b. d.d. ... uplatila 308.100,00 kn, koji iznos se i danas nalazi na tom tekućem računu.

 

Obzirom da su pravomoćnom presudom utvrđene ništavim odredbe ugovora o kreditima pobliže označenih u st. I. izreke prvostupanjske presude u dijelu ugovorene kamate i zatezne kamate za slučaj zakašnjenja u plaćanju dospjelih obveza, kao i Sporazuma, a koje su sklopili tužena kao kreditor s jedne strane i prvotužiteljica M. B. kao korisnik kredita s druge strane te odlučeno da se ugovorene kamate i zatezne kamate smanjuju na pravičan iznos i to sukladno uvjetima koje je u to vrijeme primjenjivala Z. b. d.d. (st. I. izreke) to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev u st. II. izreke i naložili tuženici isplatiti 176.625,09 kn. Između stranaka je bila ugovorena veća kamata od dopuštene pa su sudovi primijenivši najveću dopuštenu stopu kamate utvrdili da je I. tužiteljica ne samo podmirila sve svoje obveze prema tuženici već je u tom iznosu preplatila svoju obvezu po svim ugovorima sklopljenim između nje i tuženika plativši tuženici nerazmjerno visoke kamate (lihvarske kamate).

 

              Nije osnovan ni revizijski navod glede tijeka zateznih kamata na iznos od 176.125,09 kn, jer je utvrđenje nižestupanjskih sudova da je I. tužiteljica do ... u tom iznosu preplatila sve obveze prema ugovorima sklopljenim između nje i tuženika koji iznos joj tuženik nije vratio. Zato od tog datuma teku zatezne kamate na sporni iznos (čl. 277. ZOO).

 

Tijekom postupka je utvrđeno da je ... na tekući račun drugotužiteljice kod tuženice uplaćeno 308.100,00 kn, koji iznos tuženik nije koristio za zatvaranje otvorenih stavki kredita te da se taj iznos i nadalje nalazi na tekućem računu drugotužiteljice otvorenim kod tuženice.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi u tom dijelu prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 1056. ZOO, jer tuženica neosnovano odbija taj iznos isplatiti drugotužiteljici koja svojim novcima položenim na tekući račun može slobodno raspolagati.

 

              Tijekom postupka je utvrđeno da tuženik više nema nikakvih potraživanja prema tužiteljicama pozivom na ugovor broj: ... pa kako je prestala osigurana tražbina to je prestalo i založno pravo na toj nekretnini (čl. 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06). Tuženik se ugovorom obvezao bez odgode vratiti II. tužiteljici vlasništvo na predmetu osiguranja (založena nekretnina), a tu obvezu nije ispunio. Zato su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su naložili brisanje prava vlasništva tuženika na založenoj nekretnini (k.č.br. 779 upisana u z.k.ul.br. 6187 k.o. V.) zajedno sa zabilježbom da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine i na istoj odredili uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva na ime drugotužiteljice A. S..

 

Stoga neosnovano revident ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Kako ne postoje revizijski razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a ni oni na koje ukazuje revident to je Vrhovni sud Republike Hrvatske primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 21. kolovoza 2012.