Broj: Rev 764/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Jasne Guštek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z. iz B. s., B., protiv tuženika K. A. i J. A., oboje iz B., koje zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. – N. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-55/08 od 19. veljače 2008. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-122/01 od 14. kolovoza 2007., u sjednici održanoj 12. rujna 2012.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici na ime ulaganja u obiteljsku kuću izgrađenu na k.č. 1999. k.o. B. iznos od 228.732,50 kn sa zateznom kamatom od 14. kolovoza 2007. do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 10.192,76 kn.

 

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužiteljici iznos od 139.082,00 kn sa zateznom kamatom, a rješenjem suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tuženika i ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 89.650,00 kn te u odluci o trošku parničnog postupka i u tom dijelu je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP), koja se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08) i čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred općinskim i županijskim sudom utvrđeno je da su tuženici suvlasnici obiteljske kuće s dvorištem u B. u ulici …koja je sagrađena na k.č. 1999 k.o. B., da je kuća dana na privremeno korištenje i u posjed tužiteljici i to rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine B. od 5. studenoga 1996., da su tuženici u cijelosti izgradili i završili predmetnu obiteljsku kuću do početka Domovinskog rata s time da prizemlje kuće nije bio do kraja ožbukano, da je uslijed ratnih zbivanja, a prije nego što je kuća privremeno dodijeljena na korištenje tužiteljici, bila devastirana, da je u kući bio podmetnut požar uslijed čega je izgorjela stolarija, da je došlo do oštećenja unutarnje žbuke, da je kuća istovremeno i opljačkana, da su zbog ratnih detonacija na fasadi kuće nastala određena oštećenja. Utvrđeno je da je tužiteljica, kada joj je kuća dodijeljena na privremeno korištenje, izvršila određena ulaganja u predmetni objekt koji su bili nužni, jer kuća nije bila podobna za stanovanje te je tužiteljica izvršila određene betonske radove, zidarske radove, bravarske radove (postavljanje metalne stubišne i balkonske ograde, ostakljena metalna vrata i popravak garažnih vrata), stolarske radove (osim nabave i ugradnje prozora, pet komada), keramičarske radove i ličilačke radove, da ulaganjima u uređenje objekta nije promijenila namjenu objekta,  da su ti radovi bili nužni i korisni za tuženike, da u procjenu ukupne vrijednosti izvedenih radova koje je tužiteljica izvela nije ušla vrijednost dograđenog montažnog objekta koje je suprugu tužiteljice služio kao radionica.

 

Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i naložili tuženicima isplatiti tužiteljici iznos od 139.082,00 kn.

 

Naime, prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 51/96 i dr., dalje: ZV) pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu zato što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da zahtjeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu nadoknađeni, a za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena može prije nego vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što je tim troškovima dodao ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari (stavak 4. istog članka).

 

Kako je u postupku u ovom predmetu utvrđeno da je tužiteljica bila pošteni posjednik predmetnog objekta i da je bila u posjedu tog objekta do 2006. kada je ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje te preselila u stambenu kuću u okviru programa stambenog zbrinjavanja na teret države, ima pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imala, a u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZV-a.

 

S obzirom na ranija navedena utvrđenja da je predmetni objekt bio oštećen uslijed požara i krađe, to su radovi koje je tužiteljica izvela na objektu (osim dijela bravarskih radova – nabave, dopreme i montaže metalnih vrata, dijela stolarskih radova – nabava, doprema i ugradnja pet prozora, postavljanja centralnog grijanja i elektroinstalaterskih radova, u vrijednosti od ukupno 89.650,00 kn, u odnosu na koje je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, pa nije predmet ovog revizijskog postupka) bili nužni, a i korisni za tuženike pa su pravilno sudovi ocijenili da tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 139.082,00 kn.

 

Suprotno navodima revidenta tužiteljica kao pošteni posjednik tuđe stvari nije dužna dati nadoknadu za to što ju je upotrebljavala i imala koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovala da joj pripada, a u smislu čl. 164. st. 1. ZV-a.

 

Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a).

 

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 12. rujna 2012.